Pojam alergija se odnosi na više različitih reakcija tijela. U preosjetljivosti tipa 1, tijelo je preosjetljivo, a za odbranu stvara antitijela. Kada je osoba preosjetljiva, izložena je alergenima. Sama riječ alergija (αλλεργία) dolazi od dvije grčke riječi: "allos" (άλλος), što znači drugo, te "ergon" (έργον), što znači rad. Preosjetljivost tipa 1 se očituje u pretjeranoj aktivnosti mastocita i bazofila pod utjecajem imunoglobulina E, što uzrokuje različite simptome: od onih benignih (dobroćudnih), poput curenja nosa, kašlja, kihanja... do onih koji ugrožavaju život, poput anafilaksije i anafilaktički šok.

Historija Koncept i izraz alergija osmislio je bečki pedijatar Clemens von Pirquet 1906. godine. Taj ljekar je uvidio da su tjelesne reakcije njegovih pacijenata povezane s vanjskim alergenima, poput prašine, peludi ili određena hrane.

Dugo vremena se mislilo da su sve preosjetljivosti uzrokovane nepravilnim djelovanjem imunoglobulina tipa IgE, ali se ispostavilo da je mnogo raznih mehanizama koji u sebi imaju štetne molekule odgovorne za bezbroj nepravilnosti unutar tijela, prije smatranih alergijama. Dva naučnika, P. G. H. Gell i R. R. A. Coombs su stvorila shemu od 4 tipa preosjetljivosti (danas znamo za još jednu). Preosjetljivost tipa 1 se danas naziva alergija.

Znakovi i simptomi Alergija je karakterizirana burnim reakcijama na alergene. Reakcije mogu biti lokalne (na jednom mjestu) ili se očitovati na kompletnom tijelu (anafilaksija).

Lokalni simptomi nos: gutanje sline (alergijski rinitis) oči: crvenilo, češanje, alergijski konjunktivitis disajni putove: moguća pojava astme, dispneja (otežano disanje, glad za zrakom) uši: osjećaj da su uši pune, moguća pojava boli, oba uha ne rade u paru zbog drenaže Eustahijeve cijevi koža: razni osipi, poput ekcema, urtikarije, kontaktnog dermatitisa i sl.

Anafilaksija Može uzrokovati razne kožne reakcije s obzirom na jačinu reakcije. Klinička slika započinje odmah nakon unošenja alergena parenteralno (preko kože, mišića ili vena) ili peroralno (kroz usta). Većina reakcija događa se unutar jednog sata. Može započeti uvodnim simptomima u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice usne šupljine, angioedema (otoka rahlog potkožnog tkiva). Dolazi do stezanja bronhija, edema larinksa (grkljana), epiglotisa (poklopca grkljana) i okolnog tkiva. Dalje se može razviti kardiovaskularni kolaps koji je praćen hipotenzijom (niskim tlakom), tahikardijom (ubrzanim radom srca), koja u pravilu dovodi do teške aritmije, a zbog smanjenog protoka krvi u mozgu može se javiti vrtoglavica, gubitak svijesti, koma, čak i smrt.

Simptomi anafilaksije svrbež kože, crvenilo, angioedem dispneja, kašalj rinoreja (sekrecija iz nosne šupljine, iscjedak) otežano gutanje mučnina tahikardija, hipotenzija vrtoglavica, slabost, poremećaj svijesti midrijaza (proširenje zjenica) anksioznost (napetost, strah, nemir) koma (potpuni gubitak svijesti)

Veliki postotak ljudi danas pati od peludne groznice, kao odgovor na pelud iz zraka. Astmatičari su vrlo često alergični na grinje. Osim na prirodne tvari, alergije se mogu pojaviti i kao reakcija na lijekove (poput penicilina cefalosporina, karbapenema, nitrofurantoina, sulfonamida, antikonvulziva, anestetika, antituberulotika, acetilsalicilne kiseline i njoj srodnih lijekova (tzv. nesteroidnih antireumatika).

Dijagnosticiranje

Postoji više načina za postavljanje dijagnoze o alergijama. U prvom redu ljekar uzima porodičnu anamnezu (prethodna oboljenja, nasljedne bolesti, simptomi, trajanje i tok, prehrambene navike, eventualno prethodno liječenje alergija i ostale podatke koji mogu pomoći u dijagnosticiranju). Nakon razgovora slijede testovi koji mogu dati precizniju dijagnozu: Kožni test Provokacijski testovi Krvne pretrage Rezultate tih testiranja svakako treba interpretirati iskusan alergolog zbog mnogobrojnih lažno pozitivnih kožnih reakcija.

