Tereza Kesovija (3. oktobar 1938) jest poznata hrvatska pjevačica zabavne muzike.
Biografija Upravo u Dubrovniku, u kojem je Tereza živjela sprva skromno sa svojim ocem, pomajkom i bratom, počinje njena karijera osnovnim muzičkim obrazovanjem. Tereza je, kao maturantica srednje muzičke škole u Dubrovniku, na Odsjeku za flautu, osvojila Grand Prix na takmičenju mladih muzičara u Ljubljani 1958. Studij muzike započinje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, svirajući istovremeno u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Diplomirala je na odsjeku za flautu u klasi prof. Thea Tabake. U to vrijeme počinje nastupati i kao pjevačica.
Karijera Prvi nastup pred većim auditorijem imala je 1959. u zagrebačkom Varijeteu, a prvi inozemni nastup bio je na festivalu Pjesma za Evropu u St. Vincentu u Italiji 1962. Tokom karijere, koja traje 45 godina, Tereza je nastupala na svim domaćim festivalima, gdje je bila i nagrađivana. Sa festivala u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu publika je pamti po pjesmama autora: Zdenko Runjić, Nikica Kalogjera, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Đelo Jusić, Stipica Kalogjera, Andrej Baša i drugi.
Terezinu internacionalnu karijeru obilježavaju nastupi i gostovanja na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, na Kupu Evrope u Bernu, te festivalima u Meksiku, Sopotu i Antaliji. Dva puta Tereza je pjevala i na Pjesmi Eurovozije: 1966. kao predstavnica Kneževine Monako s pjesmom "Bien plus fort", kada je sa 0 bodova bila na posljednjem 17.mjestu zajedno s Italijom. A 1972. predstavlja Jugoslaviju s pjesmom "Muzika i ti", i osvaja 9. mjesto. Održala je međunarodne turneje po državama svijeta.
Francuska Godine 1965. preselila se u Francusku, iako nije govorila francuski tokom 1960-ih i 1970-ih napravila je karijeru. U početku je pjevala u kabareima; uglavnom je pjevala u Carević kabareu. Izjavila je: "Šest teških mjeseci, ostajala sam u dimu do ranog jutra. Čekajući svoje nastupe nisam znala šta da radim. Sjedila sam sasvim sama i pušila cigaretu za cigaretom." Godine 1967. snimila je "Larinu pjesmu" "La chanson de Lara"iz filma Doktor Živago.
Bio je to njen prvi veliki francuski uspjeh rasprodat u više od 50.000 primjeraka. Nakon albuma La chanson de Lara snimila je svoj drugi francuski album C’est ma chanson sa pjesmom "Je l'aime, je l'aime". Rasprodat je u više od 160.000 primjeraka. Sa pjesmom "Bien plus fort", Grace Kelly je odabrala Terezu da predstavlja Monako na Euroviziji 1966. Francuska štampa ju je često nazivala La bête de scène ili Super-Dalida. Godine 1968. nastupa sa Enricom Maciasem na L'Olympia u Parizu. Bila je to njena druga Olimpija nakon 1966. Bila je na turneji po Francuskoj.
Za svoga boravka u Francuskoj Tereza surađuje s poznatim zvijezdama kao što su Serge Lama, Tino Rossi, Gilbert Becaud i Ritta Pavone. Vrhunac je njen solistički koncert u pariskoj Olympiji održan 1988. U ovu prestižnu dvoranu Tereza se vraća solističkim koncertom 2007. godine potvrdivši velikim uspjehom da i nakon 19 godina pauze ima vjernu publiku u Francuskoj. Na francuske top liste dospijeva ponovo 2008. pjesmom De la ou tu m'aimes.
1970-e Tokom 1970-ih, postala je svjetski poznata zvijezda koja predstavlja jugoslovensku i francusku pjesmu širom svijeta. U Jugoslaviji je bila popularna njena pesma "Nono, moj dobri nono". Claudio Villa je snimio "Il tuo mondo", italijansku verziju Terezine "Nono", a Mireille Mathieu je snimila francusku verziju "Pour deux coeurs qui s'aiment". Nastupala je na mnogim poznatim festivalima (u Mexico Citiju, Rio de Janeiro, Sopotu, Palma de Mallorci, Sofiji, Istanbulu itd.). U Jugoslaviji je šest godina zaredom (1974–79) nagrađivana nagradom za najbolju pjevačicu godine.
Njeni nastupi na jugoslovenskim festivalima uvijek su završavani Terezinim trijumfom. Osvojila je mnogo zlatnih ploča i za to je više puta osvojila jugoslovensku nagradu za najboljeg prodavača ploča – Zlatnu pticu. Godine 1972. predstavljala je Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije sa "Muzika i ti" (Muzika i ti). Osvojila je deveto mjesto i snimila francusku obradu "La Musique et toi". Početkom 1970-ih iz Pariza se preselila u Zagreb, a svoju francusku karijeru pomalo je zanemarila. Godine 1978. vratila se sa svojom interpretacijom "Je suis née ce jour-là".
