mini|250px|Texas hold 'em Texas hold 'em (Hold'em, rijetko Holdem) najpopularnija je pokeraška igra u Evropi i Sjevernoj Americi, zastupljena podjednako u kasinima i na internetu. Prema riječima Doylea Brunsona i Johnnyja Mossa, igra se razvila iz stud pokera (vrste u kojoj igrač dobije ukupno 7 naizmjenično otvorenih i zatvorenih karata), pa je tako i nazvana ("Texas hold 'em seven card stud") dvadesetih godina 20. stoljeća. Hold 'em je vrsta pokera u kojoj igrač koristi bilo koju kombinaciju 5 karata na stolu, koje su zajedničke svim igračima (community cards, board), i vlastite dvije (hole cards, pocket /cards/), za razliku od drugih vrsta pokera, u kojima svaki igrač dobija samo vlastite karte.
Nakon sporog, ali konstantnog stjecanja popularnosti kroz većinu 20. stoljeća, igra je stekla ogromnu popularnost u prvom desetljeću 21. stoljeća naglim porastom prikazivanja na televiziji, internetu, kao i u popularnoj literaturi.
Na WSOP i WPT turnirima najčešće se koristi no-limit igra, koja označava mogućnost neograničenog ulaganja novca ili žetona (chip).
Hold 'em je idealan za strateške i matematičke analize zbog činjenice što svaki igrač kombinira svoje 2 karte s 5 zajedničkih. Jednostavnost pravila i popularnost nadahnuće su za brojne knjige u kojima se preporučuju najbolji načini igranja. Velika većina autora propagira strategiju korištenja relativno malog broja ruku (hand'), ali i agresivnu igru kad igrač dobije takvu ruku (učestalo ulaganje i dizanje tuđih ulaganja).
Historija mini|250px|Johnny Moss, Chill Wills, Amarillo Slim, Jack Binion i Puggy Pearson 1974. godine.
Iako je malo toga poznato o izumu Texas hold 'ema, grad Robstown u Texasu službeno se uzima kao mjesto nastanka igre u ranim godinama 20. stoljeća. Nakon što se raširio po cijelom Texasu, Hold 'em 1967. godine dolazi u Las Vegas, ponajviše zahvaljujući lokalnim kockarima Doyleu Brunsonu, Amarillu Slimu i Crandellu Addingtonu. Jedini kasino koji je u početku širenja igre u svojoj ponudi imao Hold 'em bio je Golden Nugget u centru Las Vegasa. Addington opisuje tada jedinu sobu za Hold 'em u čitavom kasinu kao neuglednu i prašnjavu. Ovu sobu, upravo zbog dekora, nisu posjećivali bogati klijenti, pa su profesionalni igrači zarađivali na drugim vrstama pokera i drugim lokacijama. No, 1969. godine profesionalni igrači Las Vegasa pozvani su na igranje Hold 'ema u danas srušeni, ali tada luksuzni Casino Dunes. Udarna lokacija i nova, dotad relativno nepoznata igra osigurali su igračima bogate novčane nagrade.
Nakon neuspjelog pokušaja osnivanja Gambling Fraternity Conventiona (skupa kockarskih bratstava), Tom Moore uspijeva u svom naumu godinu poslije (1969) te uvodi prvi pokeraški turnir u historiji na drugom sastanku skupa. Osim tradicionalnih vrsta pokera (stud, draw), igrao se i Texas hold 'em. Otac Benny i sin Jack Binion, nakon kupnje i preuzimanja cijelog skupa, mijenjaju mu ime u World Series of Poker i premještaju ga u vlastiti kasino (Binion's Horseshoe) u Las Vegasu. Nakon prvog odigranog turnira, novinar Tom Thackrey predložio je no-limit igru. Ideja je prihvaćena, a takav sistem igre zadržao se do danas na velikoj većini turnira.
Interes za glavni turnir (Main Event) polahko je rastao; nakon samo 8 prijavljenih igrača 1972. godine, taj broj do 1991. raste na više od 200, da bi početkom 21. stoljeća turniru redovno pristupalo više hiljada igrača.
Doyle Brunson 1976. godine izdaje knjigu Super/System. Iako je izdavač knjige bio sam Doyle, a cijena 1978. godine iznosila tada vrlo visokih 100 dolara, razgrabljena je, da bi odmah potom revolucionizirala način igre svih opisanih vrsta pokera, uključujući i Hold 'em. Nekoliko godina kasnije Al Alvarez izdaje knjigu u kojoj potanko opisuje svaki dotad odigrani WSOP-ov turnir. Zahvaljujući upravo ovoj knjizi, Hold 'em, ali i poker općenito predstavljeni su širokoj publici preciznim opisom svijeta profesionalnih pokeraša.