Kožni test

Najlakši i najbrži način testiranja je kožni test, koji se može izvesti na nekoliko načina. Kožnim testovima ljekar određuje ima li pacijent u koži protivtijela IgE (imunoglobulin E) koja reagiraju na određeni alergen (tvornički pripremljen ekstrakt različitih alergena). Test uboda (prick) koji se izvodi ubodnom lancetom, naziva se tako, jer se mnoštvo iglica ubadaju u kožu pacijenta. Na tim iglicama su uzorci sumnjivih alergena (trava, pelud, ekstrakt kikirikija...), koji se malim ubodom ili hirurškim nožem postave pod kožu i pravilno označe tintom ili bojom. Te tinte ili boje moraju biti pažljivo odabrane, jer i one same mogu pobuditi alergijsku reakciju. Pogodna područja za testiranje su podlaktica ili leđa. Ako je pacijent alergičan na tvar koja je unesena u organizam, reakcija će biti očita za 15 do 30 minuta. Kod malo do umjereno osjetljivih pacijenata na neku tvar, pojavit će se samo malo crvenilo ili najviše češanje, dok se kod visoko osjetljivih pacijenata javlja urtikarija. Test grebanjem (scratch) primjenjuje se kod testiranja preosjetljivosti na lijekove. Test kontaktnim načinom primjenjuje se kod testiranja na različite kontaktne alergene (metale, formalin, epoksi-smole)

Nakon postupka, ljekar može nanijeti steroidnu kremu na ispitano i nadraženo područje, kako bi ublažio posljedice testiranja poput crvenila, osipa, upale.

Problemi s kožnim testom

Iako je ovaj test jednostavan i finansijski isplativ, u sebi nosi i skrivene rizike. Postoji mogućnost da se reakcija pojavi tek nakon nekoliko sati i može trajati 24 sata. Moguće je i dugotrajno oštećenje tkiva. Ipak, opisane tegobe su relativno rijetke.

Također postoje i alergeni na koje neki pacijenti nisu testirani. Tako organizam tog pacijenta se dalje može izlagati nekoj tvari koja ga tjera na reakciju. Ili, pacijent može biti pod alergijom prilikom testa, a da na testu ne pokaže reakciju na tvar koja je uzročnik te alergije, tako da kožni testovi često daju lažno negativne rezultate.

Provokacijski test U bolesnika se izaziva blaži alergijski odgovor izravnom primjenom na sluznicu nosa, očiju, bronha ili želuca. S obzirom na to da taj test nosi određene rizike neželjenih posljedica, koje mogu biti i vrlo ozbiljne, najčešće se izvode samo u specijaliziranim bolničkim odjelima.

Krvni test RIST (Radio-Immuno-Sorbent-Test) u kojem se utvrđuje cjelokupni imunoglobulin E i izražava se količinski.

RAST (Radio-Allergo-Sorbent-Test) u kojem se određuje IgE za pojedine alergene i izražava se najčešće u razredima. Koriste se često kada su u pitanju mala djeca i pacijenti koji pate od ekcema.

Liječenje

Kao i kod dijagnosticiranja, ima više načina i za liječenje problema alergija. Jedan od najefikasnijih je očistiti mjesto boravka od alergena koji izazivaju reakcije pojedinca, te izbjegavati mjesta koja takve alergene sadržavaju.

Imunoterapija

Smanjivanje preosjetljivosti na pojedine tvari (hiposentisizacija) je oblik imunoterapije kod kojih se pacijent cijepi protiv alergena uzročnika alergije. Takav tretman može ili smanjiti osjetljivost ili je potpuno eliminirati, a oslanja se na progresivno oslabljivanje IgE.

Godine 1960., dr. Len McEwen je razvio tretman za liječenje alergija poznat kao, prevedeno s engleskog jezika, smanjivanje osjetljivosti potenciranjem enzima, ili EPD ("enzyme potentiated desensitization"). EPD koriste mnogo manje količine antigena (tvari koje potiču imunološku reakciju) nego pri uobičajenoj terapiji, a još se dodaju i enzimi. Takvo liječenje je dostupno u Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu, dok je takva terapija bila dostupna i u SAD-u sve do 2001., nakon što se otkrilo da su se provodile nezakonite analize i proučavanja te terapije. Umjesto EPD, danas se u SAD-u koristi LDA (en. 'Low Dose Antigens', bos. "mala doza antigena"), koja ima odobrenje za upotrebu kod vrlo malog broja ljekara u SAD-u. I u današnje vrijeme ove terapije se smatraju eksperimentalnima od strane mnogih uglednih ljekara i osiguravajućih društava. Također se provode istraživanja da li ovaj lijek uopće efikasniji od placeba.

