Republikanska stranka (), poznata i kao Velika stara stranka (), jedna je od dvije najjače stranke u Sjedinjenim Američkim Državama. Od sredine 19. stoljeća je glavna suparnička stranka Demokratskoj stranci.
Osnovali su je 1854. abolicionisti koji su se protivili Zakonu Kansas–Nebraska, koji bi dozvolio širenje ropstva u zapadne teritorije. Vigovska stranka se smatra intelektualnom prethodnicom stranke, primjer toga je činjenica da su predsjednici Abraham Lincoln, Rutherford B. Hayes, Chester A. Arthur, Benjamin Harrison i William McKinley svi bili vigovci prije prelaska u Republikansku stranku. Raspad Vigovske stranke, koja je prije bila jedna od dvije najjače stranke u SAD-u zajedno sa Demokratskom strankom, ojačao je republikance. Stranka je prvobitno podržavala klasični liberalizam, ekonomsku reformu i abolicionizam.
Inicijalno se sastojala od Sjevernjaka protestanata, tvorničkih radnika, profesionalaca, biznismena, uspješnih poljoprivrednika i Afroamerikanaca. Nije imala ikakvu političku moć ili važnost na Jugu SAD-a, međutim, ubrzo je postala vrlo uspješna na Sjeveru gdje je do 1858. u svoj sastav uključila bivše vigovce, demokrate koji su se protivili širenju ropstva, kao i pripadnike Stranke slobodnog tla, Stranke slobode, anti-Nebraskanskog pokreta i Sjeverne Američke stranke te tako osigurala podršku većine Sjevernjaka. Rana Republikanska stranka je podržavala nacionalni bankarski sistem, zlatni standard, razvijanje željeznica i visoke carine. Iako je uvijek smatrana prijateljski nastrojenom prema abolicionizmu ispočetka se službeno samo protivila širenju ropstva na zapadne teritorije, a tek nakon izbijanja Američkog građanskog rata je otvoreno zagovarala njegovo potpuno ukidanje. Nakon što je Lincoln izabran za predsjednika na izborima 1860. južne savezne države su proglasile otcjepljenje od Sjedinjenih Američkih Država (Unije) i formirale Konfederaciju američkih država (Konfederaciju) plašeći se potpunog ukidanja ropstva što je dovelo do izbijanja Američkog građanskog rata. Republikanska stranka je pod vodstvom Lincolna i većinski republikanskog Kongresa vodila borbu za očuvanje Unije, ukidanje ropstva i uništenje Konfederacije. Pobjeda Unije nad Konfederacijom je dovela do republikanske dominacije američke političke scene sve do početka Velike depresije.
1912. stranka postavlja tadašnjeg konzervativnog predsjednika Williama Howarda Tafta za svog kandidata na predstojećim izborima, taj čin razbješnjava progresivnog bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta koji napušta republikance, formira Progresivnu stranku i natječe se na tim izborima kao kandidat te stranke. Nakon 1912. mnoge Rooseveltove pristalice napuštaju sve konzervativniju Republikansku stranku, što je ideološki pomjera nadesno. Stranka gubi svoje većine u Kongresu za vrijeme Velike depresije i vladavine predsjednika Franklina D. Roosevelta, čiji izuzetno popularni New Deal program započinje period dominacije demokrata nad republikancima koji će trajati naredne tri decenije. Nakon što demokratski predsjednik Lyndon B. Johnson potpisuje Zakon o građanskim pravima Južnjački demokrati masovno prelaze u Republikansku stranku. 1973. Vrhovni sud u slučaju Roe protiv Wadea odlučuje da žena ima ustavno pravo na pobačaj što dovodi do sve veće opozicije pobačaju među republikancima i do veće podrške za stranku među evangelistima. Današnja ideologija stranke je američki konzervativizam i podržava ekonomiju slobodnog tržišta, društveni konzervativizam i originalizam u konstitucionalnoj jurisprudenciji. Republikanska stranka podržava minimalno učešće vlade u javnoj politici i privatnom sektoru, deregulaciju, smanjivanje poreza, zaštitu prava na posjedovanje oružja, povećavanje vojnog budžeta i restrikcije na imigraciju, pobačaj i sindikate.
Baza glasačkog tijela današnje Republikanske stranke su muškarci, stanovnici ruralnih područja i Bijeli Amerikanci, a pogotovo Bijeli Južnjaci i Bijeli evangelisti.
