Kiseljak je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Srednjobosanskom kantonu, Bosna i Hercegovina.
Geografija Prosječna nadmorska visina je 475 m. Teritorija na kojem je naselje razvijeno, dio je kiseljačke kotline koja se proteže od Paleške ćuprije na jugu, do Gromiljaka na sjeveru, a koju okružuju Jasikovica, Graščica, Berberuša, Zahor i druga brda s nadmorskom visinom od 700 m do 1.423 m. Kroz Kiseljak protječe rijeka Lepenica, koja u naselju prima pritoke Kreševčicu i Rotiljski potok, te se na sjeveroistočnoj periferiji naselja ulijeva u rijeku Fojnicu. Po popisu iz 1991. godine, općina Kiseljak imala je 24.164 stanovnika, od toga u gradu Kiseljaku - 3.412.
Historija Neolit Najstariji pronađeni tragovi ljudske djelatnosti na području današnjeg Kiseljaka potiču još iz neolita. Jedno od naselja iz mlađeg kamenog doba ležalo je na prostoru između katoličke crkve i hotela "Dalmacija", a drugo u Han-Ploči. Na Banbrdu i na brdu Rat u Draževicima također su nađeni tragovi starih naselja, čiju kulturnu pripadnost je, zbog pomanjkanja tipičnih primjeraka, bilo nemoguće utvrditi.
Ilirsko i Rimsko doba U zaseoku Ukučevci je 1908. godine pronadena ilirska kaciga, a u zaseoku Bijele Vode nalazilo se ilirsko naselje. U selu Podastinje su pronađeni tragovi starih kultura, od prethistorijskog vremena do Srednjeg vijeka. Podastinjem dominira kraška gruda koju narod naziva Crkvina. Na njenim strmim padinama, u pravcu potoka Paroš i zaseoka Ukučevci, vidljive su impozantne količine prethistorijske gradinske keramike, karakteristične za srednje bronzano doba, a gradina, kako je u svom radu "Lepenica u prethistoriji i antici - arheološka ispitivanja" naveo dr. Pavao Andelić, spada medu najveće u Bosni i Hercegovini.
Arheolog Mandić 1923. godine je na njivi Povratnica pronašao temelje rimske zgrade i odlomak kamene ploče s natpisom. Iz Podastinja potiče i jedan depo rimskog novca (više od 100 komada), pronaden 1884. godine na brežuljku Humac. Dijelovi tog nalaza čuvaju se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, Arheološkom muzeju u Zagrebu, te u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Novci potiču od raznih rimskih careva iz dinastije Antonina, počevši od Septimija Severa (193-211. n. e.) do Galijena (253-268. n. e.).
Srednji vijek Srednjovjekovnih nalaza je također mnogo, a najbrojniji su stećci. Ima ih na stotine, a samo na području Lepenice postoji 35 nekropola sa oko 700 stećaka. Najljepši je stećak Radoja Radosalica u Zabrđu. Među nekoliko stotina stećaka nalazi se i jedan kojeg narod naziva "Biskupov grob".
U Srednjem vijeku područje Kiseljaka je pripadalo župi Lepenica, koja se prvi put spominje 1244. godine, kad se spominje i crkva sv. Mihovila u Rotilju.
Prije gotovo pet i po vijekova sultan Mehmed el Fatih osvojio je Bosnu. Da će pokorena kršćanska raja moći nastaviti ispovijedati svoju vjeru, odlučio je na Milodražu, lokalitetu izmedu Kiseljaka i Fojnice, nakon što je s obližnjeg brda Kaštela pred njega sišao fra Anđeo Zvizdović i isposlovao čuvenu Ahdnamu, carski ferman o slobodi ispovijedanja katoličke vjere, koji se danas čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici.
Osmansko doba Nakon dolaska Osmanlija, župe se zamijenjuju nahijama, a već sredinom 16. vijeka spominje se nahija Lepenica i u njoj sela Duhre i Gojakovac.
Sam Kiseljak prvi put se spominje 1531. godine, u putopisu Slovenca Benedikta Kuripešića. Početkom tog vijeka izvjesni Hadži-Uvejs sagradio je na mjestu današnjeg Kiseljaka džamiju, karavan-saraj (han) i kuću za azape (stražare). O popravku tih zgrada govori jedna bilješka u Sarajevskom sidžilu od 5. jula 1565. godine, kad je pred šerijatski sud pristupio upravitelj ovog vakufa, Isabalija sin Ejnehanov, te zatražio dozvolu za popravku zgrada.
