Dabog ili Dajbog je u južnoslavenskoj slavenskoj mitologiji, mitologizirani lik zemaljskog cara (car na zemlji) koji se pojavljuje u dvije srpske bajke. Često se ime Daboga, poistovjećuje sa imenom Dažboga, staroslavenskog boga davanja i obilja. Vatroslav Jagić, hrvatski jezikoslovac jugoslavenske vokacije i najznačajniji svjetski slavist iz druge polovine 19. stoljeća je u njemačkom časopisu, (čiji je i bio urednik)(Jagić, V., "Mythologische Skizzen. II Daždbog - Dažbog - Dabog". U: Archiv fur slavische Philologie. V, tom, 1881, Berlin, 1-13.), analizirao problem poistovjećivanja Dažboga i Daboga. Dažbog kao staroslavenski bog Sunca, spominje se u staroruskom epskom djelu Slovo o Igorovom pohodu, zatim, Hipatijski ljetopis, odjeljak pod 1114. godinom, i u Nestorovoj hronici. U vrijeme kada je počeo vladati ruski knez Vladimir I Svjatoslavič, (vladao od 960-1015 godine) podigao je u Kijevu idole na brdu: Perunu, Dažbogu, Horsu i Stribogu, 980 godine. Osim toga Dažbog se spominje u Moskovskim arhivskim spisima, tačnije u Malalasovom ljetopisu u kome se "sunce naziva Dažbog", a "Dažbog je sin Svarogov". Za razliku od Dažboga, koji se spominje u nabrojanim ljetopisima i hronikama, a prema izvorima Vatroslav Jagića, Dabog se spominje samo u dvije narodne srpske bajke: Iz priča o stvaranju svijeta i Priča o Dabogu, koje je prije 150 godina zapisao srpski sveštenik Živojin Radonjić iz Lojnica, 1866. u Мačvanskom okrugu, Srbija. Ove srpske bajke su objavljene i na ruskom jeziku,Кутарев О.В. Древнерусский Дажьбог, сербский Дабог и греческий сын Гефеста Гелиос // Acta Eruditorum. 2015. Вып. 19. СПб., 2015. С. 101–109. a priča ovako opisuje Daboga:
Iz ove priče možemo vidjeti da je Dabog u suprotnost Bogu na nebesima. Bog je dobar, Dabog je zao. Mjestom stanovanja ovog božanstva smatrale su se visoke planine, gdje nije mogla stupiti čovjekova noga, što je odražavalo drevni kult kod Južnih Slavena (naprimjer : Bjelobog, Černobog) Također i druga priča o Dabogu je interesantna:
Etimologija Ime Dabog, kao i istočnoslavenski Dažbog, najvjerojatnije dolazi od promjene glagola "davati" s imenicom "bog" kao (bog koji daje bog koji dariva). Druga verzija, tvrdi da je veza tog imena (kao i imena Dažboga) povezana sa praslavenskim «дагъ/дажь»Кутарев О.В. Славянский Дажьбог как развитие индоевропейского Бога Сияющего Неба (Дьеус-Патер) // Философия и культура. 2016. № 1 (97). С. 126–140.. Isto tako sam lik Daboga i njegovi mitovi, kroz nekoliko stoljeća u kršćanskoj sredini, promijenili su svoj prvobitnim paganski oblik riječi: ali najvjerojatnije, njegov lik je ipak samo predstavljao demona. Ime Dabog je blisko imenu demona Daba, a nalazimo i sličnost sa srpskim ličnim imenima i prezimenima, kao Daba, Dabić, Dabović.
Također pogledajte Svarog Dažbog Hefest Heimdall
Reference