Ustav Republike Hrvatske kao temeljni pravni akt i nacionalno obilježje samostalne države donesen je 21. decembra 1990. godine. Od tada je promijenjen pet puta: 1997, 2000, 2001, 2010. i 2013. godine. Ustavni sud Republike Hrvatske danas koristi pročišćeni tekst koji obuhvata Ustav iz 1990. i svih pet navedenih promjena. Posljednja promjena donesena je na temelju ustavne referendumske inicijative, a stupila je na snagu 1. decembra 2013. godine.
Prva verzija definisala je parlament, Hrvatski sabor, koji se sastojao od Zastupničkog i Županijskog doma, te polupredsjednički sistem. Promjenama Ustava 2000. i 2001. uveden je parlamentarni sistem, ojačana je uloga Vlade i Hrvatskog sabora, a Županijski dom je ukinut. Predsjednik Republike zadržao je važne ovlasti, posebno u području vanjske politike i odbrane, ali su njegove ovlasti u odnosu na prvobitni ustavni model znatno izmijenjene.
Hrvatski ustav spada među opširnije evropske ustave i sadrži veliki broj odredbi o temeljnim pravima i slobodama. Ustav Republike Hrvatske započinje Izvorišnim osnovama, nakon kojih slijede Temeljne odredbe, Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, Uređenje državne vlasti, Ustavni sud Republike Hrvatske, Mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava, Međunarodni odnosi, Evropska unija, Promjena Ustava, te Završne odredbe. Važeći pročišćeni tekst sadrži 146 članaka.
Preambula Navodi ko donosi ustav i upućuje na volju onoga u čije ime se ustav prihvata (narod). U preambuli, odnosno Izvorišnim osnovama, izlažu se historijski temelji hrvatske državnosti i navode se historijski događaji i institucije kroz koje se razvijala hrvatska državna suverenost. Ustav u Izvorišnim osnovama posebno ističe prve demokratske izbore 1990, donošenje novog Ustava Republike Hrvatske 1990, te pobjedu u Domovinskom ratu kao dijelove procesa uspostave i očuvanja Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.I. IZVORIŠNE OSNOVE (prečišćeni tekst). Ustav Republike Hrvatske.
Temeljne odredbe Hrvatska se definiše kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Ustav uređuje grb, zastavu i himnu Republike Hrvatske, dok se njihov detaljniji opis i upotreba uređuju zakonom. Kao najviše vrijednosti ustavnog poretka navode se sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, pacifizam, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekove okoline, vladavina prava i demokratski višestranački sistem. Hrvatski jezik i latinično pismo u službenoj su upotrebi,Čl. 12 Ustava RH. uz mogućnost uvođenja drugih jezika i pisama u pojedinim lokalnim jedinicama pod uslovima propisanim zakonom. Glavni grad Republike Hrvatske je Zagreb.II. TEMELJNE ODREDBE (prečišćeni tekst). Ustav Republike Hrvatske.
Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda Po Ustavu Hrvatske svi su pred zakonom jednaki i prava i slobode garantuju se svima bez obzira na različite lične i društvene osobine. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom i pod ustavnim uslovima, pri čemu ograničenje mora biti razmjerno potrebi zbog koje se uvodi. Ustav štiti pravo na život, ličnu slobodu i dostojanstvo, pravično suđenje, privatnost, slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu savjesti i vjeroispovijesti, pravo vlasništva, pravo na okupljanje i udruživanje, te druga temeljna prava. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne, a svako se smatra nedužnim dok mu se pravosnažnom sudskom presudom ne utvrdi krivica. Ustav posebno garantuje i ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina.I. IZVORIŠNE OSNOVE (prečišćeni tekst), Članci 14, 15, 16, 21, 22, 25, 28. i 29. Ustava RH.
Uređenje državne vlasti Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nosilac zakonodavne vlasti. Ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se biraju na temelju općeg i jednakog biračkog prava neposrednim i tajnim glasanjem. Zastupnici se biraju na mandat od četiri godine. U aktuelnom, jedanaestom sazivu, koji je konstituisan 16. maja 2024. godine, izabran je 151 zastupnik. Sabor donosi zakone, donosi državni budžet, odlučuje o ratu i miru, nadzire rad Vlade i obavlja druge poslove određene Ustavom.
Pučki pravobranitelj u Hrvatskoj je opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti i zagovara ljudska prava i slobode, te ispituje nezakonitosti i nepravilnosti u radu državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima. Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na period od osam godina.Članak 93 Ustava RH.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inostranstvu, te je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik raspisuje izbore za Hrvatski sabor, povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta i obavljenih konsultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika, te ima i druge ustavna ovlaštenja. U određenim vanrednim okolnostima može donositi uredbe sa zakonskom snagom, uz uslove i ograničenja propisana Ustavom.Članci 94, 98, 99 i 100 Ustava RH.
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u Hrvatskoj. Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Vlada predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, izvršava zakone i druge odluke Sabora, vodi unutrašnju i vanjsku politiku, te usmjerava i nadzire rad državne uprave. Za svoj rad odgovorna je Hrvatskom saboru.Ustav Republike Hrvatske, čl. 107, 108, 110. i 112.
Sudska vlast je samostalna i nezavisna. Najviši sud u Republici Hrvatskoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Sudsku organizaciju uređuje zakon, a sudije se imenuju i razrješuju na način propisan Ustavom i zakonom. Državno sudbeno vijeće je samostalno i nezavisno tijelo koje, između ostalog, odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i disciplinskoj odgovornosti sudija.Čl. 115, 116, 121 Ustava Republike Hrvatske.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je samostalno i nezavisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinioca kaznenih i drugih kažnjivih djela, te poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske i drugih interesa određenih zakonom. Na čelu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske nalazi se glavni državni odvjetnik.
Reference Kategorija:Politika Hrvatske Kategorija:Ustavi Hrvatske Kategorija:Historija SR Hrvatske Kategorija:1990. u Hrvatskoj Kategorija:1990. u Jugoslaviji