Sun Yat-sen (kin.: 孙逸仙 / 孫逸仙 / Sūn Yìxiān) (12. novembar 1866 – 12. mart 1925.)Singtao daily. Saturday edition. 23. 10. 2010. section A18. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition . bio je kineski revolucionarni vođa, ljekar, političar, državnik i osnivač Kuomintanga. U Narodnoj Republici Kini i Tajvanu smatra se "ocem nacije" i "pretečom revolucije" u Narodnoj Republici Kini zbog njegove instrumentalne uloge u rušenju dinastije Qing tokom Xinhai revolucije. Osnivač je političke filozofije, nazvane Tri narodna principa. Sun je jedinstven među kineskim vođama 20. vijeka po tome što je bio nadaleko cijenjen i u kontinentalnoj Kini i na Tajvanu.Tung, William L. (1968). The political institutions of modern China. Springer publishing. . str. 92. P106.

Sun se smatra jednim od najvećih lidera moderne Kine, ali je njegov politički život bio u stalnoj borbi i čestom izgnanstvu. Nakon uspjeha revolucije 1911. godine, brzo je dao ostavku na mjesto predsjednika novoosnovane Republike Kine i prepustio položaj Yuan Shikaiju. Uskoro je otišao u egzil u Japan radi sigurnosti, ali se vratio da bi osnovao revolucionarnu vladu na jugu kao izazov za gospodare rata koji su kontrolisali veći dio nacije. Godine 1923. pozvao je predstavnike Komunističke internacionale u Kanton (Guangdžou) da reorganizuju svoju partiju i formirao krhki savez sa Komunističkom partijom Kine. Nije doživio da vidi kako njegova partija ujedinjuje zemlju pod njegovim nasljednikom, Chiang Kai-shek, u Sjevernoj ekspediciji. Umro je u Pekingu od raka žučne kese 12. marta 1925. godine.

Sunovo glavno nasljeđe je njegova politička filozofija poznata kao tri principa naroda: Mínzú (民族主義, Mínzúzhǔyì) ili nacionalizam (nezavisnost od strane dominacije), Mínquán (民權主義, "Mínquan) ili prevedeno pravo naroda" „demokratija“), i Mínshēng (民生主義, Mínshēngzhǔyì) ili život ljudi (ponekad se prevodi kao „komunitarizam“ ili „blagostanje“).Schoppa, Keith R. (2000). The Columbia Guide to Modern Chinese History. Columbia university press. , . pp. 73, 165, 186.

Biografija Mjesto rođenja i rani život Sun Yat-sen je rođen 12. 11. 1866. u porodici Sun Dacheng i Madame Yang. u selu Cuiheng, okrug Xiangshan (sadašnji grad Zhongshan), provincija Canton (sada Guangdong). Rođen je s kulturnom pozadinom Hakka i kantonskim kao maternjim jezikom. Njegov otac je posjedovao vrlo malo zemlje i radio je kao krojač u Makau, te kao kalfa i portir. Nakon što je završio osnovno obrazovanje, preselio se u Honolulu u Kraljevini Havaji, gdje je živio udobnim životom skromnog bogatstva uz podršku svog starijeg brata Sun Meija.

Godine obrazovanja Sa 10 godina, na Havajima, Sun je počeo da se školuje. Srednju školu je završio na Havajima. i upoznao svog prijatelja Lu Haodonga. Sa 13 godina 1878, nakon nekoliko godina lokalnog školovanja, Sun je otišao da živi sa svojim starijim bratom Sun Meiom (孫眉) u Honolulu. Sun Mei je finansirao obrazovanje Sun Yat-sena i kasnije će dati veliki doprinos rušenju Mandžura (dinastija Qing).

Tokom svog boravka u Honoluluu, Sun Yat-sen je išao u školu ʻIolani gdje je studirao engleski jezik, britansku historiju, matematiku, nauku i kršćanstvo. Iako prvobitno nije mogao govoriti engleski, Sun Yat-sen je brzo naučio jezik i dobio nagradu za akademsko postignuće od kralja Davida Kalākaue prije nego što je diplomirao 1882. godine. Zatim je pohađao Oahu College (sada poznat kao Punahou School) jedan semestar. Godine 1883. poslan je kući u Kinu jer je njegov brat postajao zabrinut da Sun Yat-sen počinje prihvaćati kršćanstvo. Kako su Havaji bili aneksirani od strane Sjedinjenih Država u to vrijeme, Sun je dobio američko državljanstvo.

