Džemaludin Alić (Zenica, 19. maj 1947 – Saarbrücken, 4. septembar 2017) bio je bosanskohercegovački književnik. Rođen je 19. maja 1947. u Tetovu kod Zenice. Gimnaziju je završio u Zenici, a studije južnoslovenskih književnosti i jezika apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1972.
Objavljena djela Knjige pjesama: Tamni kristal, Zagreb, 1969. Razbijanje površine, Sarajevo, 1969. Pjev sve tišeg srca, Zagreb 1971. Sezona lova, Zagreb, 1974. Nesanica, Sarajevo, 1976. Put u iskon, Sarajevo, 1978. Rađanje Atlantide, Sarajevo, 1988. Sarajevo, oko moje, Split, 1992.
Za knjigu pjesama Tamni kristal dobija nagradu Fonda A. B. Šimić 1969. godine u Zagrebu.
Džemaludin Alić pisao je i prozu, kritiku i esej. Prvi roman I smrt će proći objavljuje 1978. godine u Zagrebu, a zatim slijede romani Trošenje grijeha, Sarajevo, 1980; Kukci, Banja Luka, 1988; Demijurg, Tuzla, 1989, i Pataren, Sarajevo, 2001.
Knjigu priča Zamka za Ishaka Ledinu objavljuje u Sarajevu 1982. godine. Komadanje Orfeja, izbor kritike, polemike i eseja objavljuje u Tuzli 1986. godine, a Antologiju bosanskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljuje u časopisu Život, 7-8, 1980.
Roman Kukci preveden je na makedonski jezik i objavljen pod naslovom Skakulci u Skoplju 1991. Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljena je na esparanto jeziku u Sarajevu 1982. Roman Demijurg preveden je na njemački jezik i objavljen u Blieskastelu 1995. godine. Pataren je također objavljen na njemačkom jeziku 2003. godine.
Nakon izbijanja rata u Republici Bosni i Hercegovini, Alić sa porodicom živi u Splitu u Hrvatskoj gdje izdaje list RBiH, a od kraja 1993. godine živi u egzilu u Njemačkoj sa statusom slobodnog umjetnika. U egzili je napisao knjigu pjesma Bosna Bosona, roman Pataren i djelo Devetnaest stoljeća Bosne, Frankfurt , 1988.
Reference
Vanjski linkovi
Alić, Džemaludin Alić, Džemaludin Alić, Džemaludin Kategorija:Umrli 2017.