Nogometna reprezentacija Argentine (Selección de fútbol de Argentina) predstavlja Argentinu na međunarodnim nogometnim takmičenjima i pod kontrolom je Nogometnog saveza Argentine (Asociación del Fútbol Argentino (AFA)).
Historija Prvu službenu utakmicu odigrala je 1902. protiv reprezentacije Urugvaja. Član je FIFA-e od 1912, a članica CONMEBOL-a od 1916. Tri puta osvojila je svjetsko prvenstvo: 1978, kada je bila i domaćin, 1986. u Meksiku i 2022. u Kataru. Također je osvojila zlatnu medalju i na Kupu konfederacija 1992. Bilo je to prvo takmičenje takve vrste pod pokroviteljstvom FIFA-e gdje su na turniru u Saudijskoj Arabiji, osim domaćina, učestvovali šampioni triju kontinenata (pored Argentine još i SAD, Obala Slonovače), koje je kasnije preimenovano u FIFA Kup konfederacija. Na kontinentalnom takmičenju Južne Amerike Argentina spada u red najuspješnijih reprezentacija. Šampioni Južne Amerike, odnosno osvajač Copa Amérike Argentina je bila 15 puta.
Broj medalja Takmičenje 20px|Zlatna medalja 20px|Srebrna medalja 20px|Bronzana medalja UkupnoSvjetsko prvenstvo3 3 0 6Kup konfederacija1 2 0 3Copa América2 3 1 6Prvenstvo Južne Amerike15 14 5 34Olimpijske igre0 1 0 1Panameričke igre6 2 3 11 Ukupno 26 25 9 60
Rana historija (1902–1947) mini|Argentina 1902.
mini|Sastav koji je osvojio srebrenu medalju na OI 1928. mini|Argentina - Meksiko (SP 1930) mini|Šampionska generacija 1945. Prvom nogometnom utakmicom u historiji Argrentine smatra se utakmica iz 1901. između Argentine i Urugvaja. Godinu dana kasnije, 20. jula, reprezentacija Argentine odigrala je i svoju prvu službenu utakmicu također opet protiv Urugvaja u Montevideu. Prvi meč protiv Urugvaja je bio prvi zvanični međunarodni meč odigran van Britanskih granica. Treba napomenuti da Argentina i Urugvaj drže rekord u broju odigranih utakmica između dvije zemlje. U svojoj bogatoj historiji ove dvije reprezentacija susrele su se čak 180 putaArgentina - Uruguay headtohead records, fifa.com ; pristupljeno: 2. 2. 2014.. Prvi trofej sa nekog takmičenja Argentina je osvojila 1916. na svom, domaćem terenu. Doduše, bila je to srebrena medalja i prvi južnoamerički kontinentalni šampionat. Sa jednom pobjedom (6–1 protiv Čilea) i dva remija (protiv Brazila i Urugvaja) bila su dovoljna za drugu poziciju i srebro. Prvu zlatnu medalju Argentina je osvojila na kontinentalnom šampionatu kao organizator turnira 1921. Nakon tri srebra i jedne bronzane medalje Argentina je ubjedljivo završila na prvom mjestu, tri utakmice - tri pobjede, bez primljenog gola. Sljedeću zlatnu medalju Argentinci osvajaju nakon četiri godine, opet kao organizatori turnira. Sljedeće godine Argentina osvaja srebro a svoje prvo zlato izvan granica Argentine osvajaju u Peruu.
