Banovići su naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Općina je smještena na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh na nadmorskoj visini između 330 i 380 metara, na magistralnom putu koji povezuje dva industrijska centra: Tuzlu i Zenicu, odnosno Tuzlanski i Zeničko-dobojski kanton.

Historija Prostor današnjih Banovića pokazuje tragove naseljenosti još iz starijeg željeznog doba, dok se srednjovjekovna prošlost vezuje za oblast Soli i za stećak Božićka Banovića u Banovići Selu, po kojem se u lokalnoj tradiciji dovodi u vezu i ime naselja. Današnji urbani razvoj Banovića najtješnje je povezan s eksploatacijom mrkog uglja i izgradnjom pruge Brčko–Banovići 1946. godine, koja je označila početak ubrzanog industrijskog i demografskog rasta mjesta.

Prahistorija i antičko doba Područje Banovića nije u potpunosti arheološki istraženo, a najstarije poznato naselje na tom prostoru lokalitet Gradina u selu Tulovići. Na osnovu ostataka keramike i načina gradnje kamenog zida zaključuje se da je lokalitet bio naseljen tokom starijeg željeznog doba, vjerovatno kao utvrđeno ilirsko naselje ili sklonište.

Za rimsko doba postoje posredni tragovi u obliku rimskog novca pronađenog u Litvi i Banovići Selu. Prema navodima općinskog historijskog pregleda, ti nalazi potječu iz vremena careva Karakale i Gordijana, što ukazuje na kontakte ovog područja s rimskim svijetom, iako nije sigurno da je prostor današnjih Banovića tada bio gusto naseljen.

Srednji vijek U srednjem vijeku područje današnjih Banovića pripadalo je široj oblasti Soli. Kao pogranični prostor između različitih političkih cjelina, Soli su često mijenjale gospodare. Prema lokalnom historijskom pregledu, oblast je u različitim razdobljima bila pod utjecajem Bizantije, srpskih vladara i ugarskih kraljeva, a u doba Kulina bana ulazi u sastav bosanske države.

Najpoznatiji spomenik srednjovjekovne baštine u banovićkom kraju jesu stećci u Banovići Selu. Posebno je značajan stećak Božićka Banovića, ukrašen motivima i natpisom na bosančici, koji se u lokalnoj predaji i historiografskim prikazima dovodi u vezu s porijeklom imena Banovići. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je 2005. godine Historijski spomenik – Stećci u Banovići Selu kod Banovića nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Stećak je u obliku sarkofaga sa kamenim postoljem veličine 2,20 x 0,90 x 0,70 m. Na prednjoj strani je stiliziran cvijet, a s bočne strane je natpis na bosančici sljedećeg sadržaja:

Osmansko i austrougarsko razdoblje Nakon osmanskog osvajanja Bosne, banovićki kraj dijelio je historijsku sudbinu sjeveroistočne Bosne. Naselja su imala pretežno ruralni karakter, a prostor je dugo ostao izvan većih urbanih središta. Banovići se spominju kao područje koje je do savremenog doba ostalo bez većeg gradskog središta, s razvojem vezanim prije svega za sela i prirodne resurse.

Tokom austrougarske uprave pojačano je zanimanje za prirodna bogatstva sjeveroistočne Bosne, uključujući i ležišta uglja, što je postavilo temelje kasnijem industrijskom razvoju banovićkog bazena.

Između dva svjetska rata Ideja o povezivanju nalazišta uglja banovićkog bazena sa širim saobraćajnim mrežama postojala je i prije Drugog svjetskog rata. Ipak, do odlučujućeg industrijskog zamaha nije došlo sve do poratnog razdoblja, kada su potrebe obnove zemlje i ubrzane industrijalizacije dale presudan značaj eksploataciji uglja iz Banovića.

Drugi svjetski rat Banovićki kraj bio je zahvaćen ratnim djelovanjima i razaranjima tokom Drugog svjetskog rata. U završnim operacijama rata rudnička postrojenja u okolini Banovića bila su teško oštećena ili onesposobljena, a eksploatacija uglja privremeno je obustavljena. Banovići su konačno oslobođeni u aprilu 1945. godine.

Industrijalizacija i nastanak savremenih Banovića Presudni događaj u historiji Banovića bila je izgradnja omladinske pruge Brčko–Banovići 1946. godine. Pruga dužine 92 kilometra građena je kao jedan od prvih velikih poratnih investicionih poduhvata u Jugoslaviji, s ciljem da bogata nalazišta banovićkog uglja poveže s glavnim saobraćajnim pravcima i tržištima.

Pripremni radovi započeli su u martu 1946, a radne akcije 1. aprila iste godine. U izgradnji su učestvovale omladinske brigade, a pruga je završena u rekordno kratkom roku. Prvi konvoj natovaren banovićkim mrkim ugljem prošao je 7. novembra 1946, što se u lokalnom pamćenju smatra simboličnim početkom savremenih Banovića.

Razvoj Rudnika mrkog uglja Banovići snažno je odredio privrednu, prostornu i društvenu strukturu mjesta. Banovići su iz niza seoskih naselja postupno izrasli u rudarsko i općinsko središte s razvijenim industrijskim, stambenim i komunalnim funkcijama.