Do sljedećeg spomena Kiseljaka prošlo je više od stotinu godina. Naime, 1659. godine, turski putopisac Evlija Čelebija opisao je sve pogodnosti koje nude izvori kisele vode, te spomenuo da je trgovci "pune i raznose od vilajeta do vilajeta". Već sam spomen hana i trgovine kiselom vodom jasno nam govori da je Kiseljak prolazno mjesto. Pored toga, putopisac kaže da Kiseljak ima tri stotine kuća.Čelebija, Evlija, (2012), Putopisi, str. 47–48, preveo: Hazim Šabanović
Francuzi Maseliere i A. Chaumette des Fosses borave u Kiseljaku od 1806. do 1807. zapisavši da se kisela voda odavde izvozi u Dubrovnik, a Richard von Erco u svom izvještaju iz 1846. spominje Kiseljak kao mjesto u koje gosti dolaze čak iz Carigrada. Poznati francuski geolog Ami Boue, koji je u Bosni boravio u dva navrata izmedu 1836. i 1838. također spominje kiselu vodu, nazvavši je izvrsnom, te napomenuvši da Kiseljak preko ljeta posjećuje "toliko ljudi da ih tri gostionice ne mogu smjestiti".
Kiseljak u SFRJ Na kraju socijalističkog perioda Kiseljak je bio općina u sastavu SR Bosne i Hercegovine, jedne od republika SFRJ. Razvoj naselja i općine bio je dugoročno vezan za izvore mineralne vode, banjsko-turističku funkciju, trgovinu i saobraćajni položaj između Sarajeva i srednje Bosne.
Službena historija općine navodi da je Kiseljak poslije Drugog svjetskog rata izrastao u uređeniju varošicu i postao središte relativno velike regije. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Kiseljak imala je 24.164 stanovnika, od čega je u gradskom naselju živjelo 3.412 stanovnika.
Rat u Bosni i Hercegovini Političke promjene koje su zahvatile Bosnu i Hercegovinu početkom 1990-ih odrazile su se i na Kiseljak. Prema sažetku presude u predmetu Kordić i Čerkez, relevantni politički kontekst u srednjoj Bosni počeo je osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine 1990. godine, a HVO je tokom 1992. počeo preuzimati izvršnu i vojnu vlast u više općina srednje Bosne, uključujući i Kiseljak.
Kiseljak je tokom rata postao jedno od važnih žarišta sukoba u srednjoj Bosni. Prema presudi i pratećim materijalima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, 18. aprila 1993. HVO je napao sela u općini Kiseljak, a u junu iste godine uslijedili su novi napadi, uključujući napad na selo Tulica, u kojem je ubijeno 12 ljudi i selo razoreno.
Nakon januara 1993. poslovni prostori Bošnjaka u Kiseljaku oštećivani ili dizani u zrak, a zgrada Općine Kiseljak od 1993. do 1995. korištena kao zatočenički centar u lošim uslovima.
Kiseljak je od druge polovine 1992. stekao reputaciju jednog od glavnih crnoberzijanskih čvorišta u Bosni, jer je opsada Sarajeva njegov saobraćajni položaj učinila važnim prolazom za krijumčarenje roba prema glavnom gradu.
U oktobru 1993. jedinice povezane s Ivicom Rajićem iz Kiseljaka učestvovale su u napadu na Stupni Do, što je u presudi MKSJ-a navedeno kao masakr za koji su odgovorne njegove trupe iz Kiseljaka.
Sukob na području Kiseljaka u lokalnom sjećanju najčešće se veže za razdoblje od aprila 1993. do februara 1994., kada su rat, progoni, zatočenja i razaranja najdublje obilježili općinu. Prema Balkan Battlegrounds, upravo su se u Kiseljaku u februaru 1994. sastali komandanti Armije Republike Bosne i Hercegovine i HVO-a radi pregovora o prekidu vatre, koji je potom uglavnom poštovan i otvorio put Vašingtonskom sporazumu.
Poratni period Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma Kiseljak je uključen u Federaciju Bosne i Hercegovine i danas pripada Srednjobosanskom kantonu. Poratni razvoj obilježili su obnova infrastrukture, nastavak rada općinskih institucija, povratak dijela stanovništva, ali i trajne posljedice rata na demografsku sliku i međunacionalne odnose.
Strategija razvoja navodi i da je na kraju 2020. godine na području općine bilo registrirano 798 privrednih subjekata.
Prema studiji Tamare Banjeglav i Lejle Gačanice, u poslijeratnom Kiseljaku postoje dva jasno odvojena službena narativa o ratu, vidljiva u javnom prostoru i komemorativnim praksama. Autorke navode da se u lokalnoj zajednici ratno iskustvo i danas snažno odražava na identitet, političku svakodnevicu i međusobne odnose stanovništva.
