Milan Kundera bio je češko-francuskiKundera – L'intransigeant amoureux de la France, L'Express književnik. Poznat je po proznom djelu Smiješne ljubavi, napisanom 1969. Komercijalni uspjeh postigao je knjigom Nepodnošljiva lahkoća postojanja, objavljenom 1984.
Biografija Rođen je 1929. u češkoj građanskoj porodici. Njegov otac, Ludvík Kundera, svojedobno učenik kompozitora Leoša Janáčeka, bio je češki muzikolog i pijanist te kasnije i rektor Janáčekove muzičke akademije u Brnu od 1948. do 1961. Naučio je svirati klavir od oca i kasnije se upisao na studij muzikologije i kompozicije. Muzikološki utjecaji i reference brojni su u njegovom književnom opusu.
Godine 1945. kao gimnazijalac preveo je pjesmu ruskog pjesnika Vladimira Majakovskog, koja je objavljena u časopisu Gong. Svoje prve pjesme, vjerovatno pod utjecajem svog bratića, književnika Ludvíka Kundere, objavio je u časopisu Mladé archy 1946.
Kundera je, također, u Pragu studirao književnost i estetiku, ali je nakon dva semestra prešao na prašku filmsku akademiju, gdje je slušao predavanja iz režije i scenaristike. Nakon što je 1952. diplomirao, ondje je počeo predavati svjetsku književnost.
Pripadao je generaciji mladih Čeha koji su stekli malo ili nimalo iskustva s predratnom demokratskom Čehoslovačkom Republikom. Na njihovu ideologiju znatno su utjecala iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije; tako se 1948. Kundera – još mladić – pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. on i još jedan češki pisac, Jan Trefulka, isključeni su iz nje zbog "antipartijske djelatnosti". Obojica su književno obradila taj incident: Kunderu je on nadahnuo za glavnu temu romana Šala (1967).
Kundera je ponovo primljen u Komunističku partiju 1956. da bi naposljetku po drugi put iz nje bio isključen 1970. Zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima – poput Václava Havela – i on se angažirao u Praškom proljeću (1968), kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija na Čehoslovačku u augustu iste godine.
Kundera je i dalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u štampi, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svako trebao ostati staložen, jer "nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja", a "važnost Praške jeseni mogla bi u konačnici biti veći od važnosti Praškog proljeća". No, na kraju je napustio svoje reformističke snove i odselio se u Francusku 1975. Bio je francuski građanin od 1981.
Djela Počeo je objavljivati 1953. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Od 1993. pisao je na francuskom.
Romani i pripovijetke Šala (Žert) (1967) Smiješne ljubavi (Směšné lásky) (1968) Život je drugdje (Život je jinde) (1969) Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou) (1976) Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění) (1979) Nepodnošljiva lahkoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí) (1984) Besmrtnost (Nesmrtelnost) (1990) Polaganost (La Lenteur) (1993) Identitet (L'Identité) (1998) Neznanje (L'Ignorance) (2000)
Eseji Umjetnost romana (L'art du Roman) (1985) Iznevjerene oporuke (Les testaments trahis) (1992) Zavjesa (Le Rideau) (2005)
Drama Jacques i njegov gospodar (Jakub a jeho pán) (1975)
Nagrade 1987 – Austrijska državna nagrada za evropsku književnost
Reference
Vanjski linkovi
Incipiti nekih Kunderinih djela Zbirka citata iz Kunderinih djela Intervju Philipa Rotha s Kunderom (1980) Intervju Olge Carlisle s Kunderom (1985) Intervju Lois Oppenheim s Kunderom (1989) Rad na temu Kundere i kiča Kundera i muzika (Tekla Babyak) Topos bazena kod Kundere (2007) Recenzija romana Nepodnošljiva lahkoća postojanja (Bob Corbett, 2001) O romanu Identitet (Yannick Rolandeau, 2001) Kritička bibliografija o Kunderi
Kategorija:Rođeni 1929. Kategorija:Umrli 2023. Kategorija:Biografije, Brno Kategorija:Češki pisci Kategorija:Francuski pisci Kategorija:Dobitnici Austrijske državne nagrade za evropsku književnost Kategorija:Socijalni filozofi