Snimila je za EMI nekoliko francuskih ploča. U to vrijeme imala je mnogo turneja po Rusiji, Egiptu, Meksiku, Japanu, SAD-u, Njemačkoj, Istočnoj Evropi itd. Krajem 70-ih bila je na vrhuncu slave. Sve njene ploče su nagrađene, pjevala je predsedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu i bila je Titova omiljena pjevačica. Njeni najveći hitovi s kraja 1970-ih su "Što je ostalo od ljubavi", "Zaboravi ako možeš", "Sviraj mi, sviraj", "Sve se vraća sve se plaća", "Na Stradunu..." i drugi.
1980-e Tokom 1980-ih, nastavila je da putuje širom svijeta. Snimila je i nekoliko ploča u Francuskoj. Nastavila je da pobjeđuje na mnogim značajnim jugoslovenskim festivalima u Splitu, Zagrebu, Beogradu itd. Više puta je nagrađivana nagradom za najbolju jugoslovensku pevačicu godine i realizovala je zlatne, platinaste i dijamantske ploče, ali je najvažniji događaj bio u 1988, kada je nastupila u dvorani Olimpija u Parizu. Najavljen je kao događaj sezone. Kesovija je 1980-ih završio turneju po Skandinaviji i predstavljajući fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije na italijanskoj TV tokom Svjetskog prvenstva.
1990-danas U deceniji nakon raspada Jugoslavije 1991, vodili su se ratovi širom bivše Jugoslavije, uključujući i Domovinski rat između 1991. i 1995. Imala je mnogo koncerata u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj za prikupljanje novca za obranu Hrvatske. Imala je nekoliko koncerata u Zagrebu sa Serge Lamom. Jacques Chirac odlikovao ju je 1999. viteškim zvanjem visokog odlikovanja umjetnosti i kulture. Odlikovana je i Zlatnom poveljom humanizma. Počela je rekonstruirati kuću iz 18. vijeka u blizini Dubrovnika. Bila je to kuća stare aristokratske porodice.
U novi milenijum ušla je sa svojim velikim hitom – "I ni me stra" (I nemam straha). Godine 2002. njen koncert iz Olimpije je izdan u CD izdanju. Ta 2002. je važna godina u njenoj karijeri, jer je imala nekoliko koncerata sa Michelom Legrandom, dobitnikom Oscara i Gremija, . Zajedno su odlično izveli Les parapluies de Cherbourgh, koji je proglašen za koncert godine. Godine 2005. proslavila je 45 godina karijere koncertom "Mojih 45 skalina" u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Četvrti koncert u Koncertnoj dvorani Olimpija realizovala je 2007."Predstavljen DVD Tereze Kesovije" , Dubrovački list Bila je to njena velika turneja u Francuskoj.
Snimila je hrvatski album Zaustavi vrijeme. Bio je to treći najprodavaniji album u Hrvatskoj. Nakon 2008. godine obišla je Sloveniju, Makedoniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Godine 2010. proslavila je 50 godina na sceni koncertom "Još se srce umorilo nije" u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Lisinski. Njena konferencija za štampu povodom njenih prvih posleratnih koncerata u Srbiji bila je dosta propraćena, sa više od 200 novinara. Godine 2011. odlučila je da se vrati u Srbiju i Crnu Goru. Učestvovala je u humanitarnom radu, koji je uključivao i UNESCO-ve gala koncerte. Njena diskografija obuhvata 12 ploča objavljenih za Columbia Records, te oko 30 LP ploča, 70 singlova i 12 CD-a za druge izdavačke kuće.
Nagrade Za svoj umjetnički rad Tereza je nekoliko puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama, među kojima su i Nagrada Vlaho Paljetak 1977, Nagrada "Zlatni Zagrebfest" (1995) za umjetnički doprinos Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe, te Nagrada Đeki Srbljenović za poseban doprinos Splitskom festivalu 2000. 1999. Tereza je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi (Chevalier des Arts et Lettres), koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske, a ubrzo potom uručena joj je i Zlatna povelja humanizma. Tereza nastupa i na velikim koncertima UNICEF-a, prilikom kojih je upoznala i brojne zvijezde poput Charliea Chaplina, Richarda Burtona i Petera Ustinova. 2008. Hrvatska glazbena unija dodjeljuje Terezi posebnu nagradu "Status". 2009. Terezi Kesoviji dodijeljene su: nagrada grada Dubrovnika za životno djelo, Porin za životno djelo, te regionalna nagrada INDEXI za životno djelo.