Kada se 1883. vratio u Kinu sa 17 godina, Sun se ponovo susreo sa svojim prijateljem iz djetinjstva Lu Haodongom u Beijidian-u (北極殿), hramu u selu Cuiheng. Videli su mnoge seljane kako obožavaju Beiji (bukvalno Severni pol) cara-boga u hramu, i bili su nezadovoljni njihovim drevnim narodnim metodama liječenja. Razbili su lik, izazivajući gnjev mještana, te su pobjegli u Hong Kong. Po dolasku u Hong Kong u novembru 1883. studirao je u Eparhijskom domu i sirotištu u Istočnoj ulici (danas Dijecezanska škola za dječake), a od 15. aprila 1884. do diplomiranja 1886. bio je u The Državna centralna škola u ulici Gough (sada Queen's College).

Godine 1886. Sun je studirao medicinu u bolnici Guangzhou Boji kod kršćanskog misionara Johna G. Kerra. Prema njegovoj knjizi "Kidnap u Londonu", Sun je 1887. godine čuo za otvaranje Hong Kong koledža medicine za Kineze (preteča Univerziteta u Hong Kongu) i odmah je odlučio da iskoristi "prednosti koje nudi." Na kraju, stekao je licencu za hrišćansku praksu kao ljekar 1892. godine. Značajno je da je od svoje generacije od 12 učenika, Sun bio jedan od samo dvojice koji su diplomirali.HK university. (2002). Growing with Hong Kong: the University and its graduates: the first 90 years. , .Singtao daily. 28. 2. 2011. 特別策劃 section A10. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition.South China morning post. Birth of Sun heralds dawn of revolutionary era for China. 11. 11. 1999.

Vjerski pogledi i krštenje Početkom 1880-ih, Sun Mei je poslao svog brata u školu ʻIolani, koja je bila pod nadzorom crkve Havaja i kojom je upravljao anglikanski prelat, Alfred Willis, a jezik predavanja je bio engleski. U školi je mlađi Sun prvi put došlo u kontakt s kršćanstvom.

Sun je kasnije kršten u Hong Kongu (4. maja 1884.) od strane velečasnog Charlesa Roberta Hagera"...At present there are some seven members in the interior belonging to our mission, and two here, one I baptized last Sabbath, a young man who is attending the Government Central School. We had a very pleasant communion service yesterday..." – Hager to Clark, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.17, p.3"...We had a pleasant communion yesterday and received one Chinaman into the church..." – Hager to Pond, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.18, p.3 postscriptRev. C. R. Hager, 'The First Citizen of the Chinese Republic', The Medical Missionary v.22 1913, p.184 američkog misionara Kongregacijske crkve Sjedinjenih Država (Američki odbor komesara za strane misije) na bratovo nezadovoljstvo. Ministar će također razviti prijateljstvo sa Sunom.Bergère: 26Soong, (1997) p. 151-178 Sun je pohađao crkvu To Tsai (道濟會堂), koju je osnovalo Londonsko misionarsko društvo 1888. godine, dok je studirao medicinu na kineskom emedicinskom fakultetu u Hong Kongu. Sun je zamišljao revoluciju sličnu misiji spasenja kršćanske crkve. Njegovo preobraćenje na kršćanstvo bilo je povezano s njegovim revolucionarnim idealima i nastojanjem da napreduje.

Put ka revolucionarstvu Četiri razbojnika

Tokom pobune za vrijeme dinastije Qing oko 1888, Sun je bio u Hong Kongu sa grupom revolucionarnih mislilaca, zvanim Četiri razbojnika, na medicinskom fakultetu za Kineze u Hong Kongu.Bard, Solomon. Voices from the past: Hong Kong, 1842–1918. (2002). HK University Press. . p. 183.

Od Književnog društva Furen do Udruženja za oživljavanje Kine Godine 1891. Sun je upoznao revolucionarne prijatelje u Hong Kongu, uključujući Yeunga Ku-wana koji je bio vođa i osnivač Književnog društva Furen.Curthoys, Ann; Lake, Marilyn (2005). Connected worlds: history in transnational perspective. ANU publishing. . p. 101. Grupa je širila ideju o svrgavanju dinastije Qinga. Godine 1894. Sun je napisao peticiju od 8.000 znakova vicekralju dinastije Qing Li Hongzhangu izlažući svoje ideje za modernizaciju Kine.Wei, Julie Lee. Myers Ramon Hawley. Gillin, Donald G. (1994). Prescriptions for saving China: selected writings of Sun Yat-sen. Hoover press. .Bergère: 39–40 Otputovao je u Tianjin da lično predstavi peticiju Liju, ali nije dobio audijenciju.Bergère: 40–41 Nakon tog iskustva, Sun se nepovratno okrenuo ka revoluciji. Otišao je iz Kine na Havaje i osnovao Udruženje za oživljavanje Kine, koje je bilo posvećeno revolucioniranju prosperiteta Kine. Bilo je to prvo kinesko nacionalističko revolucionarno društvo. Članovi su bili uglavnom kineski iseljenici, posebno iz nižih društvenih slojeva. Istog mjeseca 1894, Književno društvo Furen spojeno je sa hongkonškim ogrankom Udruženja za oživljavanje Kine. Nakon toga, Sun je postao sekretar nedavno spojenog Udruženja za oživljavanje Kine, kojem je Yeung Ku-wan predvodio kao predsjednik.(Chinese) Yang, Bayun; Yang, Xing'an (2010). Yeung Ku-wan – A Biography Written by a Family Member. Bookoola. p. 17. Oni su prikrili svoje aktivnosti u Hong Kongu pod vođenjem biznisa pod nazivom "Klub Kuen Hang", founder Tse Tsan-tai's account  (乾亨行).