Ime i simboli mini|desno|Prvo poznatije pojavljivanje republikanskog slona u Nastovom stripu. mini|lijevo|Crveno-plavo-bijeli republikanski slon i dalje je primarni simbol mnogih državnih komiteta.
Osnivači stranke usvojili su ime sredinom 1850-ih kao počast vrijednostima republikanizma Demokratsko-republikanske stranke Thomasa Jeffersona. Ideja za ime došla je iz editorijala stranačkog vodećeg publiciste, Horacea Greeleya, koji je pozvao na "jednostavnije ime poput republikanac koje bi pogodnije označavalo one koji su su ujedinili da vrate Uniju njenoj istinitoj misiji prvaka i promicatelja slobode umjesto propagatora ropstva". Ime odražava republikanske vrijednosti iz 1776, poput protivljenja aristokratiji i korupciji.Gould, str. 14–15. Bitno je naznačiti da riječ "republikanac" ima širok spektar značenja širom svijeta i da je stranka evolvirala tako da se značenja uvijek ne podudaraju.
Pojam "Velika stara stranka" je tradicionalni nadimak za stranku i skraćenica GOP je u čestoj upotrebi. Pojam je nastao 1875. u Kongresnom zapisniku kada je stranka nazvana "otmjenom starom strankom" (), odnoseći se na uspješnu vojnu odbranu Unije. Naredne godine u Cincinnati Commercial Tributeu, pojam je promijenjen u Velika stara stranka. Do prve upotrebe skraćenice GOP došlo je 1884."Grand Old Party", Oxford English Dictionary.
Tradicionalna maskota stranke je slon. Prva bitnija upotreba je u političkom stripu Thomasa Nasta, objavljenom u Harper's Weeklyju 7. novembra 1874. Alternativni simbol u državama poput Indiane, New Yorka i Ohia je bjeloglavi orao, nasuprot demokratskom pijetlu. U Kentuckyju, simbol je brvnara (nepovezano sa LGBT organizacijom Brvnarski republikanci).
Tradicionalno stranka nema boje kojom se ističe. Od izbora 2000, crvena je postala povezana sa republikancima. Tokom i poslije izbora, glavne televizijske mreže koristile su istu shemu boja za izborne mape: crvena za države koje je osvojio George W. Bush i plava za države koje je osvojio Al Gore, demokratski kandidat. Tokom višesedmične rasprave o izbornim rezultatima na Floridi, boje su postale čvrsto ukorijenjene i opstale su u narednim godinama. Iako je raspored boja političkim strankama neformalan i neslužben, mediji i dalje koriste ove boje za označavanje stranaka. Stranka i njeni kandidati su također prihvatili crvenu boju.
Struktura i organizacija
Republikanski nacionalni komitet odgovoran je za promovisanje predizbornih aktivnosti. Zadužen je za razvoj i promovisanje političke platforme, kao i za koordinisanje prikupljanja donacija i izborne strategije. Trenutno je predsjedavajuća Ronna McDaniel. Predsjednika komiteta biraju državni komiteti ili, u slučaju da republikanci drže Bijelu kuću, predsjednik.
Pod upravom stranačkog predsjedničkog kandidata, komitet nadzire Republikansku nacionalnu konvenciju (najznačajniji organ stranke) i podiže donacije za kandidate. Na lokalnom nivou postoje slični državni komiteti u svakoj državi i većini velikih gradova, okruga i zakonodavnih distrikta, ali imaju mnogo manje novca i uticaja nego nacionalno tijelo.
Republikanska vijeća za Senat i Predstavnički dom imaju različite komitete za prikupljanje donacija i strategiju. Nacionalni republikanski kongresni komitet asistira u izborima za Predstavnički dom, a Nacionalni republikanski senatorski komitet u borbama za Senat. Uglavnom sakupe preko 100 miliona $ po izbornom ciklusu. U guvernerskim izborima glavnu ulogu ima Republikanska guvernerska asocijacija. Trenutno predsjedava guverner Bill Haslam iz Tennesseeja.
Pozicije
Ekonomska politika mini|lijevo|Calvin Coolidge, 30. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1923-1929). Republikanci strogo vjeruju da su slobodno tržište i individualno dostignuće primarni faktori iza ekonomskog prosperiteta. Zagovaraju ukidanje vladinih programa socijalne pomoći u korist privatnog sektora. Republikanci zagovaraju fiskalni konzervativizam tokom demokratskih administracija, ali često povećavaju federalni dug kada su na vlasti.