Nositeljica je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 2020. godine dobila je Nagradu za životno djelo općine Konavle.
Karijera
U toku svoje karijere Tereza je snimila više od trideset LP i preko sedamdeset singlica, te desetak CD-ova, ali isto tako i veliki broj pjesama, koje nikada nisu našle svoje mjesto na nekom od nosača zvuka. Svoje pjesme Tereza je osim na hrvatskom jeziku, otpjevala i na osam drugih svjetskih jezika (slovenskom, italijanskom, francuskom, ruskom, engleskom, njemačkom, španskom i portugalskom).
Festivali
mini|desno|200p|Split na Prokurativi Festival zabavne muzike Split:
1962 Ćakule o siromajima (I nagrada publike i nagrada za tekst) 1962 Boja sreće 1962 Odrazi 1963 Balada o tovaru (III nagrada publike) 1964 Nima Splita do Splita (Duet: Toni Kljaković, I nagrada publike i II nagrada žirija) 1964 Legenda o Miljenku i Dobrili (nagrada turističke zajednice) 1965 Odrasli smo(III nagrada zirija) 1965 Splite moj (Duet: Miro Ungar)(III nagrada publike) 1965 Peškarija (Trio: Beti & Maruška) 1965 Grade moj (Duet: Mišo Kovač) 1966 Gradovi pokraj mora 1967 Split je svit (Duet: Miro Ungar)(III nagrada publike) 1967 Hoće li ikad doći? 1968 Moje suze (II nagrada publike i III nagrada zirija) 1968 Nema života bez ljubavi (Duet: Miro Ungar) 1969 Nono, dobri moj nono (I nagrada publike i I nagrada internacionalnog žirija) 1969 Sine, ne pitaj za oca 1971 Voli me, voli me (Brončani grb Grada Splita: nagrada žirija jugoslavenskih gradova) 1972 Rusticana (I nagrada žirija i II nagrada publike) 1973 Nek' idu lađe (Zlatni grb Grada Splita: I nagrada publike) 1974 Sunčane fontane (I nagrada žirija i II nagrada publike) 1975 Nježne strune mandoline (Srebrni grb Grada Splita: II nagrada publike) 1976 Sviraj mi, sviraj (Zlatni grb Grada Splita: I nagrada publike) 1977 Ispijmo čašu sve do dna (Večer dalmatinske šansone: I nagrada) 1977 Poljubi me s obje bande 1979 Mladosti, moja lijepa radosti (II nagrada publike) 1982 Ja sam pjesma (II nagrada žirija i nagrada za tekst) 1983 Na kušinu (Duet: Silvije Petričić) 1983 Promenade 1985 Tajna života (II nagrada publike i nagrada za eleganciju) 1986 Molim te, ostani (I nagrada publike) 1986 Dalmatinko 1986 Švora 1987 Zapjevajmo prijatelji (I nagrada publike) 1988 Još u meni ima vatre 1988 Nima Splita do Splita (Večer splitskih biseri 1960-1970, II nagrada publike) 1988 Moja mala pjesmo 1989 Sunčane fontane (Večer splitskih biseri 1970-1980, III nagrada publike) 1990 Ljubav je moj grijeh (Nagrada za najuspješniju pjevačicu Festivala svih vremena, III nagrada publike i nagrada za najbolju interpretaciju) 1990 Molim te, ostani (Večer splitskih biseri 1980-1990, III nagrada publike) 1992 Moja Dalmacija (III nagrada publike) 1994 Nek' zapjeva stara klapa (III nagrada radio stanica) 1995 Tamo sam rođena (Nagrada za najbolju interpretaciju) 2007 Serenada Splitu (Nagrada za doprinos hrvatskoj muzičkoj kulturi) 2010 Nima više one pisme (U revijalnom dijelu programa) 2022. retrospektivni koncert Split pjeva Terezu (nagrada "Galeb")
Melodije hrvatskog Jadrana: 1993 Pjevaj pjevaj Dalmacijo (III nagrada publike i radio stanica) 1996 Pred tvojim vratima (III nagrada publike i II nagrada žirija, najbolji aranžman) 1997 Ja sam tvoja muzika (II nagrada žirija i nagrada za aranžman) 1998 Nikad ne reci nikad (nagrada "Legenda festivala") 1999 I ni me stra (III nagrada publike) 2000 Moja ljubavi 2001 Ja jubin te zauvik (Nagrada za najbolju interpretaciju)
Zagrebfest: 1963 Rastanimo se (III nagrada publike) 1964 Golubovi(I nagrada žirija) 1964 Stari vrtuljak 1965 Otiš´o si (III nagrada publike) 1965 Parkovi (Večer šansona: I nagrada publike) 1970 Kad se jednom vratiš (I nagrada žirija i II nagrada publike)