Atentat na predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Johna Fitzgeralda Kennedyja izveden je u Dallasu 22. novembra 1963. Na Kennedyja su u 12:30 po lokalnom vremenu, dok se u predsjedničkoj limuzini sa spuštenim krovom vozio ulicama grada, ispaljena tri hica iz puške, od kojih su ga dva pogodila te od čega je nedugo potom umro. Nekoliko sati kasnije bivši marinac Lee Harvey Oswald uhapšen je, a potom i optužen za atentat. Tvrdio je da je nedužan, ali to nije imao priliku dokazati pred sudom jer ga je dva dana kasnije u policijskoj stanici pred TV-kamerama ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom. Budući da se detalji ubistva više nisu mogli razotkriti na sudu, formirano je posebno istražno tijelo zvano Warrenova komisija, čiji je zaključak bio da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih motiva.

Međutim, američka javnost, dijelom i zbog toga što je bila šokirana ubistvom mladog, harizmatičnog i popularnog vođe, a dijelom zbog niza nerazjašnjenih okolnosti vezanih uz atentat, nije prihvatila tu verziju događaja. Posebni kongresni odbor donio je 1970-ih zaključak kojim se odbacuju nalazi Warrenove komisije. Kasnija naučna i historijska istraživanja, međutim, djelomično su potvrdila sporne Warrenove zaključke. Uprkos tome, atentat je već decenijama predmet brojnih teorija zavjere, kojima je doprinos dao i Hollywood filmovima na temu atentata. Zbog toga, kao i utjecaja na popularnu kulturu u SAD-u i ostatku svijeta, atentat na Kennedyja smatra se jednim od najdramatičnijih i najšokantnijih događaja u 20. stoljeću, odnosno jednim od najpoznatijih atentata u historiji uopće.

Događaji pred atentat desno|mini|250px|Ruta Kennedyjeve predsjedničke kolone

Kennedy se na posjetu Dallasu odlučio iz unutrašnjopolitičkih razloga, odnosno u svrhu priprema za predsjedničke izbore 1964. godine. Cilj je bio od lokalnih pristaša i simpatizera prikupiti finansijska sredstva za kampanju, svojim autoritetom pomiriti zavađene frakcije u tamošnjoj Demokratskoj stranci, odnosno poboljšati izborne izglede u saveznoj državi Teksas gdje je na izborima 1960. jedva pobijedio, a u samom Dallasu izgubio. Posjeta je dogovorena 6. juna 1963. kada su se Kennedy i njegov potpredsjednik Lyndon B. Johnson u gradu El Paso sreli sa Johnom Connallyjem, guvernerom Teksasa. Javnost je o posjeti obaviještena u septembru 1963, a 18. novembra dogovoreni su i njeni detalji, uključujući i vožnju kroz grad – odnosno rutu predsjedničke kolone o kojoj je također obaviještena javnost.

Dana 24. oktobra 1963. u Dallas je došao Adlai Stevenson, tadašnji američki ambasador u Ujedinjenim nacijama kako bi proslavio 18. godišnjicu te organizacije. Tom prilikom su ga fizički napali demonstranti, pripadnici radikalne desnice koji su se protivili članstvu SAD-a u UN-u. Stevenson se bojao da bi Kennedy mogao imati slične neugodnosti te ga je upozorio da ne dolazi u Dallas. Kennedy je takva upozorenja odbacio, ali je Jesse Curry, šef dalaske policije, odlučio uvesti dodatne mjere sigurnosti, odnosno povećati broj policajaca na ulicama, te čak regrutirao civilne dobrovoljce kako bi patrolirali gradom i dojavljivali o sumnjivim aktivnostima protiv predsjednika.

Kennedyjev posjet Teksasu trebao je trajati četiri dana – dva dana bila su predviđena za javne aktivnosti, a vikend za odmor na Johnsonovom ranču u Johnson Cityju. Posjeta je započela u četvrtak 21. novembra, te je tokom nje Kennedy održao govor u Zrakoplovnoj školi u San Antoniju, zatim još jedan govor na Univerzitetu Rice u Houstonu, te prenoćio u hotelu Texas u Fort Worthu. Sljedećeg jutra održao je govor u Trgovačkoj komori Fort Wortha. Potom se ukrcao u predsjednički avion kojim je doletio u Dallas.

