Rijeka (na drugim dijalektima: Rika i Reka, (, , , ) je lučki grad u Hrvatskoj, geografsko-historijsko središte Kvarnera i Gorskog kotara, te administrativno središte Primorsko-goranske županije, smješteno na sjevernom Jadranu. mini|334x334piksel|Rimski luk na ulazu u rimsku Principiju - vojnu komandu na istoku Julijskog ili Kraskog zida mini|260x260piksel|Katedrala sv. Vida iz XVII. vijeka
O gradu Grad se još u XIX vijeku zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Riječkom zalivu, kao dijelu većeg Kvarnerskog zaliva Jadranskog mora, razvio u jednu od najvećih srednjoevropskih luka i moćno industrijsko središte. Danas je Rijeka najveća morska luka Hrvatske. Od bogate industrijske djelatnosti uništene s osamostaljenjem Hrvatske jedno je preostalo remontno brodogradilište Viktor Lenac, a lučki promet je sveden na 1/4 nekadašnjeg pretovara. Rijeka je bila značajna i kao jedno od važnijih finansijskih središta Jugoslavije. Danas je Rijeka svedena na uslužnu djelatnost i ponešto turizma što je dovelo do velike depopulacije, od 1991. do 2021. emigriralo je više od 60.000 stanovnika.
U Rijeci se nalazi Hrvatsko narodno kazalište "Ivan pl. Zajc" sagrađeno 1885. i Univerzitet u Rijeci, osnovan 1973.
Prirodna osnova Šire područje Rijeke je izgrađeno od krečnjaka mezozojske starosti, dok se u sjevernom dijelu oko Kastva nalaze zone izgrađene od dolomita. Mjestimično su preko krečnjačke osnove nataložene nepropusne naslage fliša paleogenske starosti, koji se najčešće nalazi u udolinama. Tako u reljefu šireg područja postoji izmjena krečnjačkih grebena sa dolomitskim ili flišnim udolinama.
Geografski položaj Rijeka se nalazi na 45°21′0″N, 14°26′0″E, na zapadu Hrvatske, a najbliži gradovi su Trst, 72 km zapadno, Pula 92 km jugozapadno, Ljubljana, 120 km sjeverozapadno i Zagreb 168 km sjeveroistočno, na sjevernoj obali Riječkog zaliva, kao dijela većeg Kvarnerskog zaliva Jadranskog mora, koje se kao veliki zaliv Sredozemnog mora najdublje uvuklo u evropsko kopno. Riječki zaliv, koji je preko Velih (između Istre i ostrva Cresa), Srednjih (između Cresa i ostrva Krka) i Malih vrata (između Krka i kopna) spojen sa Kvarnerskim zalivom, je dovoljno dubok (oko 60 m) za uplovljavanje najvećih brodova, što je Rijeci omogućilo da postane važna morska luka.
Grad Rijeka leži na ušću rijeke Rječine u mikroregiji Vinodola Hrvatskog primorja. U Rijeci započinju dva važna kopnena prometna pravca. Prvi iskorištava činjenicu da se Rijeka nalazi u području u kojem su Dinaridi najuži (oko 50 km), što omogućuje lakše povezivanje obale Jadranskog mora i panonske unutrašnjosti. Dok je drugim Rijeka preko Postojnskih vrata povezana s istočnoalpskim prostorom.
Historija Antičko doba Tarsatica - je po nekim autorima naziv najstarijeg naselja-gradine keltsko-ilirskog plemena Japoda smješteno na brdu Trsat (kelt. tar, klisura, kanjon). Kasnije se gradi rimski castrum (vojna utvrda) s istim imenom, ali na ušću Rječine (Tarsia flumen) na području današnjeg Starog grada-Zitavecia, 180. godine nakon što su rimske legije pobijedile liburnske pirate, starosjedioce na ovome prostoru i osvojile čitavu Liburniju (od rijeke Raše-Arsa do rijeke Krke-Titius). Za vladavine cara Klaudija između 41. i 42. godine spominje se da je Aulus Plautius, budući rimski osvajač Britanije, bio zadužen za gradnju ceste Via Flavia koja od Tergestea (Trsta), preko Albonae (Labina) vodi do Tarsatice, Ad Turresa (Crikvenice), Senie (Senja) i dalje preko Like (Iapvudia Secunda) do Aenone (Nina) i Jadere (Zadra). Krajem II st. gradi se druga važna cesta kroz Carsia Juliju Aquilea-Avesica-ad Malum-Titulos-Tarsatica te rimska cesta od Trsta (Tergeste) do Postojnskih vrata i za Tarsaticu, a od Postojnskih vrat do Emone (Ljubljana i dalje na sjever.