Zanimanje za Hold 'em izvan Las Vegasa i ostatka Nevade poraslo je 80-ih godina 20. stoljeća. Iako su gotovo sva kasina nudila klasični zatvoreni poker (vrstu u kojoj igrač drži svojih 5 karata u ruci), Hold 'em je zabranjen u Kaliforniji zakonom koji je zabranjivao igranje nepoznate igre stud-horse. No, 1988. godine sud u parnici Tibbetts - Van De Kamp donosi presudu da je Hold 'em zakonski različita igra od stud-horsea. Odmah potom mnoga kalifornijska kasina u svoju ponudu uvrštavaju i Texas hold 'em.
Nakon putovanja u Las Vegas i povratka u Evropu, kockari i povremeni kladioničari Terry Rogers i Liam Flood predstavljaju Hold 'em evropskim kartašima.
Eksplozija Hold 'ema Texas hold 'em doživljava pravi procvat u prvom desetljeću 21. stoljeća, a taj fenomen pripisuje se izumu internetskog pokera, pojavi pokera na televiziji (uključujući reklamiranje), lockoutu u NHL-u 2004. i 2005. godine (preskočena je cijela jedna sezona zbog neuspjelih dogovora igrača s vodstvom lige o visini plaća) i pobjedi Chrisa Moneymakera, dotad nepoznatog Amerikanca koji se za turnir kvalificirao preko interneta, na Main Eventu WSOP-a.
Televizija Prije uspostavljanja bezbrojnih emitiranja pokeraških turnira na televiziji, film Kockari iz 1998. s Mattom Damonom i Edwardom Nortonom u glavnim ulogama prikazao je publici romantičarsku stranu pokera kao načina života. Osim što je u film uključeno i nekoliko izvornih prikaza s Main Eventa 1988, film prati životni put pokeraške legende Doylea Brunsona. 2006. godina donijela je Casino Royale, film iz ciklusa o Jamesu Bondu, u kojem se poveći dio raspleta odvija za pokeraškim stolom na kojem se igrao Hold 'em.
Iako su se turniri prikazivali još od kasnih 70-ih, popularni su postali tek 1999. kad je u britanskoj emisiji Late Night Poker predstavljena hole cam, malena kamera koja gledaocima otkriva karte koje svaki igrač za stolom posjeduje. Pravu eksploziju Hold 'em doživljava 2003. godine kada Kanada i SAD prihvataju ideju hole cama. Nekoliko mjeseci kasnije, sjevernoamerička televizijska kuća ESPN prenosi Main Event WSOP-a na kojem je senzacionalni pobjednik postao internetski kvalifikant Chris Moneymaker, čiji je neočekivani pothvat potvrdio da svako ima jednaku šansu postati svjetski prvak.
Pobjeda Grega Raymera, advokata i amaterskog igrača iz Connecticuta, dala je dodatni doprinos popularizaciji Hold 'ema među amaterima i online igračima. 2005. godina donosi rekornih 5.619 prijavljenih igrača za Main Event i pobjedu Joea Hachema, dotad anonimnog poluprofesionalnog Australijanca libanonskih korijena, koji je odnio i najveći dio ukupnog nagradnog fonda od 7.5 miliona dolara. Porast igrača, ali i zanimanja sponzora, nastavljen je i godinu kasnije. Jamie Gold osvaja turnir pobijedivši 8.772 protivnika za nagradu od rekordnih 12 miliona dolara.
Osim WSOP-a, redovno se prenose i turniri WPT (World Poker Tour) i PPT (Professional Poker Tour) serije, uz već spomenuti Poker After Dark na NBC-u te High Stakes Poker na GSN-u. Texas hold 'em postao je standardan na većini sportskih programa, čak i izvan Sjeverne Amerike.
Također pogledajte Dobitne kombinacije u pokeru
Literatura 20 godina nakon izdanja već spomenute Alvarezove knjige, James McManus izdaje poluautobiografsku knjigu Positively Fifth Street (fifth street je drugi naziv za river, petu i posljednju kartu koja se dijeli na stolu). U njoj se opisuje McManusov nastup na WSOP-u 2000, kao i saga nastala ubistvom Teda Biniona. Amater McManus završio je peti na Main Eventu WSOP-a, za što je dobio malo više od 200.000 dolara.
Knjiga Michaela Craiga iz 2005. godine, The Professor, the Banker, and the Suicide King, detaljno opisuje igre heads-up ("jedan na jedan") teksaškog bankara Andyja Beala protiv ekipe sastavljene od mnogih profesionalnih pokeraša. Ulozi su bili rekordni, iako se igrala ograničena verzija (limit hold 'em); mali blind iznosio je 100.000 dolara, a veliki blind 200.000.
