Andrew Barron "Andy" Murray nekadašnji je britanski teniser. Osvojio je 46 ATP-turnira, od kojih su najvredniji US Open 2012. i Wimbledon 2013. i 2016, a ima još osam finala na Grand Slam turnirima. Također je osvojio i dvije zlatne pojedinačne olimpijske medalje: prvu na "domaćim" Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, a drugu četiri godine kasnije u Rio de Janeiru (prvi je teniser u historiji koji je odbranio olimpijsko zlato u pojedinačnoj muškoj konkurenciji), a ima i srebrnu u mješovitim parovima (s Laurom Robson) iz Londona 2012. Godine 2015. predvodio je reprezentaciju Velike Britanije do trijumfa u Davis Cupu, na koji su Britanci čekali 79 godina.
Ulaskom u polufinale Roland Garrosa 2014. postao je deseti igrač koji je najmanje dvaput došao do te faze takmičenja na svim Grand Slam turnirima.
Povukao se nakon Olimpijskih igara 2024. Trenutno je trener Novaka Đokovića, što mu je i prvi trenerski angažman.
Privatni život Rođen je u Glasgowu (Škotska) kao drugi najmlađi sin. Njegov stariji brat Jamie također se profesionalno bavi tenisom, ali, za razliku od Andyja, igra u konkurenciji parova. Odrastao je u gradiću Danblaneu, nedaleko od Glasgowa. Njegov djed sa majčine strane, Rob Irskin, profesionalno se bavio nogometom. Murray ima čest problem sa svojom čašicom, koja mu u djetinjstvu nije srasla u jednu kost, već ostala kao dvije odvojene kosti. Pohađao je danblejnsku osnovnu školu i bio je prisutan za vrijeme masakra u školi u Dunblaneu 1996, kad je Thomas Hamilton ubio 17 osoba; od toga su 16 bili učenici i jedna učiteljica. Murray se sakrio ispod stola u učionici zajedno s godinu dana starijim bratom Jamiejem. Rekao je da je tada bio premlad da bi shvatio šta se dešava i rijetko pristaje o tome govoriti u javnosti, ali je u svojoj autobiografiji Hitting Back napisao da je bio među djecom koja su bježala od Hamiltona i da ga je spasila majka, koja je u tom trenutku automobilom došla po njega. U istom mjestu završio je i srednju školu. Nakon razvoda njegovih roditelja kad je imao devet godina, Murray i njegov brat Jamie ostali su živjeti s ocem.
Njegovi dobri prijatelji među teniserima jesu Novak Đoković i Stanislas Wawrinka, koje poznaje još od juniorskih dana. Od 2006. godine u vezi je s Kim Sears, kćerkom Nigela Searsa, bivšeg trenera slovačke teniserke Daniele Hantuchove. Vjenčali su se 11. aprila 2015, a 7. februara 2016. dobili su kćerku, Sophiju Oliviju. U oktobru 2017. dobili su još jednu kćerku, Edie. Murray je, također, veliki ljubitelj nogometa.
Juniorski tenis Prvi put je uzeo reket u ruke kad je imao samo dvije godine. Često je igrao sa svojim bratom Jamiejem. Pokazao je izuzetan talenat, koji je obećavao. Učestvovao je na mnogim takmičenjima za juniore. Inspiraciju je dobijao iz mečeva koje je igrao sa Jamiejem, koji je tada bio drugi najbolji juniorski teniser na svijetu. Kad je imao 12 godina, osvojio je "Golden Bowl", prestižnu nagradu za 12-godišnje tenisere. Tada se nakratko povukao, sa željom da trenira nogomet, ali se brzo vratio tenisu.
Kad je igrao protiv Rafaela Nadala, koji je godinu dana stariji od njega, Murray je saznao da Nadala trenira Carlos Moya, tadašnji najbolji teniser svijeta. Bio je bijesan jer je jedina osoba s kojom je mogao vježbati bio njegov brat, tako da se odlučio preseliti u Barcelonu, gdje se upisao u poznati kamp "Međunarodna škola Schiller". Ipak, odatle je otišao bez ikakvih priznanja, jer je njegovo obrazovanje mnogo trpjelo zbog toga. Godine 2004. pobijedio je na juniorskom US Openu.
Profesionalna karijera 2005. Ovo je bila godina kad je Murray prešao iz juniorskih u profesionalne teniske vode. Privukao je pažnju teniske publike kad je dostigao treće kolo turnira u Queen's Clubu i Wimbledonu 2005. Najbolje rezultate ostvario je na travnatim i tvrdim podlogama, iako je rekao da najviše voli zemljanu podlogu, jer je kao junior trenirao u Barceloni.
U martu 2005. godine, priključio se Davis Cup reprezentaciji Velike Britanije, koja je tad igrala protiv Izraela, i postao najmlađi teniser ikada koji je igrao u Davis Cupu. Murray i David Sherwood napravili su veliko iznenađenje kada su pobijedili izraelski par i tako omogućili Britaniji da pobijedi 3–2.
