Wolfgang Amadeus Mozart (27. januar 1756 – 5. decembar 1791), puno ime Joannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart, bio je austrijski kompozitor.
Mozartova muzička vještina bila je vidljiva čak i kad je bio samo par godina star. Otac mu je bio Leopold Mozart, veoma značajan u životu svoga sina. Bio je veoma obrazovan i također jedan od vodećih evropskih nastavnika muzike, čija utjecajna knjiga "Pisani članak o osnovama sviranja violine" (Versuch einer grundlichen Violinschule) bila je objavljena 1756. iste godine kad je Mozart rođen. Otac ga je naučio da svira klavir.http://www.britannica.com/EBchecked/topic/395450/Leopold-Mozart
Život Mozarta je trijumf genija nad ranim sazrijevanjem, a tokom njegovog plodnog muzičkog djelovanja bio je u središtu uspostavljanja bečkog klasičnog stila. Brzo je učio, a svoje prve kompozicije piše već u petoj godini života. Stari Goethe koji je kao mlad čovjek čuo sedmogodišnjeg dječaka kako drži koncert u Frankfurtu, smatrao ga je nedostižnim u muzici, rame uz rame sa Rafaelom i Shakespeareom u njihovim područjima umjetničkog djelovanja.
Godine putovanja (1762-73)
Leopold Mozart nije dugo oklijevao da iskoristi nadarenost svoje djece u obostranu korist. Oni će mu biti podrška u njegovoj starosti. Kratkotrajna trosedmična turneja u Münchenu u januaru 1762. godine dok Mozartu nije bilo ni šest godina, bila je samo uvod u naredne mnogo veće pohode. Ovaj očigledni uspjeh ubrzo je doveo do dužeg boravka u Beču do kraja te iste godine, sa obaveznim muzičkim nastupima na imperijalnom dvoru uz velikodušne novčane naknade. Za manje od mjesec dana boravka u Beču Leopold Mozart je ostavio 120 zlatnih dukata u svoju salcburšku banku, što je bilo više nego nečija dvogodišnja zarada. 150px|lijevo|mini|Wolfgang Amadeus Mozart sa svojim ocem Leopoldom i sestrom Marijom Annom Pa ipak, ovi izleti bili su zasjenjeni velikom koncertnom turnejom koja je zadržala četiri člana porodice Mozart u inostranstvu više od tri godine, od juna 1763. do novembra 1766. godine. Veliki dio te turneje je prošao u produženim boravcima u važnim muzičkim središtima: pet mjeseci u Parizu, 15 mjeseci u Londonu, a onda u povratku još tri mjeseca u Parizu, sa čestim zastajanjima duž puta, uglavnom u njemačkim državama i Nizozemskoj. Slava brat-sestra dueta proširila se zapadnom Evropom, a dobili su ogromne mogućnosti u pokazivanju njihovog šarma i njihovog prerano razvijenog muzičkog majstorstva.
U svakom od gradova, porodica Mozart mogla je sa sigurnošću očekivati poziv od lokalnog vladara, vlastele i bogate aristokratije. Obično su nakon jednog nastupa slijedili pozivi za druge nastupe. U Londonu su reklame za Mozartove koncerte, koje je u najvećoj mjeri pisao Leopold Mozart, odnosile se na vlastelu i plemstvo. Svugdje gdje su išli porodica Mozart se isključivo oslanjala na ovu vrstu publike.
Njihovi uzastopni uspjesi i nedostatak želje za povratkom u Salzburg, činilo je da su stalno odlagali povratak kući. Često su bili obasuti aplauzima i blagonaklonošću velikih, gledano iz ugla nagrađivanja i zarada koje su uživali. Nakon svega ovoga, Salzburg je izgledao kao tmurna perspektiva kako novčano, tako društveno i emocionalno. To je bilo mjesto gdje je Leopold Mozart bio samo sluga, slabo plaćen i malo cijenjen.
Kad se porodica vratila u Salzburg, Mozartu je bilo deset godina i već je bio iskusan izvođač i kompozitor. Na svojim putovanjima susreo je mnoge poznate muzičare i upoznao se sa djelima mnogih drugih velikih kompozitora. Među njima su: G.F.Händel, Joseph Haydn i Johann Christian Bach koji je imao veoma veliki utjecaj na Mozarta tokom njihovih susreta u Londonu 1764. i 1765. godine. Porodica ponovo odlazi u Beč kasne 1767. i ostaje tamo do decembra 1768. thumb|270px|.Karta prikazuje glavna mjesta koja je posjetila porodica Mozart na svom prvom putovanju po Italiji od decembra 1769. do marta 1771 godine. Crna linija pokazuje put naprijed u Napulj. Zelena linija označava faze pri povratku. Nakon godinu dana provedenih u Salzburgu Leopold i Wolfgang odlaze u Italiju ostavljajući Wolfgangovu majku i sestru kući. Ovo putovanje je trajalo od decembra 1769. do marta 1771. godine, i poput ranijih putovanja imalo je za svrhu pokazivanje mladićevih sposobnosti kao izvođača i sve zrelijeg kompozitora.
