Rafael "Rafa" Nadal Parera profesionalni je španski teniser i trenutni broj 3 na ATP-listi.
Od aprila 2005. do maja 2007. napravio je rekord od 81 uzastopnog dobijenog meča na zemlji prije nego što ga je Roger Federer pobijedio u finalu Mastersa u Hamburgu. Gotovo je nepobjediv na Roland Garrosu, na kojem ima omjer 112–3. Drži rekord po broju uzastopnih pobjeda na istom turniru: od 2005. do 2013. godine (uključujući i nju) napravio je niz od 46 pobjeda na Monte Carlo Mastersu, a taj turnir osvojio je osam puta zaredom, što je također rekord, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji (kasnije je osvojio još tri uzastopne titule na tom turniru, a ima i deset titula na Rim Mastersu, pet na Madrid Mastersu te 11 na turniru u Barceloni, od čega pet uzastopnih). Također drži rekord po broju uzastopnih titula na Roland Garrosu (pet). Zbog tih dostignuća smatra se najboljim teniserom na zemljanoj podlozi u historiji.
Rivalstvo s Novakom Đokovićem, ali i s Federerom jedno je od najvećih u historiji (uz rivalstva Borg–McEnroe, McEnroe–Lendl, Becker–Edberg, Agassi–Sampras). Pobijedio je Federera u tri finala Roland Garrosa. Također ga je pobijedio u finalu Wimbledona 2008, onemogućivši mu da osvoji šestu vimbldonsku titulu zaredom. Postao je prvi teniser još od Borga 1980. koji je u istoj godini osvojio i Roland Garros i Wimbledon. Nadal je i drugi Španac koji je osvojio Wimbledon nakon 42 godine. Ponovio je taj uspjeh 2010. pobijedivši u finalu Čeha Tomáša Berdycha u tri seta. Osvojio je i dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama: prvu pojedinačno na OI 2008. u Pekingu, a drugu u parovima osam godina kasnije u Rio de Janeiru.
Drugi je po broju titula na turnirima iz serije ATP Masters 1000 – osvojio ih je 36. Pobjedom na Australian Openu 2022. osvojio je 21. Grand Slam turnir i postao najuspješniji teniser u historiji, a iste godine osvojio je i svoj 14. Roland Garros, dodatno popravivši historijski rekord.
Peterostruki je osvajač Davis Cupa i dvostruki osvajač Laver Cupa (2017, 2019) kao član tima Evrope.
Porodica i rane godine Rođen je u Manacoru (Mallorca) od oca Sebastiána i majke Ane Marije Parere. Ima mlađu sestru Maríju Isabel. Njegov stric, Miguel Ángel, bivši je nogometaš, koji je svojevremeno igrao za RCD Mallorku, FC Barcelonu i špansku reprezentaciju. Nadal je vatreni navijač FC Mallorca i Real Madrida. Njegov drugi stric, Toni Nadal, koji je i sam bio teniser, pokazao je trogodišnjem Nadalu kako se igra tenis i otad ga je trenirao sve do 2017. Toni je vjerovao da je Nadal prirodni talent za tenis, dok je Rafael više želio igrati nogomet. Kad je Nadal imao pet godina, počeo je dvaput sedmično odlaziti u lokalni teniski klub da trenira, a s osam godina bio je napadač koji obećava, trenirajući u lokalnom fudbalskom klubu. S osam godina osvojio je oblasno tenisko takmičenje za dječake mlađe od 12 godina. S 12 godina Nadal je osvajao razna juniorska teniska takmičenja u Španiji i Evropi, a istovremeno je trenirao i nogomet. Otac ga je natjerao da bira između nogometa i tenisa kako njegovo obrazovanje ne bi trpjelo. Izabrao je tenis.
Kad je imao 14 godina, Španski teniski savez insistirao je da napusti Mallorku i preseli se u njihov teniski kamp u Barceloni kako bi više trenirao i napredovao. Nadalovi roditelji i stric odbili su taj zahtjev, što znači da je Nadal dobijao manje finansijske podrške od ŠTS-a. Ipak, Rafaelov otac sam je pokrio sve troškove. Sa 16 godina Nadal je bio rangiran u top 50 tenisera svijeta.
Iako se Nadal trudio da svoje djetinjstvo čuva izvan očiju javnosti, mediji su našli način da to otkriju. Nadal kaže da je i dalje veliki ljubitelj nogometa.
Karijera Počeci Dok je još bio dijete, Rafaelov stric i trener Toni Nadal naučio ga je igrati lijevom rukom, iako je Rafael dešnjak. Toni je smatrao da će Rafaelov dvoručni bekhend imati koristi od njegove jake desne ruke.
Nadal se s 12 godina odlučio baviti tenisom, a ne nogometom. Toni mu je bio glavni trener, ali je tokom dva ljeta trenirao u teniskom kampu Nicka Bollettierija. U maju 2001. pobijedio je osvajača Grand Slam turnira Pata Casha u egzibicijskom meču na zemlji.
