Eneida

mini|250px|Vergiljev portret u rukopisu Vergilius Romanus

Eneida (lat. Aeneis) jest latinska epska pjesma koju je napisao rimski pisac Vergilije tokom posljednjih deset godina svog života, od 29. do 19. godine p. n. e., nakon što se Oktavijan August poslije bitke kod Akcija (31. p. n. e.) konačno učvrstio kao samovladar rimske države. Osnovna svrha epa je da proslavi porijeklo i razvitak Rimskog Carstva te dostignuća kako Rima tako i samog Augusta. Osnovna ideja epa jeste legenda o Eneji, trojanskom junaku koji je preživio osvajanje i pustošenje Troje te je, nakon dugih lutanja, u italskoj pokrajini Laziju osnovao trojansko naselje Lavinij, nazvano po njegovoj italskoj supruzi Laviniji. Time je Eneja, preko svog sina Jula predak roda Julijevaca, osnivač grada Albe Longe, a u krajnjoj liniji i samog grada Rima.

Ep se sastoji od dvanaest knjiga i ima ukupno 9.896 heksametara. Najvažniji Vergilijev uzor bio je Homer. Od Ilijade i Odiseje, Eneida je zavisna i u sadržaju i u kompoziciji. Prvih šest pjevanja Eneide, u kojim se opisuju Enejina lutanja, odgovaraju sadržaju Odiseje, a drugih šest pjevanja, gdje se opisuju bojevi u Laziju, odgovaraju sadržaju Ilijade. Od Homera uzeo je Vergilije i ideju da otpočne sa posljednjim događajem iz Enejinih lutanja, a da prethodne događaje naknadno ispriča kao epizodu (u Odiseji se tako na dvoru feačkoga kralja Alkinoja pripovijedaju Odisejeva lutanja). Šesta pjesma Eneide, silazak u podzemni svijet, odgovara XI knjizi Odiseje, gdje Odisej silazi u Had. I u Eneidi postoje igre na Anhizovom grobu (kojim odgovaraju posmrtne igre u čast Patrokla u Ilijadi), zatim opis Enejinog štita (kojem odgovara opis Ahilejevog štita u Ilijadi) itd. U izrazu i stilskim figurama također se Vergilije dosta ugledao na Homera.

Vergilija je smrt prekinula u radu na ovom epu; da je pjesma ostala nedovršena dokazuje nekih 60 nepotpunih heksametara koji se nalaze raštrkani po cijelom epu i koje je pjesnik sigurno namjeravao popraviti. S druge strane, malo je vjerovatno da je pjesnik namjeravao dodavati pjesmi bilo šta, što bi suštinski promijenilo, produžilo ili skratilo sadržaj spjeva. Eneidu su za objavljivanje nakon pjesnikove smrti pripremili njegovi prijatelji Varije Ruf i Plocije Tuka.

Knjige I–VI: put u Italiju

mini|desno|350px|Eneja bježi dok Troja Gori, Federico Barocci, 1598, Galleria Borghese, Rim

Knjiga I

Eneja, koji već sedam godina nakon pada Troje putuje ka Laziju u Italiji, upravo napušta Siciliju. Boginja Junona, neprijateljica Trojanaca i zaštitnica Kartagine (za koju zna da joj je suđeno da jednog dana bude uništena od strane naroda trojanskog porijekla), naređuje bogu vjetrova Eolu da pošalje oluju na Enejine brodove. Tada stradaju neki od brodova, ali bog Neptun umiruje oluju, te Eneja s preostalim brodovima pristaje na obalu Afrike. Trojance srdačno prima Didona, kraljica tek osnovane Kartage. Didona je nedavno pobjegla iz grada Tira, gdje je kralj Pigmalion ubio svog brata i Didoninog supruga Siheja. Boginja Venera, Enejina majka, plašeći se i Junone i Tirijaca, udesi da se Diodona zaljubi u Eneju.

Knjiga II

Na Didoninu molbu, Eneja priča o propasti Troje i događajima koji su uslijedili nakon pada: o gradnji trojanskog konja i Sinonovom lukavstvu, o Laokontovoj smrti, paljenju grada, očajničkom ali neuspješnom otporu Trojanaca, Prijamovoj pogibiji i Enejinom vlastitom bjekstvu na Venerin podsticaj. Priča o tome kako je svog oca Anhiza na ramenima iznio iz grada, svog sina Askanija (Jula) uzeo za ruku, kako je izgubio svoju ženu Kreuzu koja ih je slijedila, te kako mu je njen duh otkrio sudbinu koja mu je namijenjena.