Savremeno razdoblje U poratnim desetljećima Banovići su se razvijali kao izrazito rudarska sredina. I u novijem razdoblju privreda općine ostala je pretežno oslonjena na rudnik i prateće djelatnosti. U tom dokumentu navodi se da je na području općine 1991. živjelo 26.590 stanovnika, dok su kasniji podaci pokazali pad broja stanovnika i promjene u naseljenosti tokom postratnog i tranzicijskog perioda.

Geografija mini|250px|Vrh Konjuh planine mini|250px|Jezero Breštica Grad je smješten na sjeverozapadnim obroncima planine Konjuh, na nadmorskoj visini 330-380 metara, na magistralnom putu koji povezuje dva velika industrijska centra Tuzlu i Zenicu, odnosno dva velika kantona Tuzlanski i Zeničko-dobojski. Banovići se graniče sa općinama Lukavac, Živinice, Kladanj, Olovo i Zavidovići i na taj način predstavljaju tromeđu kantona Tuzlanskog, Sarajevskog i Zeničko-dobojskog. Banovići su udaljeni od Tuzle 30 km, a od Sarajeva 125 km. Najbliža morska obala nalazi se oko 300 km od Banovića u luci Ploče (Hrvatska) i za normalne vremenske i saobraćajne okolnosti iz Banovića se na more može stići za oko pet sati vožnje automobilom.

Kontinentalna i umjereno-kontinentalna klima u Banovićima ima za posljedicu topla ljeta sa pljuskovima i oštre vjetrovite zime sa manjim količinama snježnih padavina. U prosjeku je svaki treći dan oblačno vrijeme s tim što je ljetna oblačnost kratkotrajna. Najčešći su vjetrovi iz sjevernog kvadranta. Relativno često javlja se i grad. Analize i procjene klimatskih karakteristika Banovića i okoline proizvoljne su i uglavnom empirijske jer na području općine nema niti jedne meteorološke stanice. Općina je obuhvaćena slivnim područjima Krivaje i Spreče, a orijentirana dolinama rijeka Litve i Turije. Ponivka, Hodžin potok, Jablanica, Bukovac, Turija, Litva, Radina, Brestica, Brložnik, Draganja, Ostružnica, Begov potok, pripadaju sjevernom području općine i slivu Spreče, a u zapadnom dijelu, južnog, brdsko-planinskog područja razvijeno je nekoliko manjih slivova koji pripadaju glavnom toku rijeke Krivaje. Čitavo područje odlikuje se nagibom terena prema sjeveru i dijelom prema istoku te se prema tome može podijeliti na ravničarske, na sjeveru i na sjeveroistoku, brdsko-planinsko sjeverno od ravničarske depresije i brdsko-planinsko sa više izraženim karakteristikama planinskog reljefa u području južno od ravničarske depresije.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991, općina Banovići imala je 26.590 stanovnika, raspoređenih u 20 naselja.

Nacionalni sastav stanovništva – općina Banovići

Nacionalni sastav stanovništva – naselje Banovići

Privreda Banovićka privreda je uglavnom orijentisana na zadovoljavanje i funkcionisanje Rudnika mrkog uglja "Banovići" koji je jedan od najvećih rudnika mrkog uglja u BiH. Osim Rudnika, Banovići su imali i prilično razvijenu metalnu industriju (Tvornica peći HELIOS, FGO - Fabrika građevinske opreme, "Elektroremont", TMB - Tvornica mikromotora i aparata), te Tvornicu konfekcije "Borac" kao i transportna preduzeća ("Litvatrans", "Autosaobraćaj" i "Autoremont"), ali posljednjih godina veliki broj ovih preduzeća je zatvoren. Ulaganjem austrijskog kapitala otvoren je rudnik dijabaza "Plantrans-Dijabaz".

Kultura Zgrada Radničkog doma u Banovićima središte je kulturnih događanja. U ovom prelijepom zdanju smještene su između ostalih: prostorije radija i televizije Banovići, gradska biblioteka i čitaonica, savremeno opremljena i jedna od najboljih u BiH, pozorišna sala, zatim bilijar sala i restoran. Nedavno je puštena u funkciju obnovljena i rekonstruisana I faza "Bosanskog kulturnog centra" (ranije gradsko kino).

Nacionalni spomenici Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Banovići se nalaze sljedeći spomenici: "Stećci u Banovići Selu" (historijski spomenik).

Turizam Banovići imaju hotel "Zlača" smješten u samom podnožju planine Konjuh. Hotel "Zlača" je naročito atraktivan za visinske pripreme sportista, za kongrese i seminare, odmor i svaku vrstu rekreacije. Kapaciteti ovog objekta su skoro redovno zauzeti što iziskuje potrebu proširivanja kapaciteta i obogaćivanja sadržaja.

Sport Šah, sportski ribolov i planinarenje u Banovićima, također imaju dugu tradiciju. Banovićki ribolovci su ekipa koja dostojno reprezentira svoj grad. Banovići imaju i svoje skaute koji su na gotovo svim dosadašnjim (prijeratnim i poslijeratnim) takmičenjima osvajali najveća priznanja. Također u banovicima postoji fudbalski klub Budućnost,kao i ženski (I liga) i muški (Prva liga Federacije BiH), košarkaški klub te rukometni klub koji se takmici u drugoj ligi Bosne i Hercegovine.

Reference

Vanjski linkovi

Zvanični sajt općine Banovići

Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine Federacije Bosne i Hercegovine‎ Kategorija:Općine u Tuzlanskom kantonu *