2002. U aprilu 2002. Nadal je pobijedio u svom prvom meču na profesionalnom turniru. Pobijedivši Ramóna Delgada, postao je deveti igrač u historiji Open Ere koji je to uradio prije svog 16. rođendana.
2003. Godine 2003. osvojio je dva čelendžera i završio godinu među 50 najboljih na ATP-listi. Na debitantskom nastupu na Wimbledonu Nadal je postao najmlađi igrač koji je stigao do trećeg kola turnira još od Borisa Beckera 1984.
2004. Godine 2004. Nadal je odigrao prvi meč protiv prvoplasiranog na ATP-listi Rogera Federera na Miami Mastersu i pobijedio ga bez izgubljenog seta. Potom je propustio veći dio sezone koji se igrao na zemljanim terenima, uključujući Roland Garros, zbog napuknuća članka lijeve noge.
2005. Novu sezonu Nadal je počeo porazima nakon velike borbe od Lleytona Hewitta na Australian Openu i od Federera u finalu Miami Mastersa. Mnogi teniski stručnjaci smatraju da ova dva turnira predstavljaju proboj Nadala na svjetsku tenisku scenu.
Nadal je dominirao proljetnim dijelom sezone, koji se igrao na zemljanoj podlozi. Pobijedio je u 24 uzastopna meča, srušivši rekord Andrea Agassija. Nadal je osvojio turnir u Barceloni i svoj prvi turnir iz ATP Masters serije u Monte Carlu. Zahvaljujući ovim pobjedama, Nadal je zauzeo peto mjesto na ATP-listi i postao jedan od favorita za osvajanje Roland Garrosa.
Na svoj 19. rođendan Nadal je pobijedio Rogera Federera u polufinalu Roland Garrosa, sprečavajući ga da osvoji jedini Grand Slam turnir koji dotad nije osvojio. Dva dana kasnije Nadal je porazio Mariana Puertu u finalu, postavši prvi muški teniser koji je osvojio Roland Garros na svom prvom nastupu na tom turniru još od Matsa Wilandera 1982 i prvi tinejdžer koji je osvojio Grand Slam turnir još od Petea Samprasa, koji je 1990. godine osvojio US Open sa 19 godina. Zahvaljujući osvajanju Roland Garrosa, Nadal je postao treći teniser svijeta.
Tri dana nakon osvajanja Roland Garrosa Nadalova serija od 24 pobjede prekinuta je porazom u 1. kolu na turniru u Halleu, koji se igra na travi. Također je poražen od Gillesa Müllera u 2. kolu Wimbledona 2005. Odmah nakon Wimbledona Nadal je pobijedio u 16 uzastopnih mečeva i osvojio 3 uzastopna turnira. Osvojivši turnire u Båstadu i Stuttgartu, Nadal je postao drugi teniser svijeta 25. jula 2005. Sa 19 godina, jednim mjesecom i 22 dana postao je treći tinejdžer koji je dosegao 2. mjesto na ATP-listi nakon Borisa Beckera (18 godina, 9 mjeseci, 17 dana) i Björna Borga (18 godina, 10 mjeseci i 2 dana).
Nadal je počeo sjevernoameričku turneju pobijedivši Agassija u finalu Mastersa u Montréalu, ali je na Cincinnati Mastersu izgubio već u prvom kolu. Postavljen je za drugog nosioca na US Openu, ali ga je 49. teniser svijeta, James Blake, porazio u 3. kolu u četiri seta. Nadal je nakon US Opena igrao samo tri turnira te godine.
U septembru je pobijedio Guillerma Coriu u finalu China Opena i pobijedio u oba svoja Davis Cup meča protiv Italije. U oktobru je osvojio svoju četvrtu titulu iz Masters serije, porazivši Ivana Ljubičića u finalu Madrid Mastersa. Nakon toga je povrijedio stopalo, zbog čega je bio primoran otkazati učešće na završnom ATP-turniru.
I Nadal i Federer osvojili su 11 titula i 4 titule iz Masters serije 2005. godine. Osam titula Nadal je osvojio na zemlji, a 3 na tvrdoj podlozi. Pobijedio je u 79 mečeva i po tome je bio na drugom mjestu iza Federera, koji je pobijedio u 81 meču. Osvojio je nagradu "Golden Bagel" jer je 11 puta dobio set rezultatom 6-0. Također je dostigao najvišu poziciju na ATP-listi u historiji španskog tenisa i osvojio ATP-ovu nagradu za tenisera koji je najviše napredovao.
