Fudbalski klub Velež Mostar je nogometni klub iz Mostara, Bosna i Hercegovina. Osnovan je 1922. godine. Član je Premijer lige BiH. Dvostruki je osvajač Kupa Maršala Tita. Nadimak kluba glasi "Rođeni", a tradicionalna boja je crvena. Domaće utakmice igra na stadionu "Rođeni" u Mostaru.

Historija Historija fudbalskog kluba Velež počinje 26. juna 1922.

Koristeći se iskustvima iz drugih krajeva tadašnje države, u Mostaru je, početkom 1922. godine, prihvaćena inicijativa za osnivanjem radničkog športskog društva koje bi kako okupljalo radnike i druge ljubitelje fudbala u Mostaru, tako i predstavljalo jedan od snažnih punktova za jačanje radničke klase i borbe za njena radnička i socijalna prava.

Sama inicijativa potekla je od Gojka Vukovića, revolucionara i uglednog građanina Mostara koji je u tom periodu uživao veliki autoritet, ne samo među radnicima nego i kod ostalih građana. Tako su u ljeto 1922. godine na poljani kod Sjevernog logora, u zakazano vrijeme, okupljenim radnicima i đacima mahom Učiteljske škole pročitana prva Pravila kluba kao i imena predviđenih rukovodilaca.

Osnivačka skupština novoformiranog Radničkog športskog društva održana je 26. juna 1922. godine te su istog dana vlastima na verifikaciju predata i Pravila kluba radi zakonom predviđenog odobrenja.

Kada se raspravljalo o imenu kluba, bilo je više prijedloga, ali kada je predloženo ime obližnje planine Velež, jednom od simbola Grada i Hercegovine, prisutni su se pogledali i nakon što je jedan od prisutnih glasno izrazio svoju saglasnost i ostali su prihvatili ime VELEŽ. Prvi dresovi bili su bijele i crne boje, a razlog za to bila je neimaština. U dresovima crvene boje fudbaleri Veleža zaigrali su tek 1925. godine, a u Mostar ih je iz Zagreba donio tadašnji član Uprave Vaso Pucarić.

Prvu Upravu kluba činili su Anđelko Vlaho (predsjednik), Ranko Slijepčević (potpredsjednik), Borivoje Janjoš (prvi sekretar), Ljubomir Basta (drugi sekretar), Rudolf Beltram (blagajnik), te članovi Nadzornog odbora Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepšić, a prvi kapiten Kluba bio je Lazar Radić.

Nakon osnivanja i odobrenja klupskih pravila, Velež igra prijateljske utakmice. Startovao je sa ekipom: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepšić, Ranko Slijepčević, Branko Turanjanin, Savo Medan i jedan još nepoznat čovjek iz Srbije, koji je u Mostaru tražio posao.

U svojim prvim danima Velež je odmjeravao snage s lokalnim rivalima, ali i onima iz drugih gradova. Godine 1924. bio je finalist olimpijskog turnira u Mostaru. Već u sezoni 1934/35. ubrajao se među kvalitetnije bosanskohercegovačke klubove. Veležu je privremeno zabranjivan rad. Još okrutniju sudbinu doživio je 1940, kad su Veležova vrata bila zapečaćena. To se desilo poslije utakimce sa podgoričkom "Crnom Gorom", igrane na godišnjicu napada Njemačke na Poljsku, nakon čega su uslijedile demonstracije i uzvikivanje parola poput "Dolje fašizam!"

U martu 1945. Velež je, poslije gotovo petogodišnjeg prislinog mirovanja, obnovljen. Najprije se takmičio u Oblasno-podsaveznoj, zatim Republičkoj, Trećoj i Drugoj ligi, da bi napokon 1952. postao član Prve savezne lige. Premijera u toj eliti igrana je u Mostaru protiv Crvene zvezde, a u tom timu Veleža bili su Žarko Barbarić, Mensud Dilberović, Dane Prajo, Anton Bolfek, Hamdija Ćemalović, Vlado Slišković, Muhamed Mujić, Hasan Momić, Haldun Leo Hrvić i Slavko Hudarin. Velež se u prvoligaše vratio u sezoni 1955/56. i ostaje u ovoj konkurenciji sve do raspada Jugoslavije. Igrao je sve do takmičarske 1991/92. da bi ratom 1992. okončao takmičenje. Najveće uspjehe u prvenstvu države ostvario je u sezonama 1972/73, 1973/74. i 1987/88, kad je na kraju sezone osvajao drugo mjesto. Titula prvaka bila mu je najbliža 1973/74, ali od nje ga je odvojila samo gol-razlika. Na kraju jesenjeg dijela prvenstva 1987/88. bio je na prvom mjestu.

U Veležu je stasao veliki broj državnih reprezentativaca, članova svih selekcija. U državnoj reprezentaciji igrali su: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Vladimir Matijević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Muhamed Mujić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halihodžić, Predrag Jurić, Semir Tuce i Meho Kodro.

