mini|Bista sa likom Cicerona u dobi od oko 60 godina. Marko Tulije Ciceron (; 3. januar 106. p. n. e. – 7. decembar 43. p. n. e.) bio je antički rimski filozof, državnik, pravnik i politički teoretičar i najznačajniji rimski govornik.Elizabeth Rawson: Cicero, a portrait (1975) str. 303Haskell, H.J.: This was Cicero (1964) str. 300-301
Ciceron se smatra za jednog od najsvestranijih umova antičkog Rima. Upoznao je Rimljane sa najvažnijim grčkim filozofskim učenjima, stvorio je latinski filozofski rječnik (u koji je uložio poseban napor kako bi pronašao odgovarajuće izraze u latinskom jeziku za sve specifične termine iz grčkog filozofskog vokabularaPlutarh, Ciceron, 40,2) i istakao se kao lingvista, prevodilac i filozof. Bio je i uspješan pravnik a naročito je bila impresivna njegova govornička vještina. Ipak, Ciceron je vjerovatno smatrao da mu je politička karijera bila najvažnije postignuće. U savremeno doba, Ciceron je prvenstveno cijenjen zbog svog humanizma te radova sa filozofskim i političkim temama. Razmijenio je i obimnu korespondenciju, posebno pisma (Epistulae, sačuvano ih je oko 900) koja je upućivao svojoj porodici i prijateljima, naročito prijatelju Atikusu (Titus Pomponius Atticus).Bankar, izdavač i patron, rođen 110. a umro 32. p. n. e. Ova korespondecija, odnosno, Ciceronova vještina rafiniranog pisanja pisama, kasnije će imati veliki uticaj i široku primjenu u Evropi. Kornelije Nepos (Cornelius Nepos)Rimski historičar, Atikusov biograf. navodi da su Ciceronova pisma sadržavala izuzetno bogatstvo detalja o sklonostima vodećih ljudi, manama generala i revolucijama u vlasti da njihovom čitaocu nije bilo potrebno izučavanje historije kako bi se upoznali s datim vremenimaCornelius Nepos, Atticus 16, preveo John Selby Watson..
Dakle, Ciceron je, bez sumnje, bio jedna od najvažnijih ličnosti iz cijelog perioda antičkog Rima. Osim spomenutih radova i vještina, zaslužan je i za neprocjenjivo vrijedan opis rimskog društva iz burnih vremena posljednjih dana Rimske Republike te je bio i toliko važan uzor svim autorima iz I stoljeća p. n. e. da ga se može smatrati prototipom klasične latinske literature.
Ciceron je dugo godina imao važnu ulogu u politici; nakon što je spasio Republiku od podrivanja Lucija Sergija Katilina (Lucius Sergius Catilina)Rimski političar, najpoznatiji po pokušaju svrgavanja Rimske Republike. prozvan je pater patriae (otac domovine, patrije) a za vrijeme rimskih građanskih ratova do kraja je branio Republiku koja je tada bila na izdahu i neumitno se transformirala u principat (principatus) pod Avgustom (Gaius Julius Caesar Octavianus, Cezar Augustus).
Biografija
Porijeklo i familija
Marko Tulije Ciceron rođen je 3. januara 106. p. n. e. u antičkom mjestu Arpinum koji su osnovali Volsci, prastanovnici Italije, smještenom u dolini oko 100 kilometara južno od Rima. Već u IV stoljeću p. n. e. lokalni stanovnici su u dobili status civitas sine suffragio (građani Rima bez prava glasa) a 188. p. n. e. puna građanska prava a Arpinum je zatim dobio i status općine. U Arpinumu je latinski jezik bio u upotrebi dugo vremena ali se isto tako učio i grčki jezik, naročito je senatorska elita davala prednost grčkom jeziku nad latinskim jer je bio prefinjeniji i precizniji. Rimljanska asimilacija italskih zajednica u blizini grada Rima u periodu između II i I stoljeća p. n. e. omogućila je Ciceronu budućnost pisca, državnika i govornika.
Ciceron je potekao u maloj plemićkoj porodici i pripadao viteškoj klasi (ordo equestris) ali ne i rimskoj senatorskoj oligarhiji - bio je homo novus. Otac mu je bio Marko Tulije Ciceron Stariji, učen čovjek nepoznatog porijekla a majka Elvia, iz ugledne porodice i finih manira. Historičar Plutarh (oko 46-120 godine n. e.) je zapisao da ga je majka rodila u lakom i bezbolnom porođaju. Imao je i brata po imenu Kvinto (Quinto).