Treći način imunoterapije uključuje intravenozno davanje injekcije koja sadrži monoklonalna anti-IgE tijela. Tijela se spajaju da oslobode još prostora za IgE signalirajući uzroke preosjetljivosti živčanom sistemu. Oni ne povezuju IgE koji je već povezan s receptorima na basofilima i mastocitima, jer bi to dovelo do još jedne alergijske reakcije.

Antihistaminici Za simptomatsko liječenje i ublažavanje simptoma alergije obično se koriste antihistaminici prve i druge generacije. Oni djeluju blokirajući djelovanje histamina, tvari koja je odgovorna za simptome alergije kao što su svrab, kihanje, curenje nosa, crvenilo kože i oticanje. Ovi lijekovi su obično dostupni u obliku tableta i sirupa i mogu se koristiti za ublažavanje simptoma polenske groznice, alergijskog rinitisa, urtikarije, alergijskog konjunktivitisa i drugih alergijskih stanja. Neki od najrasprostranjenijih antihistaminika su:

Loratidin (ATC: R06AX13) Feksofenadin (ATC: R06AX26) Desloratadin (ATC: R06AX27) Bilastin (ATC: R06AX29) Ketotifen (ATC: R06AX17) Cetirizin (ATC: R06AE07) Levocetirizin (ATC: R06AE09)

Važno je napomenuti da su antihistaminici usmjereni na ublažavanje simptoma alergijskih reakcija, ali ne liječe uzrok alergije niti sprečavaju njezino ponovno javljanje.

Hemoterapija

Nekoliko antagonističkih lijekova se služe za prevenciju od alergijskih uzročnika, sprječavajući proces granulacije i aktivaciju štetnih ćelija. Ti lijekovi u sebi sadrže antihistamine, epinefrin (adrenalin) i kortison. Njihova svrha je ublažavanje simptoma alergije, ali su neefikasni u permanentnom (stalnom) otklanjanju alergije. Ipak mogu spasiti život osobama s rizikom od anafilaksije (zato bi sve osobe alergične na lješnjake, kikiriki, školjke..., s mogućnošću daljnjeg razvijanja anafilaksije ako alergična osoba dođe u kontakt s njima, trebale nositi ampulu adrenalina).

Alternativne terapije

U alternativnoj medicini i među njenim poklonicima, ovakva vrsta liječenja smatra se efektivnom u tretmanima alergija. Posebno se cijene homeopatija, biljna medicina, tradicionalna kineska medicina i kineziologija. Međutim, nema nijednog dokaza koji bi potvrdio istinitost i djelotvornost ovakve vrste medicine. Svi ozbiljni ljekari i naučnici odbacuju ovakvu granu medicine.

Fiziološke karakteristike alergija

Sve preosjetljive osobe imaju poremećaj negdje u imunološkom procesu. Tačan uzrok tome nije uvijek vidljiv, ali se pretpostavlja da su uzroci na genetičkoj, okolišnoj ili nekoj trećoj osnovi. I da su ovo tačni uzroci, ne bi se očitovali isto na svakoj alergičnoj osobi, tj. varirali bi od jedne do druge osobe.

Akutni odgovor

Razlika između normalne reakcije na strano tijelo i preosjetljive reakcije tipa 1 je ta što je izlučevina ćelije plazme, IgE, različit od ili IgM ili IgG. IgE se spaja s Fc receptorima na površini mastocita i basofila, koji sudjeluju u akutnoj alergijskoj reakciji.

Kada je IgE izlučen, spaja se na Fc receptore na mastocitima ili basofilima, te je takva IgE ćelija reagirala na alergen. Ponovna izlaganja istom alergenu uzrokuju ponovnu aktivaciju IgE, koji signalizira degranulaciju osjetljivih mastocita i basofila. Postoji čvrst dokaz da mastociti i basofili trebaju sustimulacijske signale za degranulaciju unutar tijela (in vivo), koji proizlaze iz proteinskih receptora, poput onog hemokinskog. Granule ispuštaju histamin i druge nadražujuće hemijske ćelije (citokine, interleukine, leukotriene i prostaglandine) u okolno tkivo, pritom uzrokujući razne efekte, kao npr.: proširenje krvnih žila, smanjivanje krvnog tlaka, stimuliranje živaca i stezanje (kontrakcija) glatkih mišića. Rezultati su već opisani (češanje, crvenilo...) i anafilaksija. U zavisnosti od osobe, alergenu i drugim faktorima, reakcija može biti očita na cijelom tijelu (kaliskalna anafilaksija), ili lokalizirana (npr. astma kao posljedica u disajnom sistemu, ekcemi na koži...).

Zakašnjela reakcija