Knjiga III

Eneja nastavlja svoje pričanje. On i njegovi drugovi koji su s njim izašli iz Troje grade brodove i isplovljavaju. Pristaju u Trakiji, ali odlaze nakon što je Eneja tamo pronašao grob svog ubijenog rođaka Polidora i čuo njegov glas. Zatim otplove na ostrvo Delos, gdje im u Apolonovom proročištu govore kako trebaju tražiti zemlju koja je prva iznedrila trojanski narod. Oni pogrešno zaključe da je to Kreta, te pristanu na tom ostrvu, ali odatle pobjegnu zbog neke kuge koja izbije na ostrvu. Eneja sad shvati da treba da plove ka Italiji. Na svom putu ka Italiji oni pristanu na ostrvo na kome su živele Harpije te ih napadnu. Harpija Kelena im proriče da neće osnovati nikakav grad sve dok ne budu tako izgladneli da moraju "jesti svoje stolove" (v. dalje Knjiga VII). U gradu Butrotu u Haoniji sretnu Prijamovog sina Helena i Andromahu. Helen kazuje Eneji kojim putem treba da ide, da treba da posjeti Sibilu u Kumi i da svoj novi grad treba da osnuje tamo gdje pored jednog osamljenog potoka nađe bijelu krmaču i njenih trideset prasića. Krenuvši dalje Eneja posjećuje zemlju Kiklopa na Siciliji. Njegov otac umire u Drepanonu. Sa Sicilije stiže u Afriku.

Knjiga IV

Didona, premda se svom pokojnom mužu bila zaklela na doživotnu vjernost, priznaje svojoj sestri Ani da se zaljubila u Eneju. Junona i Venera odrede da će se ljubav Didone i Eneje zapečatiti tako što će voditi ljubav nakon što jedan njihov pohod u lov bude prekinut olujom pa budu morali da se sklone u pećinu. Glasina o njihovoj ljubavi stiže do Jarbasa, kralja susjednog getulskog kraljevstva, koga je Didona odbila kada ju je prosio i koji sada u svom gnjevu upućuje molbe Neonu. Jupiter određuje da Eneja mora napustiti Kartaginu. Kada Didona shvati da se Enejini brodovi spremaju isploviti, preklinje Eneju da ostane s njom. On joj odgovara da nema izbora jer mu bogovi zapovedaju da krene u Italiju, čak i protiv njegove volje. Didonin bijes ne zaustavlja pripreme Trojanaca za pokret, i čak ni njena posljednja molba ne mijenja Enejinu odluku. Ona se sada priprema na samoubistvo i, kada je vidjela isplovljavanje trojanskih brodova, pali vlastitu lomaču i proklinje Eneju i cijelo njegovo potomstvo.

Knjiga V

Trojanci ponovo pristaju u Siciliji, gdje ih ljubazno dočekuje njihov zemljak Acest. Prošlo je godinu dana od Anhizove smrti na tom mjestu, te se obilježava godišnjica uz prinošenje žrtava i održavanje nadmetanja. Prvo nadmetanje je trka između četiri broda. Gijant, zapovjednik broda Himera (Chimaera), ljutito baci svog krmanoša preko palube kada je izgubio vodstvo od broda Scillya kojim zapovijeda Kloant; Sergestov brod Kentaur (Centaurus) se nasuče; Mnestej u brodu Pristis prestiže Gijanta, ali ne uspije da stigne Kloanta. Zatim slijedi takmičenje u trčanju, tokom kojeg Nis, nakon što se sapleo i pao, namjerno saplete Salija da bi osigurao pobjedu svom prijatelju Eurijalu. U bokserskom meču između Trojanca Daresa i Sicilijanca Entela, Eneja prekine borbu nakon što Sicilijanac okrutno nasrne na Daresa. Zatim slijedi nadmetanje s lukom i strijelom, te na kraju procesija 36 mladih konjanika predvođenih Askanijem, što će kasnije postati tradicijom u Rimu tokom tzv. Trojanskih igara. U međuvremenu Trojanke, umorne od dugih lutanja, podstakne Junona da zapale brodove. Međutim, uništene su samo četiri lađe jer na Enejinu molbu počne pljusak koji ugasi požar. Kasnije Trojanci ponovo otplove, ali neki ostaju na Siciliji da bi tu osnovali grad po imenu Acest (kasnije Segesta). Krmanoš Palinur zaspi i padne preko palube.

Knjiga VI

desno|mini|250px|Avernsko jezero I, Richard Wilson, oko 1765.