Svoj prvi nastup na Olimpijskim igrama Argentina je imala u Amsterdamu 1928. Nakon tri ubjedljive pobjede (SAD 11:2, Belgija 6:3, Egipat 6:0) plasirali su se u finale. Prva utakmica je završena bez pobjednika pa se 13. juna 1928. igrala druga utakmica. Nakon 1:1 u prvoj utakmici u ponovljenoj Urugvaj je slavio rezultatom 1:2.FOOTBALL TOURNAMENT AT THE GAMEs OF THE iXtH OLYMPIAD, AMsTERDAM 1928, BY TONY BijKERK; pristupljeno: 2. 2. 2014. Sljedeće godine Argentina brani zlatnu medalju osvojenu prije dvije godinu u Peruu te potvrđuje svoju dominaciju u Južnoj Americi. Svoju prvu utakmicu na svjetskom prvenstvu Argentina je odigrala 15. jula 1930. protiv Francuske. Jedini gol na utakmici a i prvi historijski na svjetskim prvenstima dao je Luis Monti u 81-oj minuti susreta. Nakon pobjede nad Francuskom, uslijedile su pobjede nad Meksikom, Čileom, te u polufinalu sa čak 6:1 pobijeđen je SAD. U prvom finalu svjetskog prvenstva čekao ih je domaćin Urugvaj. 30.-og jula 1930. u Montevideu igrala se prva finalna utakmica svjetskih prvenstava. Iako je domaćin Urugvaj poveo ranim vodstvom na utakmici, Argentina uspijeva postići dva pogotka te na odmor otići sa golom prednosti. Ipak, u drugom poluvremenu, Urugvaj postiže čak tri gola te tako Argentina osvaja srebrenu medalju.Hosts Uruguay beat arch-rivals to first world crown, fifa.com ; pristupljeno: 2. 2. 2014. Na sljedećem svjetskom prvenstvu odigranom u Italiji Argentina, iako je dva puta vodila na utakmici ipak je poražena od Švedske rezultatom 2:3 te tako već nakon prvog kruga oprostila se od daljnjeg takmičenja šampionata.Delight for the Azzurri as home advantage tells, fifa.com ; pristupljeno: 2. 2. 2014. Sljedeće godine na južnoameričkom šampionatu Argentina osvaja drugo mjesto, ključna utakmica se odigrala u posljednjem kolu gdje je Argentina doživjela poraz te vrh tabele prepustio Urugvaju. Godine 1937. Argentina kao organizator južnoameričkog šampionata osvaja prvo mjesto. Bila je to peta šampionska titula, odnosno četvrta koja je osvojena pred svojim navijačima. Nakon pet odigranih kola Argentina i Brazil imali su isti broj bodova te je igran play-off. Nakon regularnog dijela utakmice bez golova, sa dva gola Vicenta De la Mate u produžecima Argentina slavi te na taj način osvaja peti put trofej šampiona. Sljedeće godine Argentina nije nastupila na svjetskom prvenstvu kao ni na južnoameričkom šampionatu 1939. Na sljedećih pet šampionata Južne Amerike Argentina osvaja četiri zlatne i jednu srebrenu medalju.
Doba tranzicije (1947–1974) Odsustvo sa turnira (1947–1955) Nakon dobrih igara na južnoameričkom šampionatu uslijedile su ne tako slavne godine nogometne reprezentacije Argentine (1947-1955). Argentina se povukla sa svjetskog prvenstva koje se održavalo u Brazilu 1950. zbog sukoba sa nogometnim savezom Brazila dok na sljedećem svjetskom prvenstvu koje se igralo u Švicarskoj 1954. nisu uopće ni učestvovali. Isti slučaj se desio i sa južnoameričkim šampionatom 1949 i 1953. godine. U međuvremenu Argentina je bila organizator Pan-Američkig igara, sa kojeg se Brazil povukao sa turnira.
Los Carasucias i doba El desastre de Suecia (1955–1967)
Nakon dva odsustva sa južnoameričkog šampionata Argentina se opet našla na turniru. Ovog puta u Čileu gdje postaju šampioni. Sljedeće godine Argentina osvaja treće mjesto da bi se 1957. i 1959. godine opet vratili na pobjednički kolosijek.
Na tom južnoameričkom šampionatu 1957. Argentinski nogometaši su dobili nadimak Los Carasucias (prljave face) u usporedbi sa djecom koja uprljano igraju nogomet na ulicama, čiji je stil igranja driblingom postao kao znak identiteta argentinskog nogometa. U međuvremenu Argentina je nakon tri propuštana svjetska prvenstva učestvovala na svjetskom prvenstvu igranom u Švedskoj. Sa jednom pobjedom (Sjeverna Irska) te dva poraza (Zapadna Njemačka i Čehoslovačka) Argentina je sasvim neočekivano ubjedljivo završila na dnu tabele. Argentina je upravo na ovom svjetskom prvenstvu doživjela i jedan od najvećih poraza u svojoj historiji, 1:6 protiv Čehoslovačke. Siromašan nastup nazvan El desastre de Suecia (švedska katastrofa) izazvao je bijes kod navijača te ih je oko 10 000 dočekalo svoje nogometaše pri povratku u Argentinu na Ezeiza aerodromu (Buenos Aires). Za loše nastupu na svjetskom prvenstvu Argentina se iskupila sljedeće godine na južnoameričkom šampionatu gdje su bili i organizatori turnira. Treba napomenuti da je 1959, jedini put u historiji igran južnoamerički šampionat dva puta u istoj godini, 7. mart - 4. april u Argentini te 5-27. decembar u Ekvadoru. U decembarskom južnoameričkom šampionatu Argentina je svoj nastup završila na drugom mjestu na kojem su i ovog puta doživjeli sudbinu sličnu El desastre de Suecia, Urugvaj je slavio rezultatom 0:5 te tako šampionsku titulu uzeo od Argentine.