Stanovništvo
Nacionalni sastav stanovništva - općina Kiseljak
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Kiseljak
Privreda
Pored mineralne i termalne vode, radioaktivnog blata i radioaktivnog plina, Kiseljak raspolaže i sa velikim šumskim i rudnim bogatstvima, prvenstveno sa ležištima crvene i bijele gline (kaolina) i dolomitnog pijeska. Najpoznatiji proizvod sa područja općine Kiseljak je mineralna voda – Kiseljak.
Godine 1659. turski je putopisac Evlija Čelebija prvi upozorio na ljekovitost kisele vode: Nadomak sela (Turci su Kiseljak nazivali "Ekši su", što, u prijevodu s turskog jezika, znači kisela voda) izvire nekoliko vrela različite vode. Narav vode svakog vrela je različita; jedno od njih sasvim čovjeka otvara više nego li ricinus, jedno vrelo sasvim čovjeka zatvara, jedno vrelo je dobro za svrab, lišaj i ostale kraste po tijelu, a i za frenjak, jedno vrelo izgleda žuto, te ga siromasi meću u razne čorbe, da čorba bude bolja nego s limunom i ružinim sirćetom. Vodu iz ovog vrela i druge vode nazivaju 'ljuta voda', ali svako vrelo ima drugačiji ukus. Od ovih voda pune trgovci od svake u boce i raznose od vilajeta do vilajeta.
Kiselu vodu 1864. godine, u pismu velikom veziru Fuad-paši, opisuje i turski pisac i državnik Ahmet Dževdet: Ovdje sam vidio čudnu mješavinu svijeta koji je ovamo došao piti ovu vrlo ljekovitu vodu. Ovamo ljeti dolazi svijet sa svih strana, pa čak i iz Austrije. Ranim jutrom možeš vidjeti Bošnjake u čalmama i dugim fesovima, popove u raznim mantijama, Austrijance u šeširima i druge razne nošnje, kako u ruci drže tas (malu bakrenu čašu, prevučenu kositrom) i piju kiselu vodu, a onda se mirno i dostojanstveno šeću po parku. Voda je kisela i ima mnogo plina, pomoću kojega izlazi iz zemlje kao vodoskok. Ovu vodu pije svijet u velikoj mjeri iz tasova, lijeva je u boce i šalje čak u Austriju. Ova je voda vrlo dobro sredstvo za otvor. A čudno je što svako drugo sredstvo za otvor slabi stomak i crijeva, dok ova voda upravo protivno djeluje. Ona jača stomak i povećava apetit. Ranim jutrom napije se čovjek vode do mile volje i popije bijelu kavu, s osobitim apetitom ruča, a onda jedva dočeka večeru. Zainteresiralo me je to što ova voda ima oprečna svojstva, otvaranje i hranjivost, te za to upitah jednog liječnika, koji mi odgovori da ova voda još nije tačno analizirana, te se i ta tajna još ne zna, ali da svakako u njoj ima magnezija i željeza. Kratko rečeno, ovo je krasna i prokušana ljekovita voda. Kao što zimi idu ljudi iz Carigrada u tople krajeve Italije, trebalo bi još više ovamo dolaziti za ljetne sezone. To ne bi bilo ni teško: Dunavom i Savom do Broda, a onda ovamo kolima.
Kao jedan takav prirodni fenomen djeluje na liječenje po čemu je grad Kiseljak jako poznat. Kiseljačka mineralna voda ispitana je u renomiranim naučno-istraživačkim centrima. Tako je poznato da pijenje tople i hladne mineralne vode, dijetalnom ishranom, kupkama u mineralnoj vodi, ugljičnim i blatnim kupkama cijelog tijela i djelomično masažom, parafinskim oblogama i medikamentima postižu se zavidni rezultati u liječenju niza hroničnih oboljenja (šećerna bolest, želučano – crijevna oboljenja, bolesti jetre, bolesti krvotoka, poremećaji metabolizma, reumatska oboljenja....
U selu Zabrđe je izvor termo-mineralne vode Toplica, kapaciteta 30 dm3/s, čija je izlazna temperatura 25 – 30 °C.
Na području Kiseljaka su kaptirana četiri mineralna izvora izdašnosti od oko 5 dm3/s : Park, Kiseljačić, Podgaj i Bio-han. Izvore Park i Kiseljačić eksploatira Sarajevski kiseljak sa godišnjom produkcijom od 35 miliona litara mineralne vode.
Kiseljak je jedan od rijetkih gradova srednjobosanskog kantona koji se može pohvaliti tradicijom koju je sačuvao do danas. Jedan od primjera su poznate Kiseljačke pogačice po kojima je Kiseljak pored mineralne vode jednako prepoznatljiv.