U Bologni se susreće sa Giovannijem Battistom Martinijem i biva prihvaćen za člana poznate Accademia Filarmonica. U Rimu je čuo izvođenje djela pod nazivom "Miserere" koje je komponirao italijanski kompozitor Gregorio Allegri u Sikstinskoj kapeli, koju je zatim napisao u cjelosti po sjećanju, popravljajući kasnije samo sitne greške, praveći prvi ilegalni primjerak ove brižno čuvane svojine Vatikana. U Milanu je napisao operu "Mitridate Re Di Ponto" 1770. koja je bila izvedena sa uspjehom. Ovo je vodilo do daljnjih ponuda za komponiranje opera. Malo kasnije Leopold i Wolfgang se dva puta vraćaju u Milan (august-decembar 1771. i oktobar 1772. - mart 1773.) na komponovanje i prvo izvođenje opere "Ascanio in Alba" 1771. pa potom "Lucio Silla" 1772. Leopold se nadao da će ove posjete pomoći njegovom sinu da dobije posao kompozitora u Italiji, ali ove se nade nisu nikad ispunile. Pri kraju svog završnog boravka u Italiji napisao je i danas često izvođenu kantatu "Exsultate jubilate, K.165". Bio je poznavalac muzičkih djela poznatih ljudi iz svijeta muzike poput Benjamina Franklina, koji je i sam svirao violu da gamba, a također komponovao muziku i izumio staklenu harmoniku ("armonica"), za koju je Mozart napisao nekoliko kompozicija ("Adagio" i "Rondo K617").
Mozart na dvoru u Salzburgu (1773-77) Nakon što je se konačno vratio sa ocem iz Italije 13. marta 1773. godine, Mozart se zapošljava kao dvorski muzičar kod vladara u Salzburgu princa-nadbiskupa Hyeronimusa Colloreda. Kompozitor je bio miljenik u Salzburgu gdje je imao veliki broj prijatelja i obožavalaca. Tu je imao priliku da radi u mnogim žanrovima među kojima su simfonije, sonate, kvarteti za gudačke instrumente, serenade i nekoliko manjih opera. Neki od ovih ranih radova se izvode i danas. Od aprila do decembra 1775. Mozart je razvio entuzijazam za komponiranje violinskih koncerta, proizvodeći niz od pet (jedini koji je ikada napisao), uz stalno poboljšanje muzičke istančanosti. Zadnja tri violinska koncerta (KV 216, KV 218, KV 219) sada su osnova njegovog muzičkog repertoara.
Godine 1776. usmjerio je svoje napore na komponiranje klavirskih koncerta, čiji vrhunac je bio "Koncert u Es-duru" KV 271 iz rane 1777. Kritika ga smatra prekretnicom u njegovom muzičkom radu. Unatoč ovim umjetničkim uspjesima, Mozart je bio sve nezadovoljniji boravkom u Salzburgu i udvostručio je svoje napore kako bi pronašao neko drugo mjesto. Jedan od razloga, kako se čini je njegova niska plata, 150 forinti godišnje, ali i to da je Mozart čeznuo za sastavljanjem opera, a u Salzburgu je imao samo rijetke prilike za to. Stanje se pogoršalo 1775. kada je dvorsko pozorište zatvoreno.
Dvije duge ekspedicije u potrazi za poslom (oba Leopold i Wolfgang su tražili) prekinuo je ovaj dugi boravak u Salzburgu: posjetili su Beč od 14. jula do 26 septembra 1773. i München od 6. decembra 1774. do marta 1775. Nijedna posjeta nije bila uspješna, iako je putovanje u München dovelo do uspješnog prvog izvođenja opere "La finta giardiniera".
Boravak u Parizu (1777-1778) lijevo|mini|Porodica Mozart 1780. godine. Portret na zidu je mozartova majka. U augustu 1777. Mozart daje ostavku u Salzburgu na mjesto dvorskog kompozitora i 23. septembra kreće u još jednu potragu za zaposlenjem, s posjetama Augsburgu, Mannheimu, Parizu i Münchenu. Budući da nadbiskup Colloredo ne bi dopustio Leopoldu da putuje, Mozartova majka Anna Maria ga je pratila na putovanjima.
