Monoteizam (na grčkom, μόνος, monos, "jedan"; i θεός , theos, "bog") je, po definiciji Encyclopædia Britannice vjerovanje u postojanje jednog Boga ili jedno, univerzalno i sveobuhvatno božanstvo, sveuzvišeno biće koje se univerzalno naziva Bogom.Cross, F.L.; Livingstone, E.A., eds. (1974). "Monotheism". The Oxford Dictionary of the Christian Church (2 ed.). Oxford: Oxford University Press. Oxfordski riječnik kršćanske crkve daje dosta detaljniju definiciju: "vjerovanje u jednog i transcedentnog Boga", nasuprot politeizmu i panteizmu. Distinkcija se može načiniti između ekskluzivnog monoteizma, kao i inkluzivnog monoteizma i pluralnih oblika monoteizma koji, dok istovremeno priznaju postojanje mnogih drugih božanstava, pretpostavljaju određenu uniju. Religije koje poštuju više božanstava, ali ističu jednog od njih kao glavnog, nazivaju se monolatrije. Pojam monoteizam u nauci je prvi put spomenut u 17. vijeku, u djelima engleskog teologa i filozofa Henry Morea.

Zoroastrizam i abrahamske religije se smatraju monoteističkim vjerama, a elemente monoteizma imaju i mnoge druge religije.

Monoteizam se razlikuje od henoteizma, religioznog sistema u kojem vjernik obožava jednog Boga ne poričući da drugi mogu obožavati različite bogove s jednakom valjanošću, i monolatizma, priznanja postojanja mnogih bogova, ali uz dosljedno obožavanje samo jednog božanstva.Frank E. Eakin, Jr. The Religion and Culture of Israel (Boston: Allyn and Bacon, 1971), 70. Termin monolatrija je možda prvi upotrijebio Julius Wellhausen.

Monoteizam karakterizira tradicije babizma, bahai vjere, čeondoizma, kršćanstva, deizma, druzizma, ekankara, sikhizma, nekih sekti hinduizma (kao što su šaivizam i vaišnavizam), islama, judaizma, mandeizma, rastafarijanizam, Jazidizam i Atenizam i sl.. Elementi monoteističke misli nalaze se u ranim religijama kao što su zoroastrizam, drevne kineske religije i jahvizam.References:

A Modern Hindu Monotheism: Indonesian Hindus as 'People of the Book'. The Journal of Hindu Studies, Oxford University Press, June McDaniel – 2013, Zoroastrian Studies: The Iranian Religion and Various Monographs, 1928 – Page 31, A. V. Williams Jackson – 2003 Global Institutions of Religion: Ancient Movers, Modern Shakers – Page 88, Katherine Marshall – 2013 Ethnic Groups of South Asia and the Pacific: An Encyclopedia – Page 348, James B. Minahan – 2012 Introduction To Sikhism – Page 15, Gobind Singh Mansukhani – 1993 The Popular Encyclopedia of World Religions – Page 95, Richard Wolff – 2007 Focus: Arrogance and Greed, America's Cancer – Page 102, Jim Gray – 2012

Etimologija Riječ monoteizam dolazi od grčkog μόνος (monos)Monos, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek–English Lexicon, at Perseus što znači "jedan" i θεός (theos)Theos, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, at Perseus što znači "Bog".The compound is current only in Modern Greek. There is a single attestation of in a Byzantine hymn (Canones Junii 20.6.43; A. Acconcia Longo and G. Schirò, Analecta hymnica graeca, vol. 11 e codicibus eruta Italiae inferioris. Rome: Istituto di Studi Bizantini e Neoellenici. Università di Roma, 1978)

Historija Kvazimonoteističke tvrdnje o postojanju univerzalnog božanstva datiraju iz kasnog bronzanog doba, sa Ehnatonovom Velikom himnom Atonu iz 14. vijeka p. n. e..

U južnoazijskom vedskom periodu željeznog doba pojavila se moguća sklonost ka monoteizmu. Rigveda pokazuje pojmove o monizmu Brahme, posebno u relativno kasnoj desetoj knjizi, koja je datirana u rano željezno doba, npr. u Nasadiya Sukti. Kasnije je drevna hinduistička teologija bila monistička, ali nije bila striktno monoteistička u obožavanju jer je još uvijek održavala postojanje mnogih bogova, koji su bili zamišljeni kao aspekti jednog vrhovnog Boga, Brahme.