Internet Mogućnost anonimnog, brzog i jeftinog igranja Hold 'ema na internetu jedan je od glavnih uzroka enormne porasti zanimanja za ovu igru. Osim što su online igrači u mogućnosti zaraditi pravi novac (ali i izgubiti), postoje i manji turniri (sateliti), čijim se osvajanjem ili plasmanom u sam vrh može izboriti plasman na veće turnire (npr., na Main Event WSOP-a). Osvajači Main Eventa 2003. i 2004. godine kvalificirali su se na turnir upravo na ovaj način. Velike internetske poker sobe PokerStars i Full Tilt Poker organiziraju i vlastite serije turnira nalik WSOP-u (WCOOP - World Championship Of Online Poker i FTOPS - Full Tilt Online Poker Series), čije su cijene ulaznica obično niže, no broj igrača znatno veći.
Cilj igre Kao i u ostalim varijantama pokera, pojedinci se takmiče za svotu novca ili žetona uloženu od strane samih igrača, što se naziva pot. Pošto se karte dijele nakon podrobnog miješanja, one su izvan kontrole samih igrača, što njih tjera na kontroliranje količine novca u potu prema kartama koje su u toj ruci dobili.
Sama igra sastoji se od velikog broja ruku. Nakon kraja svake ruke, pot se dodjeljuje igraču s najboljom rukom. Ruka može završiti pokazivanjem karata (showdown), u kojem ih igrači otkrivaju i uspoređuju, a pot se dodjeljuje onome s najjačom kombinacijom (postoji mogućnost da dva ili više igrača podijele pot jer je najbolja ruka zajednička, što se naziva split pot). Drugi način završavanja ruke je odustajanje (fold) svih igrača osim jednog, koji postaje i pobjednik te ruke.
Cilj igre nije osvajanje svake ruke, nego donošenje ispravnih odluka o količini novca koju će igrač uložiti, povisiti ulog, pratiti ili odustati u svakoj pojedinoj ruci. Ispravnim odlukama igrači maksimalno povećavaju izglede da će, dugoročno gledano, novčano profitirati.
Pravila Tekst ispod napisan je podrazumijevajući da čitalac barata barem osnovnim pokeraškim pojmovima i rukama. Za uvod pogledajte i članak o pokeru. Dalje, poker ima vlastitu terminologiju ili žargon i dosta riječi nemoguće je prevesti. U ovom članku prevedeni su oni izrazi za koje naš jezik ima (približne) riječi.
Struktura ulaganja mini|350px|Standardne pozicije u Hold 'emu; označeni su djelitelj, mali blind i veliki blind (vidi tekst lijevo). Texas hold 'em igra se uz korištenje malog i velikog blinda, uloga koja su dva igrača pravilima prisiljena uložiti na početku svake ruke. Ponekad se koristi i ante, najčešće vrlo malen ulog koji svi igrači prisutni za stolom moraju uložiti. Oznaka za djelitelja rotira se stolom u smjeru kazaljke na satu; igrač lijevo od oznake postavlja mali blind, dok igrač lijevo od malog blinda ulaže veliki blind, koji je uobičajeno dvostruko veći od malog. Struktura ante/blindovi kontinuirano raste nakon određenog perioda, a u nekim slučajevima mali blind može iznositi više od pola velikog (npr., 10 $ mali, a 15 $ veliki blind) ili manje (npr., 10 $ mali, a 25 $ veliki blind).
Posebna, "jedan-na-jedan" pravila koriste se kada su na stolu preostala samo dva igrača. Blindovi se drugačije postavljaju; igrač s djeliteljskom oznakom ulaže mali, a njegov protivnik veliki blind. Igrač s oznakom igra prvi samo prije flopa (prve 3 zajedničke karte koje djelitelj izbaci na stol), no nakon flopa njegov protivnik je taj koji počinje s ulaganjem.
Hold 'em se igra u tri oblika: limit, pot-limit i no-limit:
U limit hold 'emu ulagati i dizati prije flopa može se samo za iznos velikog blinda, što se naziva small bet. U iduće 2 serije ulaganja (nakon turna i rivera) svako ulaganje ili dizanje mora biti dvostruko veće od velikog blinda, što se naziva big bet. Ako se za pot natječu trojica ili više igrača, u većini igara prisutan je cap, tj. ograničenje broja dizanja. Obično se cap stavlja na 4 dizanja, što znači da nakon četvrtog dizanja ostali igrači više ne smiju podizati ulog. Cap se ukida ako su u igri samo dvojica igrača.