mini|Približne granice Hercegovine mini|100p|Grb Kosača - gospodara Hercegovine Hercegovina je geografska regija koja se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine. Zajedno sa regijom Bosna čini geografski prostor zemlje Bosne i Hercegovine.
Hercegovina nema službenu granicu. Ranije se nazivala Hum ili Humska zemlja, a ranije još i Zahumlje. Iako nema granice, pojedini autori navode da Hercegovina navodno obuhvata određene površineVelagić, Adnan. Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine , u: Most - časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, septembar 2005., br. 191., str. 82-84. ISSN 0350-6517 ili postotkeEkonomska regija Hercegovina, Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH) u saradnji s EU RED Project, Mostar, novembar 2004., str. 24-26. Po nekima, Hercegovina u političkom smislu navodno obuhvata prijeratna općinska područja: Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Ljubinje, Ljubuški, Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor-Rama, Stolac, Široki Brijeg i Trebinje. Međutim u geografskom smislu sjeverni dio Rame (prije Makljena) pripada Bosni, a južni dijelovi Tomislavgrada, Foče i Kalinovika (Ulog) pripadaju Hercegovini, pa ni takva ad hoc podjela nema smisla.
Geografija mini|Stari most u Mostaru
S istoka Hercegovina graniči s Crnom Gorom, s Bosnom sa sjevera (granica na Makljenu - sve što je sjevernije od Makljena smatra se Bosnom, a južnije od njega Hercegovinom), sa Završjem (Livno, Tomislavgrad, Kupres) sa sjeverozapada, a sa zapada, juga i jugoistoka s južnom Hrvatskom i jednim dijelom vodenom površinom Jadranskog mora. Glavno kulturno i upravno središte je grad Mostar.
Hercegovina se kao regija sastoji iz najmanje dvije podregije: niske (primorske ili jadranske) Hercegovine i visoke (gornje ili planinske) Hercegovine. Visoka Hercegovina ili Rudine obuhvata sliv gornje i srednje Neretve, znatan (nedefiniran) dio dinarskog predjela Bila i Polja, visoke planine: Velež (1968 m), Volujak (2294 m), Prenj (2155 m), Čvrsnica (2228 m), Crvanj (1920 m), kao i kraška polja: Nevesinjsko, Gatačko i druga. Rudine se stepenasto spuštaju ka Huminama ili Donjoj Hercegovini i Jadranskom moru. Na planini Prenj nalazi se Boračko jezero, u dolini rijeke Neretve je vještačko Jablaničko jezero, a u dolini njene pritoke Rame vještačko Ramsko jezero. U planinskoj Hercegovini navodno najveće naselje je Konjic.
Niska ili jadranska Hercegovina se prostire oko donjeg toka rijeke Neretve i u slivovima rijeka Bregava i Trebižat, obuhvata veliko Popovo polje, Mostarsko polje i kotlinu, dio Neretvanske blatije i Trebinjsko polje. I Humine su krečnjačko područje, sa flišnim pojasevima, bilima i poljima, te mnogim pećinama i jamama. Najpoznatija i najduža pećina je Vjetrenica (6,2 km). Hutovo blato je veliki ornitološki rezervat. Neretvanska blatija je močvarna i jezerska, ali i plodna, sa submediteranskom klimom. Trebišnjica, čiji se prirodni izvor nalazi na 398 metara nadmorske visine, nekada je sa svojih 98 km bila najveća ponornica u Evropi. Izvor je popotpljen 1964. u akumulacijskom Bilećkom jezeru, a nakon što je 1979. rijeka betonirana cijelim tokom, danas je to kanal koji povezuje dvije centrale (Gorica i Hutovo/Čapljina) i koji nema prirodnu vezu sa svojim okolišem. Neretva je duga 218 km i izvire na 320 metara iznad mora.
Geografsko-historijske mikroregije u Hercegovini Zapadna Hercegovina Istočna Hercegovina Gornja Hercegovina Donja Hercegovina
Historija Hercegovina je geografska regija Bosne i Hercegovine. Kao geografski pojam, prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića. Sve administrativne jedinice osmanlijske uprave nad Bosnom uključivale su i sve njene podregije, pa time i Hercegovinu kao jedan od osam ravnopravnih sandžaka Bosne, od 1580, bez posebnog spominjanja Hercegovine u službenom nazivu zemlje.