U doba cara Augusta rimska Tarsatica je već važno planski izgrađeno naselje južno i zapadno od castruma (Principia). Sačuvani su ostaci zgrada i castruma, podzidane obale, terme (hipocaust i mozaici), te kasnoantički ostaci poput Rimskih vrata te temelja ranokršćanske bazilike i bedema. U IV. st. Tarsatica postaje o velike strateške važnosti za oslabjelo Rimsko carstvo i postaje istočna polazišna točka obrambenog fortifikcijskog sistema Julijska klaustra (Claustra Alpium Juliarum) sačinjenog od zidina debelih 2 m i viskih 5 m i kula na svakih 100 koraka, a protezao se kroz čitav sjeverni Kras račvajući se na sjever do Julijskih Alpa i na zapad do Furlanije.
Srednji vijek U vremenima ranog srednjeg vijeka građani rimske Tarsatice se sklanjaju na sigurnije područje gradine na Trsatu gdje do danas ostaje toponim Trsat-Tarsatico. Tarsatica je prije provale Avara i Slavena bila pod vlašću Ostrogota i Bizanta, da bi potom došli pod longobardsku i franačku vlast. Nakon temeljitog razaranja Tarsatce od strane Franaka 800. za dugo vremena nema informacija o gradu na Rječini, tj. o naselju izgrađenom na ruševinama rimske Tarsatike koje Slaveni nazivaju Reka, a Veneti Flume. U 14. vijeku Rijeka je feudalni posjed devinskih baruna (Duino), da bi ih u prvoj polovici 15. vijeka naslijedila porodica od Walesa. 1466. Na temelju ugovora o uzajamnom nasljeđivanju, Wolfgang Walsee predaje Liburnijski feud, kao obiteljsko nasljedno dobro, Friedriku III. Habsburgu, a sebi zadržava pravo na doživotno uživanje Rijeke, koja ostaje pod vlašću obitelji Habsburg.kao dio Kranjske grofovije (Carinzia) sve do 1779. kada Rijeka dobiva status Corpus separatuma mađarske krune. Rijeka je sve do 1606. bila pod eklezijastičkom jurisdikcijom akvilejskih patrijarha
Kada su sv. Vid i Modesto postali patroni grada nije poznato, a prvi put se početkom 14. v. u dokumentima venecijanskih trgovaca spominje ime Terra Fluminis Sancti Viti, a kasnije na njem. jeziku kao Sanct Veit am Phlawon ili ... am Pflaumb, ili ... am Flusse. G. Kobler upozorava na riječ phlawon koja na keltskom jeziku znači mala rijeka pa pretpostavlja da je to, pored Tarsia flumen, antičko ime za Rječinu. mini|Srednjevjekovni augustinski (zatim dominikanski) manastir sv. Jeronima u Starom gradu U XIV. v. se jasno razdvaja grad Rijeka (na hrv. u XV. st. kao Reka San Vida) od Trsata (Tarsatico) koji u XV. st. dolazi u posjed krčkih feudalaca Frankopana (Frangipani).
Srednjovjekovna Rijeka je tipičan feudalni grad opasan zidinama s kulama i rovovima (kanalima) - (otud i toponim Contrada del fosso) s uskim kalama koji su pratili raster rimskog grada sa širim glavnim prometnicama decumanusa (Cale dei canapini - Kala užara) i carda, kale koja od južnog gradskog tornja izgrađenog u XV. st, s baroknom restauracijom gornje dijela u XVIII. st (Pod uron-Torre civica) na pjacu (gdje je bio pretpostavljeni rimski forum s tabernakulima) pa na sjever u gornji dio grada gdje se nalaila stara crkva sv. Vida (hram s portikom srušen 1638. radi izgradnje nove jezuitske rotonde), srednjovjekovni kaštel (srušenu u XIX. v), grad s 15-ak crkvica i kapela i gradskom ložom. Tako 1315. Hugo II de Duino osniva augustinski samostan (kasnije dominikanski manastir) i gradi crkvu S. Girolamo (Jerolim), a 1377. gradi se Kosi toranj i crkva Marijinog navještenja.
Znatan ekonomski procvat grada počeo je u XV. v. zasnivao se na trgovini željezom (dopremanim iz kranjskih fužina), maslinovim uljem (iz Italije i Dalmacije) i drvom, kožom i stokom (iz Hrvatske). 1438. Rijeka dobiva prvu bolnicu, a ubrzo i apoteku. mini|Zgrada riječkog teatra 'Ivan Zajc' iz 1885.
Novi vijek Na samom početku 16. vijeka Venecija u ratu s carom Maximilianom je dva puta spalila grad (1509. i 1513). U tom vijeku u Rijeci djeluje glagoljska štamparija. Krajem XVI. i poč. XVII. vijeka nastaje zastoj u razvoju Rijeke zbog turskih upada (dolaze do Grobnika i Klane) i uskočkih upada i pljačke. Dolaskom Jezuita u Rijeci unapređuje se kult. i prosvjetni život. Od 1627. djeluje isusovačka gimnazija, što se smatra začetkom Universitas flumeniensisa - Riječkog sveučilišta. 1686. otvara se prvi poštanski ured, a 1690. se otvara prvi konzulat i to Dubrovačke republike, da bi sredinom 18. vijeka postojali još i konzulati Papinske Države (1742.), Danske (1758.) i Francuske (1753.)