Na Olimpijskim igrama 1960. godine koje su se održavale u Rimu, Argentina je takmičenje završila u grupnoj fazi. Presudan je bio poraz od Danske u prvom kolu rezultatom 2:3. Na svjetskom prvenstvu igranom 1962. u Čileu Argentina je zabilježila skroman učinak, pobjedu (Bugarska), poraz (Engleska) te u zadnjem kolu neriješen rezultat (Mađarska) nisu bili dovoljni za plasman u četvrtfinale. Nastup na južnoameričkom šampionatu 1963. u Boliviji donijelo joj je bronzanu medalju. Godine 1964. Argentina se treći put kvalificirala na Olimpijskim igrama. U Tokiu ubilježila je remi (Gana) i poraz (Japan) te tako okončala takmičenje u grupi. Na svjetskom prvenstvu odigranom 1966. u Engleskoj takmičenje je okončala u četvrtfinalu, porazom od domaćina, ispostavilo se kasnije i šampiona tog svjetskog prvenstva Engleske. Godinu dana kasnije u Urugvaju na južnoameričkom šampionatu osvaja drugo mjesto, u zadnjem kolu takmičenja poražena je od istoimenog domaćina.
Doba stagnacije (1967–1977) mini|Argentina - Istočna Njemačka 1:1 (SP 1974) mini|Argentina - Italija 1:1 (SP 1974) mini|Argentina - Haiti 4:1 (SP 1974) Nastup na svjetsko prvenstvo 1970. Argentina nije obezbjedila. To je jedino svjetsko prvenstvo u historiji na koje se Argentina nije uspjela kvalificirati. U prve dvije utakmice već se dalo naslutiti da se neće kvalificirati nakon poraza na gostujućem terenu od Bolivije (1:3) i Perua (0:1). Ipak, pobjeda nad Bolivijom ulijevala je nadu da bi u zadnjem kolu Argentina uspjela obezbjediti učešće na svjetskom prvenstvu. Međutim, to se nije dogodilo. Peru je u Buenos Airesu vodio na utakmici dva puta, da bi Argentina preko Rendoa u zadnjim trenutcima uspjela izjednačiti. Konačan rezultat 2:2. Pitanje nastupa na sljedećem svjetskom prvenstvu Argentina nije dozvolila da dođe u pitanje. Iako su u odlučujućoj utakmici protiv Paragvaja u Buenos Airesu primili pogodak na početku utakmice, do kraja poluvremena su preko Rubén Ayale uspjeli da izjednače. Isti igrač pogodio je i u drugom poluvremenu za vodstvo Argentine. Do kraja utakmice još jedan gol u golu Paragvaja, pobjeda Argentine i učestvovanje na svjetskom prvenstvu uspješno obezbjeđeno. Na svjetskom prvenstvu koje se igralo u Zapadnoj Njemačkoj učešće je okončala u drugoj grupnoj fazi. Prethodno su uspješno prošli prvu grupnu fazu. Pobjeda (Haiti 4:1), remi (Italija 1:1) i poraz (Poljska 2:3) te su zbog bolje golovne razlike od Italije uspješno prošli prvu grupnu fazu. U drugoj grupnoj fazi grupa u kojoj se našla Argentina je bila prejaka, pa već u prvoj utakmici i poraz 0:4 od Nizozemske vidjelo se da Argentina ne može mnogo da učini u ovoj grupi. Drugi poraz protiv Brazila i matematički je potvrdio da Argentina ne može proći u daljnji tijek takmičenja. Nakon osam godina neigranja južnoameričkog šampionata takmičenje je ponovo uspostavljeno te ujedno i preimenovano u Copa América. Argentina je na tom šampionatu nastup završila u grupnom dijelu takmičenja sa polovičnim učinkom. Doživjeli su dva poraza od Brazila te zabilježili dvije pobjede protiv Venecuele.
Zlatna generacija i vrijeme Maradone (1978–1994) Svjetski prvak (1978) {| style="border: 1px solid #a2a9b1; border-spacing: 3px; background-color: #f8f9fa; margin: 0.5em 0 0.5em 1em; padding: 0.2em; float: right; clear: right; font-size: 88%; width: 180px;" |- 250px |- |Početna postava Argentine u finalnoj utakmici 1978.