Zemlja dobija ime "Bosna i Hercegovina" 1833. kao rezultat političkih previranja u regionu.Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995, str. 27–30.
Prethistorijsko doba mini|desno|Trebinje Najstariji tragovi ljudskog boravka na prostoru Hercegovine otkriveni su u (polu)pećini Badanj kod Stoca, u kanjonu rijeke Bregave 1976. Ljudi su tu boravili oko 16000 godina p. n. e. Ostala značajna nalazišta iz prahistorije nalaze se u Varvari kod Prozora, na Crvenim stijenama iznad Trebišnjice, Ravlića pećini kod Gruda, te Zelenoj pećini iznad vrela Bune kod Mostara. U neolitu, mlađem kamenom dobu, osim spomenutih, postojala su i ljudska prebivališta na Čairu kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i u okolini Posušja. Bronzano doba, u vremenu od 1800. do 700. p. n. e. znatno je bogatije historijskim nalazima. Najznačajniji ostaci iz bronzanog doba (a dijelom i iz željeznog) su gradine, fortifikacijske multifunkcionalne utvrde na brdskim vrhuncima, i gomile, kamene grobne humke razmještene bez očitog reda po brdskom krajoliku. U željeznom dobu, podregiju su naseljavali Iliri, prastanovnici Balkana.
Iliri nastanjaju manje zajednice i žive u međusobnom srodstvu sa ostalim ilirskim plemenima istog kraja. Najpoznatija ilirska plemena, koja su nastanjivala južne krajeve Bosne i Hercegovine su Delmati, Ardijejci i Daorsi. Delmati su u početku živjeli na području velikih kraških polja, kao što su: Duvanjsko i Livanjsko polje, no kasnije su se proširili sve do obala Jadranskog mora, a pretpostvalja se i do rijeke Neretve. U primorju i uz donji tok rijeke Neretve živjeli su Ardijejci, koji su se bavili i plovidbom, za koju su od strane geopolitičkih neprijatelja prvenstveno romanskog i helenskog svijeta, neopravdano nazivani "piratima", iako su vršili presretanje tuđih, mahom rimskih brodova i kola, radi legitimnog naplaćivanja putarine i vodarine kao vida privređivanja.Bragg, E. Illyrian piracy – ancient endemic or historical construct? Wadham College Oxford, 2005 Ovo je dokaz da su Iliri bili suvereni na teritoriju današnje regije Bosne, koju tako vodeći istraživači Ilira danas nazivaju užom IlirijomWilkes, J. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000. Daorsi su bili rano helenizirani, kovali su vlastiti novac, a njihov glavni grad je bio iznad Ožanića kod Stoca. Rimljani su već u 3. vijeku p. n. e. prodrli u dolinu rijeke Neretve. Iz Narone (danas Vid kod Metkovića) vodili su ratne operacije protiv Delmata, koje su pokorili nakon Batonovog ustanka 6. - 9. vijeka n. e.
Rimsko doba mini|desno|Mogorjelo Hercegovina ulazi u sastav rimske provincije Dalmacije. Dalmatski namjesnik Publije Kornelije Dolabela izgradio je od Salone, glavnog grada Provincije Dalmacije, više cesta koje su presijecale područje Hercegovinu i koje su dalje išle prema sjeveru ili istoku. Jedna od značajnijih bila je ona smjerom Salona - Narona - Diluntum - Leusinium (danas: Solin - Vid - Stolac - Trebinje). Iz rimskog doba ostao je veliki broj kamenih nadgrobnih natpisa, koji se danas čuvaju u regionalnim muzejima u Sarajevu, Splitu, Mostaru, Livnu i Humcu. Arheolozi su otkrili veći broj poljoprivrednih imanja (tzv. villae rusticae), među kojima su najznačajnija: Mogorjelo, Panik i Višići. U ranokršćanskom razdoblju podižu se bazilike i crkve: Žitomislići, Cim, Klobuk, Tasovčići, Čerin i Lisičići.