Moderni republikanci podržavaju teoriju ekonomije ponude, koja drži da niže poreske stope dovode do ekonomskog rasta. Protive se većim poreskim stopama osobama koje zarađuju više, smatrajući da se time nepravedno cilja na osobe koje stvaraju poslove. Smatraju da je privatno trošenje efikasnije od vladinog trošenja.
Smatraju da svaka osoba treba preuzeti odgovornost za svoje stanje. Također vjeruju da je privatni sektor efikasniji u pomaganju siromašnim kroz humanitarizam nego vlada kroz socijalne programe koji često dovode do zavisnosti od države. Neki zagovaraju uvođenje određenih mjera u svrhu pomoći siromašnijim. Ankete iz 2016. i 2017. pokazale su da većina republikanca podržava protekcionizam i autarhiju i protivi se slobodnoj trgovini.
Od 1920-ih, sindikalne organizacije i članovi uglavnom se protive Republikanskoj stranci. Republikanci su podržali usvajanje zakona iz 1947. kojim se radnicima daje pravo da ne učestvuju u sindikatima. Na državnim nivoima, uglavnom podržavaju odredbe koje slabe sindikate.
Protive se povećanju minimalnog prihoda, vjerujući da takva povećanja štete preduzećima, primoravajući ih da smanje broj zaposlenih i povećaju troškove potrošača.
Stranka se protivi univerzalnoj, državnoj zdravstvenoj zaštiti, vjerujući da takav sistem predstavlja socijalizovanu medicinu. Iako se protive Zakonu o pristupačnoj njegi i njegovom uslovu o nabavci osiguranja, neki republikanci podržavaju neke od njegovih provizija.
Odvajanje i balans moći Republikanci podržavaju strogi konstrukcionizam i federalizam, sa ograničenjima na federalne vlasti. Zagovaraju veću ulogu za države.
Okolišna politika Progresivci unutar stranke historijski podržavaju zaštitu okoliša. Predsjednik Theodore Roosevelt bio je poznati konzervacionist, čije su politike dovele do nastanka Službe nacionalnih parkova. Richard Nixon potpisao je zakon o osnivanju Agencije za zaštitu životne sredine i imao je obiman okolišni program. U 1980-im, Reaganova je administracija smatrala okolišne regulacije teretom na ekonomiju. Od tada, republikanci se uglavnom protive okolišnim regulacijama.
mini|desno|Arnold Schwarzenegger, 38. guverner Kalifornije (2003-2011).
Od 1990-ih, značajan dio američkog konzervativnog pokreta radio je na osporavanju klimatologije i klimatske politike. Dok je naučni konsenzus da je ljudska aktivnost stvorila klimatske promjene oko 97%, samo 44% Amerikanaca vjeruje da je ljudska aktivnost uzrok klimatskih promjena, dok je taj broj kod republikanaca 23%. Rijetki republikanski zakonodavci podržavaju klimatsku politiku stvorenu na međunarodnom naučnom konsenzusu.
Guverner Kalifornije, Arnold Schwarzenegger, je 2006. potvrdio zakone kojima se uvode ograničenja na ispuštanje stakleničkih plinova. Zatim se predsjednik Bush mlađi usprotivio uvođenju obaveznih ograničenja na državnom nivou. Bushu se na Vrhovnom sudu usprotivilo 12 država, a sud je 2007. presudio protiv administracije. Bush se također protivio ratifikaciji Protokola iz Kyota, što je naišlo na negodovanje klimatologa.
mini|lijevo|John McCain, senator iz Arizone (1987-2018).
Senator John McCain je također podržavao zakone koji se bave zaštitom okoliša, mada je njegova pozicija rijetka među visokorangiranim republikancima. Neki su republikanci podržali razvoj alternativnih goriva s ciljem ostvarenja energetske nezavisnosti SAD-a. Stranka odbija trgovinu emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, a podržava vađenje nafte u nekim zaštićenim zonama te se zbog toga često nalazi na udaru aktivista.
Tokom predsjedništva Baracka Obame, većina se republikanaca protivila novim regulatorskim zakonima. Stranka podržava izgradnju naftovoda Keystone, čijoj se izgradnji protive indijanski i aktivisti za zaštitu okoliša.
Imigracija