U kupu, do finala Velež je četiri puta bio finalist Kupa Jugoslavije. Dva puta su osvojili veliki srebreni trofej što je i najveći uspjeh jednog bosanskohercegovačkog tima u tom takmičenju. Do prvog su stigli 1981, kad su sa trenerom Milošem Milutinovićem trofej izborili: Enver Marić (kapiten), Avdo Kalajdžić, Aleksandar Micić, Dubravko Ledić, Vladimir Matijević, Veselin Đurasović, Dragan Okuka, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Adnan Međedović, Vladimir Skočajić i rezerve Momčilo Vukoje i Mirsad Mulahasanović.

U finalu je pobijeđen Željezničar rezultatom 3:2. Trebalo je proći pet godina da "veležovci" po drugi osvoje Kup 1986. godine u sastavu: Vukašin Petranović, Draženko Prskalo, Goran Jurić, Nenad Bijedić, Vladimir Matijević (kapiten), Ismet Šišić, Sead Kajtaz, Vladimir Skočajić, Predrag Jurić, Anel Karabeg, Vladimir Gudelj i Semir Tuce. Njihov trener bio je Duško Bajević, a u finalu je savladan zagrebački Dinamo s 3:1.

Velež je prvi put bio finalist kupa 1958. Akteri toga događaja bili su Zdravko Brkljačić, Mensud Dilberović, Meho Handžić, Zdravko Rodin, Nikola Benco, Kruno Radiljević (kapiten), Milan Maksimović, Franjo Džidić, Omer Oručević, Šefik Alajbegović i Milorad Lazović. Tada je ekipu vodio Radomir Čabrić, a protivnik je bila Crvena zvezda. Rezultat je bio 0:4 za Zvezdu.

Posljednje učešće Veleža u kupu bilo je 1989. Igrali su: Petranović, Mili Hadžiabdić, Ismet Šišić (Ahmed Gosto), Ivica Barbarić, Veselin Đurasović, Ibrahim Rahimić, Zijad Repak, Zdenko Jedvaj (Damir Čerkić), Predrag Jurić, Anel Karabeg i Semir Tuce (kapiten), a predvodio ih je Žarko Barbarić. Protivnik je bio beogradski Partizan, a rezultat 6:1.

Velež u Evropi "Rođeni" su osam puta izlazili na evropsku scenu: četiri puta u Kupu UEFA, dva puta u Kupu pobjednika kupova i dva puta u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. Najuspješniji su bili u sezoni 1974/75, kad su stigli do četvrtfinala Kupa UEFA. Dotad su eliminisali moskovski Spartak, zatim bečki Rapid i engleski Derby County da bi s golom manjka (1:0, 0:2) ispali od Twentea. Dres Veleža nosili su Slobodan Mrgan, Miomir Meter, Džemal Hadžiabdić, Marko Colić, Boro Primorac, Vladimir Pecelj, Jadranko Topić, Vahid Halilhodžić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Momčilo Vukoje, Slavko Njeguš, Mirsad Mulahasanović, Dubravko Ledić, Marijan Kvesić, Milidrag Hodžić, Dragan Okuka i Ahmed Glavović s trenerom Sulejmanom Repcom. Godine 1988. Velež je stigao do osmine finala Kupa UEFA s trenerom Žarkom Barbarićem.

Ostat će upamćen i dvoboj s Borussijom Dortmund. Na prepunom Bijelom brijegu, pred više od 33.000 gledalaca, Velež je slavio 2:1, ali rezultat iz Dortmunda glasio je 2:0 u korist Borussije.

Velež je bio finalist Srednjoevropskog kupa 1975. i pobjednik Balkanskog kupa 1981. Učestvovao je i na Rapan kupu (1962. i 1963). Rođeni su imali i nekoliko uspješnih turneja po inozemstvu. To su, prije svih, one po Srednjoj i Južnoj Americi te Dalekom istoku i Australiji.

Od 1965. do 1992. Mostar i Velež bili su domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju. Za to vrijeme na djelu je viđena 31 ekipa, među kojima i 16 stranih – dvije reprezentacije i 14 klubova. Na stadionu pod Bijelim brijegom na toj reviji učestvovali su timovi iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke, Rumunije, Njemačke, Švicarske, Poljske, Irana, Sovjetskog Saveza, kao i s prostora bivše Jugoslavije, izuzev iz Makedonije. "Rođeni" su na svom tradicionalnom turniru bili prvi čak 15 puta.

Nogometna škola Godine 1989. u četvrtom pokušaju (finalisti i 1969, 1977, 1987) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića (kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanjina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Juričića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halilhodžić.

Stadion Dugoročna budućnost kluba na stadionu "Rođeni" pravno je osigurana odlukom Gradskog vijeća Grada Mostara od 12. oktobra 2012. godine kojom je Velež dobio pravo na korištenje cijelog stadionskog kompleksa bez naknade na period od 40 godina. Ovim sporazumom prava kluba su proširena izvan prvobitnih 8.000 kvadratnih metara samog terena na sve izgrađene tribine, pristupne puteve i pomoćne objekte. Višedecenijski ugovor pružio je Veležu stabilan institucionalni okvir neophodan za dobijanje UEFA-inih licenci za domaća i evropska takmičenja, te za pokretanje kapitalnih projekata poput ugradnje hibridnog travnjaka i izgradnje južne tribine.