Škotski teniser dostigao je polufinale na Roland Garrosu za juniore, a onda je postao profesionalac kada je primio pozivnicu za turnir u Barceloni. Ali, izgubio je u prvom kolu. Igranje u Barceloni donijelo je Murrayju prve ATP-bodove. Nakon Barcelone primio je pozivnicu za turnir u Queen's Clubu. Dostigao je treće kolo, ali je odustao od daljeg takmičenja zbog povrede.
Murray je dobio pozivnicu za Wimbledon 2005. Na svom prvom seniorskom Grand Slam turniru bio je 347. igrač svijeta, ali je u prvom kolu u trećeg seta porazio 14. nosioca, Radeka Štěpáneka. Postao je prvi škotski teniser koji se plasirao u treće kolo Wimbledona i u tom je trenutku bio jedini Britanac koji je igrao u muškoj i ženskoj pojedinačnoj konkurenciji. Ipak, njegov uspjeh na Wimbledonu prekinuo je David Nalbandian, koji ga je porazio u pet setova.
Tokom ovog Wimbledona Murray je postao izuzetno popularan u Ujedinjenom Kraljevstvu. Mnogi ljubitelji tenisa predlagali su da se "Henmanov brežuljak", koji je dobio ime po nekadašnjoj britanskoj teniskoj zvijezdi Timu Henmanu, preimenuje u "Murrayjev brežuljak" ili "Murrayjevo polje" (zato što u Edinburghu postoji stadion koji se tako zove), a "Henmanmanija" je postala "Andymanija".
Dobio je pozivnicu za učešće na Cincinnati Mastersu i to je bio njegov prvi turnir iz Masters serije. Izgubio je u drugom kolu od jednog od prvih deset tenisera svijeta tada, Marata Safina (6–4, 1–6, 6–4). Murray je bio 122. teniser svijeta i morao je učestvovati u kvalifikacijskom turniru za US Open. Izgubio je u drugom kolu. Konačno je ušao u prvih 100 tenisera svijeta kad je pobijedio Robina Söderlinga na turniru u Bangkoku, u čijem je finalu poražen od prvog tenisera svijeta, Rogera Federera. To je bilo njegovo prvo ATP-finale, koje mu je pomoglo da postane 72. teniser svijeta.
Nakon kraće povrede, igrao je na turniru u Baselu. U prvom kolu porazio je tadašnjeg najboljeg tenisera Britanije, Tima Henmana (6–2, 5–7, 7–6/4/). Nakon toga je pobijedio Tomáša Berdycha u drugom kolu. Ipak, izgubio je u četvrtfinalu od desetog tenisera svijeta, Fernanda Gonzáleza. Ali, probio se do 64. mjesta na ATP-listi.
2006. Murray je započeo sezonu na nekoliko turnira u Australiji, na kojima nije postigao veće uspjehe. Na Australian Openu izgubio je u prvom kolu od Juana Ignacija Chele. Nakon jedne od pobjeda na turniru u Aucklandu (protiv Kennetha Carlsena iz Danske) prokomentirao je da su "obojica igrali kao žene". Nakon toga je rekao da je mislio na to da je bilo mnogo brejkova i loših servisa.
Osvojio je svoju prvu titulu u San Joseu (Kalifornija) i tokom turnira je pobijedio dva bivša prva tenisera planete, Andyja Roddicka i Lleytona Hewitta. Dostigao je i četvrtfinale na turniru u Memphisu. Ali, zato je izgubio u prvom kolu na Roland Garrosu i u Queen's clubu. Također je igrao i parove u Davis Cupu (zbog povrede nije mogao igrati pojedinačno).
Otkad je ušao među prvih 100 najboljih igrača svijeta, Murray je u medijima opisivan kao "teniser eksplozivne naravi". Tokom meča parova u Davis Cupu s Gregom Rusedskim protiv Nenada Zimonjića i Ilije Bozoljca Murray je uvrijedio sudiju, nazvavši ga "idiotom", i zbog toga je morao platiti kaznu od 2.500 dolara. Kasnije je rekao da je psovao tokom meča, kao i: "Bili smo šokirani nekim odlukama sudije i rekao sam koliko je loš".
Izgubio je u prvom kolu na Mastersu u Monte Carlu, a na Wimbledonu je došao do četvrtog kola (u trećem kolu porazio je trećeg nosioca, Roddicka), u kojem je izgubio od Marcosa Baghdatisa. Zatim je dostigao finala turnira u Newportu i Washingtonu. U međuvremenu je pobijedio Andyja Rama u meču Davis Cupa protiv Izraela.