Cicero je bio nadimak jednog njegovog relativno čuvenog pretka koji je na nosu imao izraženu izraslinu (možda bradavicu) u obliku leblebije (latinski: cicer, ciceris). Kasnije su nadimci kod Rimljana postajali i "treće ime" - cognomen, koje se naslijeđivalo i prema kojem su se pojedine porodice razlikovaleCognomen je označavao i neku vrlinu ili dostignuće; npr. Augustus, Oktavijan, Cezar itd.. Kada se Marko prvi put kandidovao za mjesto u državnoj/javnoj službi, prijatelji su ga pokušali odvratiti od daljeg korištenja imena Ciceron ali je on odgovorio da "će učiniti da ime Cicero bude slavnije od imena Skaura i Katula" (Scaurus - otekli zglobovi (Marko Emilije Skauro), Catullus - štenad (Gaj Valerije Katul, pjesnik, oko 87-54. p. n. e.).
mini|300px|Freska iz 1464. koja prikazuje mladog Cicerona kako čita.
Obrazovanje
Plutarh navodi da je Ciceron bio veoma talentovan učenik čime je stekao ugled kod svojih kolega čiji su roditelji dolazili u školu da svojim očima vide Cicerona i uvjere se u njegovu bistrinu i inteligencijuPlutarch, Cicero 2.2. Ciceronov otac je želio da njegovi sinovi ostvare briljantnu političku karijeru pa ga je odveo u Rim i uveo u krug najboljih govornika tog vremena i zaštitnika njihove porodice; Lucija Licinija Krasa (Lucius Licinius Crassus) i Marka Antonija "Govornika" (Marcus Antonius Orator).
Sa svojim kvalitetima Ciceron je dobio priliku studirati rimsko pravo kod Kvintusa Mucija Scevole Plutarch, Cicero 3.2 (Quintus Mucius Scaevola Augur) skupa sa Gajem Mariom Minorom, Servijem Sulpicijem Rufusom (koji je postao čuveni pravnik i jedan od rijetkih koga je Ciceron smatrao boljim od sebe u pravnim stvarima) i Atikusom. Rufus i Atikus su postali Ciceronovi doživotni prijatelji a posebno Atikus koji mu je do kraja života pružao podršku i davao savjete. U jednom pismu Atikusu, Ciceron mu se ovako obratio: "Ti si meni kao drugi brat, alter ego, s kojim mogu o svemu razgovarati"Rawson, Elizabeth, "Cicero, a portrait" (1975) str. 14-15.
U ovom periodu Ciceron se približio i poezijiPlutarh, Cicerone, 2,3 prevodeći Homera i Aratove Fenomene (Aratus iz Siciona) koji će kasnije uticati na Vergilijeve Georgike (Publius Vergilius Maro).
Cicerona je naročito privlačila filozofijaRawson, "Cicero, a portrait" (1975) str. 18 kojoj je i sam dao veliki doprinos stvorivši spomenuti prvi filozofski rječnik na latinskom jeziku a 91. p. n. e. je skupa sa prijateljem Atikusom upoznao epikurejskog filozofa Fedra prilikom njegove posjete Rimu. Dvojica prijatelja su bili zadivljeni ovim Grkom ali je samo Atikus do kraja života ostao sljedbenik epikurejske doktrine.
Ciceron upoznaje i majstora govorništva Apolonija MolonaPlutarh, Cicerone 4,5 (najveći uspjeh imao oko 70. p. n. e.) tokom njegove posjete Rimu a zatim uči kod njega u Grčkoj 77-79. p. n. e. I Gaja Julija Cezara je također učio kod Molona. Tvrdi se da su upravo zahvaljujući Molonu, Cezar a prvenstveno Ciceron, postali odlični govornici a navodno je Molon svojim učenicima citirajući Demostena često ponavljao tri najvažnije stvari u govorništvu: "Dikcija, dikcija i samo dikcija". Molon je Cicerona naučio široj i manje intenzivnoj formi govorništva što će u kasnijim godima izrazito definirati njegov individualni stil.
Ciceron je učio i kod Filona iz Larise, koji je bio na čelu Akademije u Atini koju je osnovao Platon a 87. p. n. e. se preselio u Rim. Njegovo učenje je na Cicerona ostavilo dubok trag. Vođen izuzetnom strašću za filozofijom, Ciceron je sa entuzijazmom preko Filona asimilirao Platonovo učenje uz izuzetak npr. njegove teorije ideja i često ga je definirao kao svog boga. Posebno se divio Platonovom moralu i političkom ozbiljnošću ali je poštovao i njegovu bujnu maštu.