U Kini, ortodoksni sistem vjere koji je držala većina dinastija barem od dinastije Shang (1766. p. n. e.) do modernog perioda bio je usredsređen na obožavanje Šangdija (doslovno "Iznad suverena", općenito prevedeno kao "Bog") ili Neba kao svemoćnu silu.Homer H. Dubs, "Theism and Naturalism in Ancient Chinese Philosophy," Philosophy of East and West, Vol. 9, No. 3/4, 1959 Međutim, ovaj sistem vjere nije bio istinski monoteistički jer su i drugi manji bogovi i duhovi, koji su varirali u zavisnosti od mjesta, također bili obožavani zajedno sa Shangdijem. Ipak, kasnije varijante kao što je mohizam (470. pne. – oko 391. p. n. e.) približile su se pravom monoteizmu, učeći da je funkcija nižih bogova i duhova predaka samo da izvršavaju volju Šangdija, slično anđelima u abrahamskim religijama koje su zauzvrat smatra se samo jednim bogom.

Od šestog vijeka p. n. e., Zoroastrijanci su vjerovali u prevlast jednog Boga iznad svih: Ahura Mazde kao „Tvorca svega“Yasna, XLIV.7 i prvog koji je bio pre svih ostalih."First and last for all Eternity, as the Father of the Good Mind, the true Creator of Truth and Lord over the actions of life." (Yasna 31.8)"Vispanam Datarem", Creator of All (Yasna 44.7)"Data Angheush", Creator of Life (Yasna 50.11) Iako je to istina, zoroastrizam se ne smatra monoteističkim jer ima dualističku kosmologiju, s panteonom manjih "bogova" ili Yazata, kao što je Mitra, koji se obožavaju kao niža božanstva uz Ahura Mazdu. Uz to, Ahura Mazda nije potpuno svemoćan uključen u stalnu borbu s Angra Mainyu, silom zla, iako će dobro na kraju pobijediti zlo.

Judaizam nakon egzila, nakon kasnog 6. vijeka prije nove ere, bio je prva religija koja je zamislila pojam ličnog monoteističkog Boga unutar monističkog konteksta. Koncept etičkog monoteizma, koji smatra da moral potiče samo od Boga i da su njegovi zakoni nepromjenjivi, se prvi put pojavio u judaizmu, ali je sada temeljno načelo većine modernih monoteističkih religija, uključujući kršćanstvo, islam, Sikizam, i Baha'i vjera.Nikiprowetzky, V. (1975). Ethical monotheism. (2 ed., Vol. 104, str. 69-89). New York: The MIT Press Article Stable.

Takođe iz 6. vijeka p. n. e., Tales (prate ga drugi monisti, kao što su Anaksimandar, Anaksimen, Heraklit, Parmenid) je predložio da se priroda može objasniti pozivanjem na jedinstveni princip koji prožima sve. Brojni starogrčki filozofi, uključujući Ksenofana iz Kolofona i Antistena, vjerovali su u sličan politeistički monizam koji je imao neke sličnosti s monoteizmom. Prva poznata referenca na jedinstvenog Boga je Platonov Demijurg (božanski zanatlija), nakon čega slijedi Aristotelov nepomični pokretač, a oba su duboko utjecala na jevrejsku i kršćansku teologiju.

Prema jevrejskoj, kršćanskoj i islamskoj tradiciji, monoteizam je bio izvorna religija čovječanstva; ova originalna religija se ponekad naziva "adamovskom religijom", ili, prema Andrewu Langu, "urreligijom". Naučnici religije su uglavnom napustili to gledište u 19. vijeku u korist evolucionog napredovanja od animizma preko politeizma ka monoteizmu, ali do 1974. ova teorija je bila manje rasprostranjena, a modifikovano gledište slično Langovom postalo je istaknutije. Nedavno su se Karen Armstrong i drugi autori vratili ideji evolucijske progresije počevši od animizma, koji se razvio u politeizam, koji se razvio u henoteizam, koji se razvio u monolatriju, koji se razvio u pravi monoteizam.Compare:

Također pogledajte Monoteizam u islamu

Reference

Kategorija:Religija