Avion se spustio na aerodrom Love Field u 11:40 po lokalnom vremenu. Bilo je planirano da odatle ode u Trgovački centar Trade Mart gdje bi ručao i održao govor, a popodne je trebao održati još jedan govor u gradskom vijeću Austina. Na Love Fieldu se formirala predsjednička auto-kolona koju je sačinjavalo šest vozila – u prvom i trećem nalazili su se pripadnici policije na čelu s Curryjem te Tajne službe; drugo vozilo bila je predsjednička limuzina SS-100-X u kojoj su bili Kennedy, njegova supruga Jacqueline, guverner Conally i njegova supruga Nellie te dva agenta Tajne službe, uključujući vozača. U četvrtom vozilu bio je potpredsjednik Johnson, njegova supruga Lady Bird, senator Ralph Yarborough i dva agenta Tajne službe. Posljednja dva vozila bila su napunjena pripadnicima novinarskog zbora koji je pratio predsjednika na njegovim putovanjima.

Iako je posjet predsjednika mnoge građane privukao na ulice, od njih nije bilo nikakvih neugodnosti. Mnoštvo koje se okupilo predsjednika je dočekalo s vidljivim izrazima oduševljenja. Kennedy je čak dva puta naredio da se kolona zaustavi kako bi mogao izaći i rukovati se s nekim od građana, uključujući i nekoliko katoličkih redovnica.

Atentat 250px|desno|mini|Snimka auto-kolone neposredno pred atentat; Kennedy u prednjem vozilu, označen strelicom

Predsjednička kolona se u 12:30 nalazila u ulici Elm Street, jugoistočno od zgrade Teksaškog skladišta školskih knjiga, kada su ispaljena najmanje tri hica iz puške. Jedan od njih pogodio je Kennedyja u vrat, probivši mu dušnik. Connally je također teško ranjen, pogođen metkom koji mu je probio pluća. Na hice je prvi reagirao Clint Hill, agent Tajne službe iz trećeg automobila u koloni; iskočio je kako bi došao do predsjedničke limuzine i pokušao zaštititi predsjednika. Metak iz puške u međuvremenu je pogodio Kennedyja u glavu, poprskavši unutrašnjost limuzine krvlju i dijelovima njegovog mozga. U tom se trenutku Jacqueline Kennedy nagnula iz vozila; njen čin se tumačio pokušajem bijega i sklanjanja od atentatora, ali kasnije je tvrdila da samo htjela dohvatiti dijelove Kennedyjevog mozga. Uprkos tome što je predsjednička limuzina naglo ubrzala, Hill se uspio za nju zakačiti i vratiti Prvu damu natrag na njeno sjedalo.

Jedan od metaka pogodio je pločnik na kome se nalazio prolaznik James Tague. Vjeruje se kako je metak ili komad metka Taguea pogodio u obraz; on nikada nije pronađen.

Ispaljivanje hitaca izazvalo je paniku među okupljenim pješacima, od kojih su se mnogi instinktivno bacili na pod nastojeći izbjeći strijelca ili strijelce. S druge strane, mnogi od njih nisu znali odakle dolaze hici. Dio je vjerovao da je strijelac bio sakriven iza žbunja na travnatom brežuljku u neposrednoj blizini predsjedničke limuzine.

Howard Brennan, željeznički radnik koji je predsjedničku kolonu promatrao s obližnjeg željezničkog tornja, primijetio je jednu osobu na prozoru šestog sprata Teksaškog skladišta knjiga, a potom je vidio kako puca iz puške. Njegov kolega Lee Bowers, nije bio siguran jesu li hici dolazili iz smjera travnjaka ili iz smjera travnjaka gdje su bila "dva nepoznata čovjeka". Harold Norman i James Jarman Jr. – dva radnika Skladišta – tvrdili su da su kolonu promatrali a petog sprata zgrade te da su jasno čuli kako neko puca i repetira pušku iznad njihovih glava.

Lee Harvey Oswald

200px|desno|mini|Lee Harvey Oswald pozira s puškom s kojom je izvršen atentat

U toku atentata, bivši marinac Lee Harvey Oswald nalazio se u zgradi Teksaškog skladišta školskih knjiga, gdje je bio zaposlen od 16. oktobra. Oko podneva, odnosno otprilike pola sata prije ispaljivanja pucnjeva, jedan od kolega ga je vidio na šestom spratu.Warren Commission Hearings, Testimony of Charles Givens . Izvještaj FBI od 26. novembra 1963. pak navodi Carolyn Arnold, jednu od radnica, kako joj se, izašavši iz zgrade kako bi promatrala kolonu, "učinilo da vidi" Oswalda kako stoji u hodniku na prvom katu zgrade, nekoliko minuta prije 12:30. Godine 1978. je, pak, novinaru Anthonyju Summersu rekla kako ju je FBI pogrešno citirao, odnosno da je "jasno" vidjela Oswalda kako u 12:15 ili kasnije sjedi u blagovaonici. Međutim, nijedan drugi zaposlenik Skladišta nije mogao potvrditi te navode, odnosno navesti kako je vidio Oswalda na prvom ili drugom katu između 12:00 i 12:30 (npr. gđa Pauline Sanders, koja je blagovaonicu na drugom katu napustila "oko 12:20," uopće nije navela Oswalda taj dan). Dvoje zaposlenika, za koje je Oswald tvrdio da su s njim ručali na prvom katu, su to opovrgli.