1659. car Leopold oslobađa Rijeku od feudalnih obaveza dajući mu status slobodnog grada, a 1719. austrijski car Karlo V. daje Rijeci i Trstu status slobodne luke (porto franco). U prvoj polovici 18. stoljeća djeluju mnoge manufakture: mnogobrojni mlinovi, kožare, konopljare, voštara) , a prva prava tvornica izgrađena je 1750. Zuccheriera - rafinerija šećera koja se nalazila uz samu tadašnju obalu mora, koju je otvorila jedna belgijska firma, a prerađivala je šećernu trsku istovarivana na molu u Mandraču. Barokna palača Zuccheriere (upravna zgrada) izgrađena je 1786, (restaurirana palača s mnogim baroknim freskama 2020. je data na upravljanje Muzeju grada). Zuccheriera je radila do 1828. godine.
Izgradnjom Karolinske ceste (1728. kada Karlo VI. dolazi u Rijeku) povećava se promet u riječkoj luci (smještenoj na ušću Rječine (današnji Mrtvi kanal). Iako 1750. jak potres razara Rijeku (300 poginulih) grad se brzo oporavlja i biježi porast stanovnika, 1777. ima 5.132 stanovnika da bi krajem stoljeća 1794. bilježila 6.764 stanovnika (Zagreb tada ima 2.815 stanovnika). Rijeka Karlovim ukazom postaje privlačna za emigrante pa tako KoblerKobler Giovanni, Memore per la storia della citta liburnicca di iume, Fiume 1896 navodi da Grci i pravoslavni Slaveni 1733. grade svoju prvu drvenu crkvu, 1778. podižu i kapelu Sv. Đorđa, a 1791. izgrađena je i ortodoksna crkva sv. Nikole.
Carica Maria Theresia početkom 70-ih godina proširuje riječku luku te svojom odlukom iz 1779. Rijeka prestaje biti posjed Habsburgovaca te postaje corpus separatum, tijelo izdvojeno i autonomno od država koje okružuju grad (Austrje i Hrvatske), izravno u sastavu ugarske krune.
XIX vijek mini|287x287piksel|Početak bivše Industrijske ulice krajem XIX vijeka, privredne žile kucavice Rijeke. Lijevo hotel 'Emigranti', a u nastavku je slijedila Riseria, Rafinerija nafte pa sve do Piopa i Tvornice Torpedo i brodogradilišta Danubius 1799. Rijeka je privremeno okupirana od francuske vojske da bi od 1806. ostala pod okupacijom. Od 1809. do 1913. je u sastavu francuske Ilirske Provincije Napoleon gradi uz more cestu od Kraljevice do Dalmacije, Dubrovnika i Boke kotorske, 1808. završava se Ludovicea ili Luizjana (Luzijana), nova cesta od Rijeke do Carlstadta (Karlovac) nazvana po Napoleonovoj ženi Lodovici. U oktobru 1813. Rijeku okupira austrijska vojska te je s čitavom Julijom u sastavu Tršćanske gubernije koja je 1816. ušla u sastav austrjske Kraljevine Ilirije, ali već 1822. Rijeci se vraća status Corpus separatuma Hungaricuma.
1848. panduri Josipa Jelačića okupiraju Rijeku kao nagradu za gušenje radničkog ustanka u Beču te separatističkog ustanka u Budimpešti, Tom odlukom se ujedno kažnjava Budimpeštu. Kroničari bilježe kako se na Sušaku pandurima u pohodu na Rijeku pridružila horda od 500 seljaka i dosta žena oboružanih s vrečama za pljačku. Jelačić raspušta gradsku upravu i sebe imenuje guvernerom, po samom sebi naziva najveći riječki trg Urmeny, proglašava Riječku županiju čije interese u hrvatskom saboru zastupaju stranci poput Ante Starčevića. Takva neprimjerena vladavina u kolonjalnom duhu te stagnacija izaziva veliko ogorčenje i stalne proteste Riječana koji zahtjevaju povratak statusa koji su stekli 1779. tako da se 1868. Rijeci vraća status corpus separatuma pod ugarskom krunom gdje je ostala sve do 1918. godine (Riječka krpica). Prvi put se 1759. unutar zidina Starog grada spominje pozorište Teatro de Gerliczy, a koje je od 1784. u najmu Grada. U njemu su najčešće gostovale komičke družine (Commedia dell' Arte ili Opera buffa) mini|Teatar Adamich demoliran 1885.