Eneja posećuje Sibilu u Kumi, koja mu predskazuje muke koje ga čekaju u Laziju. Po njenom uputstvu, Eneja otkine zlatnu granu i zatim sa Sibilom kroz Avernijsku pećinu blizu Avernijskog jezera silazi u podzemni svijet. Stigavši do rijeke Stiks ugledaju duhove nesahranjenih ljudi koji ne mogu preći rijeku, a među njima je i krmanoš Palinur, koji im priča o svojoj sudbini i moli ih da mu prirede pokop. Vidjevši zlatnu granu, Haron im dopušta da pređu Stiks, a zatim njih dvoje uspavaju Kerbera nekim kolačem u koji su umiješali sredstvo za spavanje. Iza Kerberove pećine Eneja i Sibila nalaze različite grupe pokojnika: tu su djeca, nepravedno osuđeni na smrt, oni koji su umrli od neuzvraćene ljubavi (među njima je i Didona, koja ostaje nedirnuta Enejinim izvinjenima i molbama za oproštaj), te oni koji su poginuli u bitkama. Eneja i Sibila zatim stižu pred ulaz u Tartar, gdje najgori grješnici trpe ogromne muke i patnje, a onda nastavljaju put sve dok ne stignu do Elizija, gdje u blaženstvu žive duše pravednika. Tu Eneja susreće svog oca Anhiza te ga uzalud pokušava zagrliti. Eneja ugleda duše kako piju vodu iz rijeke Lete, te Anhiz objašnjava da su to one duše koje će se ponovo roditi: tokom dugog boravka u podzemnom svijetu te su se duše očistile od svojih prijašnjih grijeha i sada iz rijeke Lete piju vodu kako bi izgubili sve svoje dosadašnje sjećanje. Ovu teoriju o reinkarnaciji Vergilije je možda preuzeo od Platona ili od orfičkih i pitagorejskih učenja. Anhiz pokazuje Eneji duše onih ljudi kojima je preodređeno da dostignu veliku slavu u rimskoj historiji, a to su: Romul, rimski kraljevi, veliki rimski vojskovođe, sam Oktavijan Avgust i njegov nećak Marko Klaudije Marcel (o čijem kratkom životu Vergilije pravi dirljivu aluziju). Nakon toga Eneja i Sibila napuštaju podzemni svijet kroz "vrata od slonovače", putem kojih se ljudima šalju lažne vizije (o značaju ovih vrata kod Vergilija mnogo se i dugo raspravljalo, ali bez konačnog zaključka). U ovoj knjizi nalaze se stihovi koji se mogu smatrati središnjim za cijeli ep (VI, 851–853):

Tu regere imperio populos, Romane, memento: hae tibi erunt artes: pacisque imponere morem, parcere subiectis et debellare superbos.

Tvoje će, Rimljanine, biti da narod'ma vladaš:tvoja umijeća će biti: da namećeš vladu mira,pokorene da štediš, nemirne snažno da lomiš.

Knjige VII–XII: rat u Italiji

Knjiga VII Eneja i Trojanci stižu do ušća rijeke Tibar i pristanu u Laciju. Tu se ispunjava proročanstvo Harpije Kelene (v. gore, Knjiga III), jer jedu kolače od hljeba koji su im služili kao kakve zdjele. Lavinija, kćerka kralja Latina, koji vlada Lazijem, ima mnogo prosaca od kojih najviše šansi ima Turno, kralj Rutula. Međutim, Latinu je njegov otac prorekao da se Lavinija ne smije udati ni za jednog od Latina nego za stranca koji će sa strane doći u Lacij. Latin ljubazno prima izaslanike Trojanaca, a zatim Eneji nudi savez i ruku svoje kćerke. Junona vidi da se Trojanci spremaju tu nastaniti te poziva Furiju Alektu, koja u dušama Lavinijine majke Amate i Turna podstiče bijesno neprijateljstvo i mržnju prema Trojancima. Alekta udesi da Askanije, koji je otišao u lov, tom prilikom rani jelena koji je držan kao ljubimac kraljevskog domaćinstva. To izazove borbu. Latin je nemoćan u svojim pokušajima da zaustavi pripreme za rat, i italska plemena se okupljaju pod vodstvom svojih vođa, među kojima se, osim Turna, nalaze Mezencije, mrzitelj bogova i omraženi tiranin, zatim Mesap, Viribije (Hipolitov sin) te volščanska ratnica Kamila.

Knjiga VIII

Bog rijeke Tibar hrabri Eneju govoreći mu da traži savezništvo s Arkađanima i njihovim vođom Evandrom, koji je osnovao grad na Palatinu, koji će kasnije postati dijelom grada Rima. Veslajući uz Tibar, Eneja vidi na obali bijelu krmaču s njenim prasićima, upravo kako je i bilo predskazano. Evandar obećava svoju pomoć trojanskom junaku. Bog Vulkan, na Venerinu molbu, kuje za Eneju oklop. Evandar, koji je Eneji pokazao različita mjesta u svom gradu, koja će kasnije biti znamenitosti Rima, savjetuje da se sklopi savez s Etrurcima. Venera donosi Eneji njegov novi oklop, koji uključuje i štit na kojem se nalaze prikazi različitih događaja iz rimske budućnosti, sve do bitke kod Akcija.

Knjiga IX