Otprilike minut i po nakon ispaljivanja hitaca, jedan od dalaskih policajaca ušao je u zgradu i tamo u kantini na drugom spratu sreo Oswalda, koji je, prema kasnijoj izjavi bio "neobično miran i pio mineralnu vodu". Roy Trully, njegov pretpostavljeni, policajcu ga je predstavio kao svog radnika, pa ga je policajac propustio. Oswald je iskoristio priliku kako bi iz zgrade izašao kroz glavna vrata, i to nekoliko minuta prije nego što je policija dobila nalog da blokira zgradu i zadrži sve osobe zatečene u njoj. Tek tada je Trully primijetio kako od svih radnika nedostaje upravo Oswald, što mu je bilo čudno, te je o tome odmah izvijestio policiju.Warren Commission Hearings, Testimony of Roy Sansom Truly.Warren Commission Hearings, Testimony of J.W. Fritz

Oko 12:40 Oswald je ušao u gradski autobus, ali je ubrzo (najvjerovatnije zbog pregustog saobraćaja) zatražio od vozača da ga iskrca nakon dva gradska bloka.Bus transfer (.gif) at Kennedy Assassination Home Page Potom je uzeo taksi i otišao do svog stana u koji je ušao oko 13 sati, "prilično zadihan" prema svjedočenju pazikuće.Warren Commission Hearings, Testimony of Earlene Roberts . Ubrzo nakon toga izašao je noseći jaknu, i pazikuća ga je posljednji put vidio na autobuskoj stanici.Warren Commission Report, Chapter 4: The Assassin, Oswald's Movements After Leaving Depository Building.

Oswalda je približno 1,3 km od stana, dok je hodao na ulici, iz svog službenog vozila zaustavio dalaski policajac J. D. Tippit te razgovarao kroz prozor automobila. Nakon što je Tippit izašao iz vozila – između 13:11 i 13:14 – Oswald je iznenada izvadio revolver i ispalio nekoliko hitaca u Tippita, ubivši ga. Događaj je vidjelo desetak slučajnih prolaznika, koji su smjesta obavijestili policiju. Oswald je nakon toga oko 13:35 viđen kako se pokušava sakriti u obližnjoj prodavaonici cipela Hardy's. To je vidio poslovođa Johnny Calvin Brewer, koji ga je vidio kako odlazi u obližnju kino-dvoranu Texas Theater, iskoristivši zauzetost blagajnice Julie Postal kako bi ušao bez karte. Brewer je o tome izvijestio Postal, a ona je odmah nazvala policiju.

Deset minuta kasnije oko kino-dvorane se našlo najmanje dvadesetak policajaca, detektiva i pripadnika šerifovog ureda. Brewer je diskretno uveden u dvoranu gdje je identificirao Oswalda. Tada su se u dvorani upalila svjetla i policajci krenuli uhapsiti Oswalda. Prema svjedočenjima, Oswald je pokušao pogoditi policajca, ali mu je revolver izbijen iz ruke. Došlo je do kraćeg fizičkog obračuna u kojem je Oswald prvo vikao da je "sve gotovo", a potom tvrdio da je žrtva policijske brutalnosti.

Oswald je oko 14 sati doveden u sjedište policije gdje ga je detektiv Jim Leavelle počeo ispitivati o ubistvu policajca Tippita. Tek kada je o hapšenju izviješten kapetan J. W. Fritz, Oswaldovo ime povezano je s radnikom koji je zbog iznenadnog odlaska iz Teksaškog skladišta knjiga postao glavni osumnjičenik za atentat.

Puška Carcano

Na šestom spratu Teksaškog skladišta je, sakrivena iza nekoliko kutija, pronađena Fucile Mod. M91/38, brzometna puška kal. 6,5 mm sa snajperskim nišanom. Nju su, ubrzo nakon atentata, pronašli policajac Seymour Weitzman i šerifov zamjenik Eugene Boone, a pronalazak je kamerom snimio Tom Alyea, kamerman lokalne TV-stanice WFAA. Naknadne fotografske analize potvrdile su kako je puška na snimci identična pušci koja je tokom istrage identificirana kao oružje kojim je izvršen atentat. Puška je također sa svojim izgledom identična pušci s kojom je Oswald bio pozirao za fotografije snimljene u dvorištu svoje kuće.