U Ateni je slušao akademika Antioha, epikurejca Zenona i opet stoika Fedra, a u govorništvu se dotjeruje kod Demetrija. U Maloj Aziji se upoznaje s kićenim azijskim stilom (genus Asiaticum ili amplum), a na Rodosu kod spomenutog Molona s rodoskim (genus Rhodium ili medium), koji čini sredinu između jednostavnog atičkog (genus Atticum ili tenue) i raskošnog azijskog. Boravak na Rodosu odlučan je za Ciceronovo formiranje kao govornika jer se tada priklanja rodskom stilu.
Uskoro je Ciceron upoznao i Diodota, predstavnika stoicizma. Stoicizam je već ranije stigao u Rim i imao dobar prijem zahvaljujući insistiranju na snazi volje i kontroli nad emocijama što je veoma dobro korespondiralo sa rimskim idealima. Ciceron nije u potpunosti prihvatio strogu stoičku filozofiju već je preferirao njegovu modifikovanu verziju. Diodot je u Ciceronu dobio zaštitnika i kod njega uživao doživotno gostoprimstvo. Dokazujući svoju dosljednu odanost stoicizmu, Diodot je nastavio održavati predavanja čak i nakon što je ostao bez vida.
Privatni život
Brakovi
Kada je imao 27 godina Ciceron je oženio Terenciju. Prema običajima gornje društvene klase tog vremena brak je bio "ugovoren" ali je ipak trajao u harmoniji tokom 30 godina. Terencijina porodica je bila patricijska; ona je imala biti bogata nasljednica a to je odgovaralo Ciceronovim političkim ambicijama i u ekonomskom i u društvenom smislu. Terencija je imala sestru ili blisku rodicu po imenu Fabia koja je kao djevojčica postala Vestalska djevica, što se smatralo za izuzetnu čast. Terencija je bila odlučna i staložena žena i kako Plutarh navodi: "više se interesovala za muževljevu političku karijeru nego što je njemu dozvoljavala da se miješa u poslove oko domaćinstva".Rawson, E.: "Cicero, a portrait" (1975) str. 25 Ipak, ona i Ciceron nisu dijelili jednake intelektualne interese a posebno joj je bio stran njegov agnosticizam. U jednom pismu Terenciji koje je napisao za vrijeme egzila u Grčkoj, Ciceron se požalio kako "nam ni bogovi koje toliko štuješ ni ljudi kojima ja služim nisu pokazali ni najmanji znak zahvalnosti"Cicerone, Lettere ai familiari. Terencija je bila odana žena ali vjerovatno i priličan materijalista.
Krajem 47. p. n. e. i početkom naredne Ciceronova pisma Terenciji postaju kraća i hladnija. Prijateljima se žalio da ga je izdala ne navodeći na koji način. Možda njihov brak nije mogao izdržati politička previranja u Rimu, Ciceronovo angažovanje i neke druge nesuglasice između njih dvoje. Plutarh navodi da je Ciceron bio povrijeđen Terencijinim zanemarivanjem tokom rata i da čak nije ni došla da ga dočeka na povratkuPlutarh, Ciceron, 41,3. Razveli su se 45. p. n. e.
Krajem 46. p. n. e., Ciceron je oženio Publiliju, mladu djevojku bez oca koja je živjela sa majkomCiceron, Pisma Atikusu, 12, 18b, 2. Terencija je optuživala Publiliju da je bila uzrok razvoda i da se Ciceron njome oženio zaljubljen u njenu mladost a Tiron, Ciceronov oslobođeni rob kaže da je oženio samo zbog njenog bogatstvaPlutarh, Ciceron, 41, 4. Čak je Ciceron bio nominovan kao Publilijin tutor i upravljao je njenim bogatstvomPlutarh, Ciceron, 41, 5. U svakom slučaju, ovaj brak je bio kratkotrajanRawson, E.: Cicero str. 225, razvod je uslijedio nakon samo šest mjeseci zbog navodne Publilijine radosti zbog smrti Tulije, Ciceronove kćerkePlutarh, Ciceron, 41, 7. Zbog razvoda od Terencije nakon dugotrajnog braka i kratke "afere" sa Publilijom, Ciceron je bio meta žestokih kritika, posebno od strane Marka Antonija koji je to iskoristio kao argument u odgovoru na Filipike
Djeca
Ciceron je u braku sa Terencijom imao kćer Tuliju Ciceronis koju je veoma volioHaskell H.J.: This was Cicero, str. 95. Tulija je bila jedina osoba koju Ciceron nikada nije kritikovao. U jednom pismu bratu Kvintu ovako je opisao: "Kako je samo privržena, skromna i inteligentna!"Ciceron, Pisma porodici.