Heparin je fiziološki antikoagulans, a sastoji se od mukopolisaharida s brojnim sulfatnim i karboksilnim grupama izrazito negativnog naboja.
Koristi se kao antikoagulans na unutrašnjim površinama raznih eksperimentalnih i medicinskih sprava kao što su epruvete i aparati za hemodijalizu.
Farmaceutski heparin se dobija iz mukoznih tkiva zaklanih životinja, kao što su svinjska crijeva ili goveđa pluća.
Djelovanje
Održava krv tekućom, koči zgrušavanje, djeluje antitrombotički, a na male ugruške djeluje i fibrinolitički. Pripravci za lokalnu upotrebu (gelovi, kreme i masti) djeluju samo u području primjene, pretežno u površinskim slojevima kože. U lokalnoj primjeni heparin može djelovati antieksudativno smanjujući propusnost krvnih sudova pa se smatra da sprečava nastanak edema. Nadalje smatra se da djeluje antikoagulantno i fibrinolitički, odnosno trombolitički, a djeluje i protivupalno - smanjenjem viskoznosti krvi poboljšava mikrocirkulaciju. Heparin se dugo zadržava u oboljelom području. Dio primijenjene količine se pohranjuje u perivaskularnom vezivnom tkivu u mastocitima. Razgrađuje se u retikuloendotelu. Resorbirane količine su vrlo male pa lokalni pripravci heparina ne izazivaju sistemske učinke.
Također pogledajte Alergija
Kategorija:Heparini Kategorija:Glikozaminoglikani