Društvo Nebo i Zemlja i putovanja u inostranstvo traže finansijsku podršku Sekta "Društvo neba i zemlje" poznata kao Tiandihui postojala je dugo vremena.João de Pina-Cabral. (2002). Between China and Europe: person, culture and emotion in Macao. Berg publishing. . p. 209. Grupa se takođe naziva "tri organizacije koje sarađuju", kao i Trijade. Sun je uglavnom koristio grupu da iskoristi svoja putovanja u inostranstvo kako bi dobio dalju finansijsku i resursnu podršku za svoju revoluciju.

Prvi kinesko-japanski rat Godine 1895. Kina je pretrpjela ozbiljan poraz tokom Prvog kinesko-japanskog rata. Postojale su dvije vrste odgovora. Jedna grupa intelektualaca je tvrdila da bi mandžurska vlada Qinga mogla vratiti svoj legitimitet uspješnom modernizacijom.Bevir, Mark (2010). Encyclopedia of Political Theory. Sage publishing. . p 168. Naglašavajući da bi svrgavanje Manchua rezultiralo haosom i dovelo do toga da Kina bude razbijena od strane imperijalista, intelektualci poput Kang Youweija i Liang Qichaoa podržali su odgovor inicijativama poput Stodnevne reforme. U drugoj frakciji, Sun Yat-sen i drugi poput Zou Ronga željeli su revoluciju kako bi zamijenili dinastički sistem modernom nacionalnom državom u obliku republike. Ispostavilo se da je Stodnevna reforma bila neuspješna do 1898.Lin, Xiaoqing Diana. (2006). Peking University: Chinese Scholarship And Intellectuals, 1898–1937. SUNY Press, . str. 27.

Reference

Dodatna literatura online free to borrow Buck, Pearl S., The Man Who Changed China: The Story of Sun Yat-sen (1953) online, popular biography by famous writer Chen, Stephen, and Robert Payne. Sun Yat Sen A Portrait (1946) online Cheng, Chu-yuan ed. Sun Yat-sen's Doctrine In The Modern World (1989) D'Elia, Paschal M. Sun Yat-sen. His Life and Its Meaning, a Critical Biography (1936) Du, Yue. "Sun Yat-sen as Guofu: Competition over Nationalist Party Orthodoxy in the Second Sino-Japanese War." Modern China 45.2 (2019): 201–235. Jansen, Marius B. The Japanese and Sun Yat-sen (1967) online Kayloe, Tjio. The Unfinished Revolution: Sun Yat-Sen and the Struggle for Modern China (2017). excerpt Khoo, Salma Nasution. Sun Yat Sen in Penang (Areca Books, 2008).

Linebarger, Paul M.A. Political Doctrines Of Sun Yat-sen (1937) online free Martin, Bernard. Sun Yat-sen's vision for China (1966) Restarick, Henry B., Sun Yat-sen, Liberator of China. (Yale UP, 1931) Schiffrin, Harold Z. "The Enigma of Sun Yat-sen" in Mary Wright, ed., China in Revolution: The First Phase 1900-1913 (1968) pp 443–476. Schiffrin, Harold Z. Sun Yat-sen: Reluctant Revolutionary (1980) Schiffrin, Harold Z. Sun Yat-sen and the origins of the Chinese revolution (1968). Shen, Stephen and Robert Payne. Sun Yat-Sen: A Portrait (1946) online free Soong, Irma Tam. "Sun Yat-sen's Christian Schooling in Hawai'i." The Hawaiian Journal of History, vol. 31 (1997) online Wilbur, Clarence Martin. Sun Yat-sen, frustrated patriot (Columbia University Press, 1976), a major scholarly biography online Yu, George T. "The 1911 Revolution: Past, Present, and Future", Asian Survey, 31#10 (1991), pp. 895–904, online historiography

Vanjski linkovi

Biografija Vlade Republike Kine (na engleskom i kineskom jeziku) Sun Yat-sen u Hong Kongu Biblioteka Univerziteta u Hong Kongu, Digitalne inicijative Savremeni pogledi na Suna među Kinezima u dijaspori