Dostigao je polufinale Canada Mastersa, u kojem je izgubio od Richarda Gasqueta, a na Mastersu u Cincinnatiju izgubio je od Roddicka u četvrtfinalu. U trećem kolu porazio je Federera. Murray je jedan od dvojice tenisera koji su uspjeli poraziti Federera te godine (drugi je Nadal). Na posljednjem Grand Slam turniru u sezoni, US Openu, izgubio je u četvrtom kolu od Nikolaja Davidenka. Zatim je ponovo igrao u Davis Cupu. Britanija je igrala protiv Ukrajine i Murray je pobijedio u oba pojedinačna meča, dok je izgubio u igri parova.
Krajem godine izgubio je od Tima Henmana na turniru u Bangkoku. Također je igrao finale muških parova sa svojim bratom. Na Mastersu u Madridu izgubio je u trećem kolu od Đokovića. Također je izgubio u drugom kolu Mastersa u Parizu.
Na kraju godine Murray se nalazio na 17. mjestu ATP-liste.
2007. Ova je godina bila veoma uspješna za Murrayja. Sezonu je započeo turnirom u Dohi, gdje ga je u finalu porazio Ivan Ljubičić (6–4, 6–4). Nakon toga je na Australian Openu odigrao solidno, stigavši do četvrtog kola, gdje je izgubio od Nadala. Nakon toga je uslijedio uspješan period za Murrayja, s obzirom da je na sljedeća četiri turnira odigrao jako dobro. Dobru seriju započeo je trijumfom u San Joseu. Zatim je stigao do polufinala turnira u Memphisu, gdje je izgubio od Roddicka. Na sljedeća dva turnira iz Masters serije stigao je do polufinala. Tamo je u oba navrata izgubio od Đokovića. Onda je uslijedio period neigranja, pa nakon njega i niz jako loših rezultata na zemljanim podlogama. Zbog povrede na Mastersu u Hamburgu s terena je izbivao gotovo tri mjeseca. Time je propustio i Roland Garros i Wimbledon.
Vratio se na Canada Mastersu i Mastersu u Cincinnatiju. Na oba turnira nije se proslavio te je gubio veoma rano. Uslijedio je US Open, gdje je izgubio u trećem kolu. U posljednjem dijelu sezone Murray je imao nekoliko zapaženih rezultata. Prvi je bio na turniru u Metzu (finale; poraz od Tommyja Robreda). Drugi je uslijedio na turniru u St. Petersburgu, koji je i osvojio. U finalu je lahko pobijedio Fernanda Verdasca (6–2, 6–3). Na posljednjem turniru u godini, Mastersu u Parizu, Murray je odigrao solidno, ali ga je u četvrtfinalu ipak porazio Richard Gasquet. Godinu je završio kao 12. igrač svijeta.
2008. Murray je, sve dok nije počela nova ATP-sezona, trenirao puno, s teniskim ekspertima u Miamiju i tada je rekao da nikada nije bio spremniji za početak sezone. Njegov se trud isplatio kad je osvojio svoj četvrti turnir u karijeri, 5. januara u Dohi. U polufinalu je pobijedio Davidenka (6–3, 6–4), a u finalu Stanislasa Wawrinku (6–4, 4–6, 6–2). Ovaj rezultat vratio je Murrayja u prvih deset.
Murray je bio deseti nosilac na Australian Openu, ali je u prvom kolu izgubio od kasnijeg finaliste, Jo-Wilfrieda Tsonge (7–5, 6–4, 0–6, 7–6). Murray nije igrao u mečevima Davis Cupa protiv Argentine, što je prilično razljutilo Britance. Njegov brat Jamie rekao je da "Andy ne mrzi igrati Davis Cup, nego se želi koncentrirati za turnir u Marseilleu".
Murray je u Marseilleu osvojio svoju petu titulu u karijeri, pobijedivši u finalu Marija Ančića (6–3, 6–4). Međutim, na sljedećem je turniru ispao u prvom kolu. Na turniru u Dubaiju pobijedio je Federera drugi put u svojoj karijeri (6–7, 6–3, 6–4). Izgubio je u četvrtfinalu od Davidenka (7–5, 6–4). Na prva dva turnira iz Masters serije nije postigao značajne rezultate. Izgubio je u četvrtom kolu Indian Wellsa od Tommyja Haasa i od Ančića u drugom kolu Miami Mastersa.
Kako bi bio bolje spremljen za turnire na zemlji, podlozi na kojoj je najslabiji, Murray je počeo raditi s nekadašnjim finalistom Roland Garrosa Àlexom Corretjom. Na prvom turniru na zemlji, Monte Carlo Mastersu, izgubio je u trećem kolu od Đokovića (6–0, 6–4). Ispao je u drugom kolu Barcelone i Mastersa u Rimu, te u trećem kolu Hamburg Mastersa, u kojem je izgubio od kasnijeg pobjednika, Nadala (6–3, 6–2).