2006. Zbog povrede stopala, Nadal je propustio Australian Open te godine. U februaru je izgubio u polufinalu svog prvog turnira u sezoni, u Marseilleu. Dvije sedmice kasnije, nanio je Federeru prvi poraz u sezoni u finalu turnira u Dubaiju. Nadal je zatim izgubio u polufinalu Indian Wells Mastersa i 2. kolu Miami Mastersa.
Nadal je potom pobijedio u 24 meča na šljaci. Pobijedio je Federera u finalu Monte Carlo Mastersa, kao i Tommyja Robreda u finalu turnira u Barceloni. Nakon sedmicu dana pauze, Nadal je osvojio rimski Masters, pobijedivši u finalu Federera u 5 setova, izjednačivši Borgov rekord od 16 osvojenih titula u tinejdžerskim godinama. Pobijedivši u prvom kolu na Roland Garrosu, izjednačio je rekord Guillerma Vilasa, pobijedivši u 53 uzastopna meča na zemlji. Villas mu je predao trofej Roland Garrosa, ali je kasnije prokomentirao da je njegov rekord jači od Nadalovog jer je Nadal rekord izjednačavao 2 godine, a Villas je to postigao u jednoj godini. Nadal je pobijedio u finalu Roland Garrosa, postavši tako prvi teniser koji je pobijedio Federera u finalu jednog Grand Slama. Također je postao najmlađi šampion Roland Garrosa koji je osvojio dvije uzastopne titule (još od Borga 1974–1975).
Nadal je povrijedio rame u četvrtfinalnom meču turnira u Queen's Clubu, koji je igrao protiv Hewitta. Nije mogao završiti meč i time je prekinuo svoj niz od 26 uzastopnih dobijenih mečeva. Bio je imenovan za drugog nositelja na Wimbledonu 2006, ali je zamalo izgubio u meču drugog kola od Roberta Kendricka, koji je do učestvovanja došao kvalifikacijama. Kendrick je osvojio dva seta i bio na dva poena od pobjede, ali se Nadal vratio u meč i osvojio ga u pet setova. U trećem kolu, Nadal je pobijedio Agassija u njegovom posljednjem meču na Wimbledonu. Dostigavši finale, Nadal je postao prvi španski teniser od Manuela Santane 1966. godine koji je dostigao finale Wimbledona. Federer ga je porazio u finalu u četiri seta. Federer i Nadal jedini su teniseri u Open Eri koji su dostigli finale Wimbledona odmah nakon što su igrali jedan protiv drugoga u finalu Roland Garrosa.
Nadal je igrao na samo dva turnira prije US Opena. Izgubio je u 3. kolu Canada Mastersa i u četvrtfinalu Cincinnati Mastersa. Također je dostigao četvrtfinale na US Openu.
Nadal je igrao samo tri turnira do kraja godine. Tada 690. igrač svijeta, Joachim Johansson, pobijedio je Nadala u 2. kolu Stockholm open. Tomáš Berdych porazio ga je naredne sedmice u četvrtfinalu Madrid Mastersa, zadnjeg Masters turnira u sezoni. Na završnom ATP šampionatu, Tenis Masters kupu, izgubio je 1 i pobijedio u 2 meča u takmičenju po grupama. U prvom meču porazio ga je Blake, a zatim je pobijedio Robreda i Nikolaja Davidenka. Dostigao je polufinale, u kojem ga je porazio Federer. Ovo je bio Nadalov treći poraz u 9 mečeva protiv Federera.
Nadal je postao prvi teniser od Andrea Agassija (1994–1995) koji je drugu godinu u nizu završio na drugom mjestu ATP-liste.
2007. Nadal je počeo godinu igrajući na 6 turnira na tvrdoj podlozi. Izgubio je u polufinalu na svom prvom turniru, u 1. kolu na drugom i u četvrtfinalu Australian Opena od kasnijeg finaliste Fernanda Gonzalesa. Nakon što je poražen u četvrtfinalu turnira u Dubaiju, osvojio je Indian Wells Masters. Na narednom turniru, Miami Masters, Novak Đoković porazio ga je u četvrtfinalu.
Imao je mnogo više uspjeha na turnirima na šljaci. Osvojio je Monte Carlo Masters, turnir u Barceloni i Rim Masters, a zatim ga je Federer porazio u finalu Hamburg Mastersa. Ovaj poraz prekinuo je niz od 81 Nadalove pobjede na zemlji. Nadal je treći put u svojoj karijeri osvojio Roland Garros, pobijedivši Federera u finalu. U međuvremenu, Nadal je pobijedio Federera na egzibicijskom turniru na Mallorci, na terenu čija je jedna polovina bila travnata, a druga zemljana.
Nadal je drugu godinu zaredom igrao na turniru u Queen's Clubu, na kojem je izgubio u četvrtfinalu. Drugu godinu zaredom, Federer ga je porazio u finalu Wimbledona, u 5 setova. Ovo je bilo prvo Federerovo finale na Wimbledonu koje je dobio u 5 setova još od 2001.