Mozart se upoznao sa članovima poznatog orkestra u Mannheimu, najboljim u Evropi u to vrijeme. Tu su bili neki izgledi za zapošljavanje u Mannheimu, ali bez uspjeha, i Mozart odlazi u Pariz 14. marta 1778. godine, gdje nastavlja svoju potragu. Njegova sreća u Parizu jedva da je bila bolja. U jednom od njegovih pisama poslatih kući navodi mogućnost dobijanja posla kao orguljaš u Versaillesu, ali Mozart nije bio zainteresovan za to. Zapao je u dug i morao je rasprodati svoje dragocjenosti. Ova posjeta se dogodila u vrijeme kad se Mozartova majka razbolijeva i umire 3. jula 1778. godine.
Dok je Wolfgang bio u Parizu, Leopold je energično tražio mogućnosti za njegov povratak u Salzburg. Uz podršku lokalnog plemstva osigurao mu je bolji posao dvorskog orguljaša i koncert-maestra. Godišnja plata bila je 450 forinti, ali je Wolfgang nerado prihvatio. Nakon što je napustio Pariz 26. septembra 1778. boravio je u Mannheimu i Münchenu, još uvijek u nadi da će dobiti posao izvan Salzburga. U Münchenu je opet naišao na Aloysiju, tada vrlo uspješnu pjevačicu, a ona mu je jasno stavila do znanja da više nije zainteresovana za njega.
Mozart je napokon stigao kući 15. januara 1779. te započeo novi posao, ali njegovo nezadovoljstvo Salzburgom je bilo neumanjeno.
Mozart u Beču (1781-1791) U januaru 1781. Mozartova opera "Idomeneo" premijerno je izvedena s "velikim uspjehom" u Münchenu. Sljedećeg marta kompozitor je bio pozvan u Beč, gdje je njegov poslodavac, nadbiskup Colloredo, prisustvovao proslavi stupanja Josipa II na austrijsko prijestolje. Mozart, svjež nakon obožavanja koje je zaradio u Münchenu, bio je uvrijeđen kada ga je Colloredo tretirao kao pukog slugu, a posebno kada mu je nadbiskup zabranio da svira pred carem kod grofice Thun za novčanu naknadu koja je jednaka polovini godišnje plate u Salzburgu. Ovo je dovelo do svađe koja je kulminirala u maju, nakon čega je Mozart otpušten na veoma uvredljiv način. U Beču je, međutim, Mozart postao svjestan nekih bogatih mogućnosti, pa je zato odlučio da se tamo nastani kao slobodni izvođač i kompozitor.
Svađa s nadbiskupom bila je teža za Mozarta, jer je i njegov otac stao protiv njega. Nadajući se gorljivo da će se bespogovorno vratiti Colloredu nazad u Salzburg, Leopold je razmijenio intenzivna pisma sa svojim neposlušnim sinom, pozivajući ga da se pomiri sa svojim poslodavcem. Međutim, Wolfgang je strastveno branio svoju namjeru nastaviti samostalnu karijeru u Beču. Rasprava je završila tako što je Mozart smijenjen, oslobađajući se od zahtjeva okrutnog poslodavca i pretjerano zabrinutog oca. Salomon smatra Mozartovu ostavku kao "revolucionarni korak", koji će uveliko izmijeniti tok njegovog života.
Godina 1782. bila je uspješna za Mozartovu muzičku karijeru. Nastupao je često kao pijanist, a naročito važno je bilo njegovo takmičenje s kompozitorom i klavirskim virtuozom Muzijem Clementijem pred carem 24. decembra 1781, a uskoro je bio priznat kao "najbolji klavijaturist u Beču". Njegova opera "Otmica iz Saraja" (Die Entführung aus dem Serail) bila je vrlo uspješna i održao je niz koncerata u kojima je izvodio svoja muzička djela kao kompozitor i solist.
4. augusta 1782. godine, oženio se s Constanze Weber protiv želja svoga oca. On i Constanze imali su šestero djece, ali samo dvoje nisu umrli u djetinstvu. Oboje, Karl Thomas (1784-1858.) i Franz Xaver Wolfgang, nisu se ženili niti imali djecu. Godine 1784. postaje slobodni zidar i nagovara svoga oca da se također pridruži tom tajnom društvu prije njegove smrti 1787. godine. Njegova posljednja opera, "Čarobna frula" (Die Zauberflöte), sadrži mnoge slobodno-zidarske teme i alegorije. Život mu je bio pun novčanih teškoća i raznih bolesti. Često nije bio plaćen za svoj rad, a i malo novaca koje je dobio brzo je potrošio na ekstravagantan način života. Mozart je proveo 1786. godinu u Beču, u jednom stanu koji se može i danas posjetiti u ulici Domgasse 5 iza katedrale Svetog Stjepana. Tu je komponovao operu "Figarova ženidba" (Le Nozze di Figaro).
Muzičko stvaralaštvo thumb|right|200px|Detalj notnog zapisa za Requiem KV 626