Uspjesi Kup Bosne i Hercegovine Datoteka:Cup Winner.png (1): 2021/22. Datoteka:Cup Finalist.png (2): 2022/23, 2025/26. Kup maršala Tita Datoteka:Cup Winner.png (2): 1980/81, 1985/86. Datoteka:Cup Finalist.png (2): 1958, 1989. Prva liga Jugoslavije Datoteka:Cup Finalist.png (3): 1972/73, 1973/74, 1986/87. Druga liga Jugoslavije Datoteka:Cup Winner.png (2): 1951/52, 1954/55. Prva liga FBiH Datoteka:Cup Winner.png (2): 2005/06, 2018/19. Datoteka:Cup Finalist.png (2): 2003/04, 2004/05.Mitropa kup Datoteka:Cup Finalist.png (1): 1976. Balkanski kup Datoteka:Cup Winner.png (1): 1981. Kup UEFA Četvrtfinale (1): 1981.

Igrači Posljednja izmjena: 21. april 2025.

(kap.)

(na posudbi iz St. Louis Cityja)

(vicekapiten)

Plasman po sezonama SezonaLigaRangPozicijaBodovi 2000/01. Premijer liga I 5/22 69 2001/02. Premijer liga I 8/16 42 2002/03. Premijer liga I 17/20 45 2003/04. Prva liga FBIH II 2/16 58 2004/05. Prva liga FBIH II 2/16 63 2005/06. Prva liga FBIH II 1/16 64 2006/07. Premijer liga I 9/16 43 2007/08. Premijer liga I 9/16 44 2008/09. Premijer liga I 12/16 37 2009/10. Premijer liga I 7/16 43 2010/11. Premijer liga I 13/16 36 2011/12. Premijer liga I 11/16 33 2012/13. Premijer liga I 13/16 34 2013/14. Premijer liga I 5/16 54 2014/15. Premijer liga I 9/16 382015/16.Premijer liga I 16/16 92016/17.Prva liga FBiH II 11/16 43 2017/18. Prva liga FBiH II 3/16 55 2018/19. Prva liga FBiH II 1/16 76 2019/20. Premijer liga I 8/12 32 2020/21. Premijer liga I 3/12 61 2021/22. Premijer liga I 5/12 44 2022/23. Premijer liga I 6/12 45 2023/24. Premijer liga I 3/12 59 2024/25. Premijer liga I 7/12 42 2025/26. Premijer liga I 4/10 51

Evropski nastupi SezonaTakmičenjeRundaProtivnikDomaćinGostUkupno 1973/74. Kup UEFA R1 Tatran Prešov1–12–4 3–51974/75.Kup UEFA R1 Spartak Moskva2–01–3 3–3 (g. u g.) R2 Rapid Beč1–01–1 2–1 R3 Derby County4–11–3 5–4 ČF Twente1–00–2 1–21981/82.Kup pobjednika kupova R1 Jeunesse Esch6–11–1 7–2 R2 Lokomotive Leipzig1–11–1 2–2 (1–4 p.)1986/87.Kup pobjednika kupova R1 Vasas3–22–2 5–2 R2 Vitoša Sofija4–30–2 4–51987/88.Kup UEFA R1 Sion5–00–3 5–3 R2 Borussia Dortmund2–10–2 2–31988/89.Kup UEFA R1 APOEL1–05–2 6–2 R2 Belenenses0–00–0 0–0 (4–3 p.) R3 Hearts2–10–3 2–42021/22.Konferencijska liga KV1 Coleraine2–12–1 4–2 KV2 AEK2–10–1 2–2 (3–2 p.) KV3 Elfsborg1–41–1 2–5 2022/23. Konferencijska liga KV2 Ħamrun Spartans0–10–1 0–2 2024/25. Konferencijska liga KV1 Inter d'Escaldes1–11–5 2–62026/27.Konferencijska liga KV1 Milsami1–11–0 2–1 KV2 DAC Dunajská Streda0–30–1 0–4

Poznati igrači

Nenad Bijedić Ranko Borozan Ivan Ćurković Vladimir Gudelj Semir Tuce Dušan Bajević Zoran Čampara Damir Čerkić Zlatko Dalić Nikola Damjanac Veselin Đurasović Esad Dugalić Franjo Džidić Anto Grabo Vahid Halilhodžić Džemal Hadžiabdić Mili Hadžiabdić Blaž Slišković Tarik Hodžić Perica Ivetić Sead Kajtaz Aleksej Prudnjikov Meho Kodro Sergej Barbarez Bakir Beširević Zlatko Đorić Amer Jugo Dejan Janković Ognjen Đelmić Admir Vladavić Danijel Majkić Darko Maletić Alidin Hajdarović Amir Zolj Adis Obad Admir Velagić Asim Škaljić Armel Škaljić

Treneri

Bernard Hügl (1953–1955) Ratomir Čabrić (1955–1959) Gustav Lechner (1959–1960)