Upadi Slavena mini|desno|Slap Kravica kod Ljubuškog Od 6. vijeka započinju prodori Slavena preko rimskih provincija, uz česte pokolje lokalnog stanovništva poput pokolja preko 7000 žena i djece za samo dva dana 548. godine u Draču. U tom naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi. Slavenska sila bila je toliko nemilosrdna da je lokalno stanovništvo bilo prinuđeno prihvatati njihov jezik kako bi prividnom asimilacijom privolili slavenske horde da poštede živote stanovništva. Rimski historičar Procopius u zapisima iz 550. godine, označio je Slavene kao neviđene divljake i najveću opasnost po civilizaciju, dajući precizne podatke o svim njihovim pokoljima Ilira i Tračana. Navodi da je u tim pokoljima pobijeno ili odvedeno u roblje preko 4 miliona ljudi ili većina tadašnjeg stanovništva rimske provincije Dalmacije tj. Ilirije.
U 10. vijeku bizantijski car Konstantin Porfirogenet, koga istočni izvori smatraju i historičarem, na području Hercegovine bilježi tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganiju, Zahumlje i Travuniju. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Vičević (910 - 950.) Kasnije Zahumlje navodno potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Krešimira.
Srednjovjekovna Bosna Iz ranog srednjeg vijeka, vjerovatno 12-og, potiče Humačka ploča, spiralni natpis na ćirilici s ostacima glagoljskih slova, koja se danas nalazi u bogatoj arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana na Humcu. Brojni su nalazi karolinških mačeva, ostruga, nakita i novca, posebno bizantskog.
Teritorijalno širenje Bosanske banovine na područje Hercegovine započeo je ban Stjepan II Kotromanić (1322-1353). Svoju državu proširio je 1326. godine na područje Huma, koji se prostirao dolinom rijeke Neretve. U titulaturi bosanskog vladara uvršten je Hum. Dijelovi područja Hercegovine koji nisu bili u sastavu Huma ušli su u sastav Bosne u doba bosanskog bana Tvrtka I Kotromanića 1373-1377. godine. U 15. vijeku najvažnija vlastela na području hercegovine su Radivojevići, Nikolići, Pavlovići i Kosače. Najistaknutiji među njima su iz roda Kosače, Sandalj Hranić Kosača i njegov sinovac i nasljednik u vodstvu u rodu Stjepan Vukčić Kosača. Veliki vojvoda bosanski Stjepan Vukčić Kosača 1448. uzima titulu hercega, po kojoj je posjed kojim je on upravljao kasnije nazvan Hercegovom zemljom ili Hercegovinom i po kojoj je Hercegovina dobila ime. Granice Hercegovine tada nadilaze moderna poimanja Hercegovine jer su se u rukama Stjepana Vukčića nalazili posjedi u Gornjem Podrinju (na primjer Foča, Samobor, Sokol, Polimlju (Prijepolje), Crnoj Gori (Pljevlja, Herceg-Novi), Hrvatskoj (Makar, Imotski). To danas poznajemo kao Stara Hercegovina.
Na području koje je do današnjih dana poznato kao Hercegovina najvažnije privredno područje je bilo u luci i trgu Drijeva na Neretvi, u neposrednoj blizini Gabele. Tokom srednjeg vijeka hercegovačkim područjem prošli su svi glavni vjerski tokovi koji su zahvatili istočnu jadransku obalu. Poslije prvog talasa kristijanizacije, primat je imala Srpska pravoslavna crkva. Od 1326. godine značajnu ulogu na hercegovačkom području imaju katoličanstvo (naročito preko franjevaca) i Crkva bosanska.
Utvrđeni gradovi na području Hercegovine su: Blagaj kod Mostara, Počitelj, Ljubuški, Vidovski, Trebinje, Mičevac, Klobuk i Ključ kod Gacka.
Hercegovačko područje u kulturnom pogledu prepoznatljivo je stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima. među najznačajnijim nekropolama je nekropola Radimlja kod Stoca. Među značajnijim ćiriličnim natpisima na stećcima, je natpis Vignja Miloševića iz Kočerina kod Širokog Brijega nastao oko 1404. godine.
Osmanlijsko doba mini|desno|Počitelj Osmanlije osvajaju Bosnu 1463, a posljednje uporište Hercegove zemlje utvrđeni Novi osvojeno je 1482. Time je bivša Hercegova zemlja, Hercegovina u potpunosti ušla u sastav Osmanlijskog carstva. Ranije, 1476/1477. osvojena područja Hercegove zemlje bila su popisana od strane Osmanlija. Hercegovački sandžak osnovan je 1471. godine i imao je sjedište u Foči. Hercegovački sandžak se 1580. godine nalazi u sastavu Bosanskog pašaluka.