mini|desno|200px|Srce Srce je specijalni mišić. Predstavlja sistem sastavljen od dvije serijski povezane pumpe, jedna pumpa krv kroz pluća dok druga pumpa krv u sva druga tkiva. Pumpa krv samo u jednom smjeru. Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.) Philadelphia: Elsevier Saunder
Srce (miokard) je izvana obavijeno tankom fibroznom membranom, srčanom kesom (perikard) dok je iznutra obloženo slojem endotelnih ćelija koje čine unutrašnjost (endokard).
U funkcijskom smislu, ima lijevu i desnu komoru (ventrikula), a svakoj komori je pridodata po jedna pojačivačka pumpa, lijeva i desna pretkomora (atrij). Atriji se kontrahuju prije ventrikula.
Provodni sistem srca čine sinoatrijalni SA čvor, internodalni putevi atrioventrikularni AV čvor i Hisov snop.
Prosječno ljudsko srce teško je 200-425 grama i za vrijeme jednog ljudskog života napravi približno 3,5 milijarde otkucaja ili 100.000 otkucaja dnevno. U jednom danu kroz ljudsko srce protječe 7570 litara krvi.
Kardiovaskularne bolesti su najčešći uzrok smrti u svijetu od 2008. godine, čineći 30% smrtnih slučajeva. Od toga više od tri četvrtine su posljedica koronarne arterijske bolesti i moždanog udara. Faktori rizika uključuju: pušenje, prekomjernu težinu, malo vježbanja, visok holesterol, visok krvni pritisak i loše kontrolisan dijabetes, između ostalog. Kardiovaskularne bolesti često nemaju simptome ili mogu uzrokovati bol u grudima ili kratak dah. Dijagnoza srčanih bolesti se često postavlja uzimanjem anamneze, slušanjem srčanih tonova stetoskopom, EKG-om, ehokardiogramom i ultrazvukom. Specijalisti koji se fokusiraju na bolesti srca nazivaju se kardiolozima, iako mnoge specijalizacije medicine mogu biti uključene u liječenje.
Anatomija srca alt=Computer generated animation of a beating human heart|thumb|Računarski generirani otkucaji ljudskog srca (presjek)
Srce ima četiri šupljine: dvije pretkomore i dvije komore. U medicini se često koristi izraz "desno" i "lijevo" srce. Desno srce je desna pretkomora i komora; u desnu pretkomoru dolazi venska krv iz tijela koja se kroz desnu komoru pumpa u pluća. Krv iz desnog srca u pluća vodi plućna arterija (u njoj se nalazi venska krv, a zove se arterija zato što je pravilo da su svi krvni sudovi koji idu od srca prema periferiji "arterije").
U plućima se iz krvi izdvaja ugljik-dioksid, a krv se snabdjeva kisikom. Takva pročišćena krv je sad arterijska te iz pluća dolazi u lijevu pretkomoru plućnim venama (iako sadrže arterijsku krv zovu se vene jer dolaze s periferije u srce). Iz lijeve pretkomore arterijska krv dalje ide u lijevu komoru pa u arteriju "aortu" koja je nosi u cijelo tijelo. Budući da lijevo srce pumpa arterijsku krv u cijelo tijelo (a desno srce vensku krv samo u pluća), u lijevom srcu su pritisci tri puta veći i njegovi zidovi su deblji i jači.
Latinski naziv za pretkomoru je atrium (atrij), komora je ventriculus (ventrikul), a "zid" koji dijeli desno i lijevo srce (srčana pregrada) naziva se septum. Zbog postojanja septuma nema kontakta između dvije pretkomore i dvije komore, inače bi došlo do miješanja venske i arterijske krvi. Između pretkomore i komore se nalazi suženje (ventil ili lat. valvula) sa zaliscima (zalistak se na latinskom jeziku zove cuspis). Zalisci sprječavaju vraćanje krvi iz komore u pretkomoru. U desnom srcu se nalaze tri takva zaliska, pa se valvula naziva trikuspidalnom. U lijevom srcu su između pretkomore i komore dva zaliska, pa je to bikuspidalna (ili mitralna, jer liči na biskupovu mitru).
Zalisci se također nalaze na izlazu iz komora u plućnu arteriju i aortu. Ako se zbog bilo kojeg razloga krv vraća kroz valvulu u pretkomoru, to se naziva insuficijencija valvule. Riječ insuficijencija dolazi od latinske riječi za "nedovoljno". Dakle, valvula je nedovoljno funkcionalna da bi spriječila vraćanje krvi.
Ako zbog poremećaja srce treba obaviti veći rad nego što je normalno, srčani zidovi se zadebljavaju. Dvije faze rada srca jesu sistola i dijastola. Sistola je ispumpavanje, a dijastola punjenje krvlju.
Vrh srca Vrh srca () naziv je za vanjsku regiju srca koja se nalazi na samom njegovom kraju, odnosno vrhu.
Kod ljudi, vrh srca usmjeren je dolje, naprijed i lijevo, prekrivajući lijevo plućno krilo i pleuru. Smješten je u visini petog međurebarnog prostora, 8–9 cm udaljen od sternuma.
Razvoj U početku sva venska krv teče od pretkomora prema komorama i glavi, što predstavlja obrazac značajno drugačiji od onoga kod odraslih. Srce je prvi funkcionalni organ koji se razvija i počinje kucati i pumpati krv približno tri sedmice nakon početka embriogeneze. Ovaj rani početak od ključne je važnosti za daljnji embrionalni i prenatalni razvoj.
Srce potječe iz splanhnopleuralnog mezenhima u području neuralne ploče, gdje se formira kardiogena regija. Na tom mjestu nastaju dvije endokardne cijevi koje se spajaju u primitivnu srčanu cijev, poznatu kao tubularno srce. Između treće i četvrte sedmice srčana cijev se produžava i počinje savijati, formirajući oblik slova S unutar perikarda. Time se srčane komore i veliki krvni sudovi dovode u pravilan međusobni položaj karakterističan za razvijeno srce. Daljnji razvoj uključuje formiranje pregrada (septuma) i zalistaka, kao i remodeliranje srčanih komora. Do kraja pete sedmice septumi su u potpunosti formirani, a do devete sedmice razvoj srčanih zalistaka je završen.
Prije pete sedmice u fetalnom srcu postoji otvor poznat kao foramen ovale. On omogućava da krv u fetalnom srcu prelazi direktno iz desne u lijevu pretkomoru, čime se zaobilaze pluća koja još nisu funkcionalna. Nekoliko sekundi nakon rođenja, režanj tkiva poznat kao septum primum, koji je prethodno imao ulogu zaliska, zatvara foramen ovale i uspostavlja tipičan obrazac srčane cirkulacije. Na mjestu nekadašnjeg otvora ostaje udubljenje na površini desne pretkomore, poznato kao fossa ovalis.
Embrionalno srce počinje kucati približno 22 dana nakon začeća (odnosno oko pete sedmice nakon posljednje normalne menstruacije – LMP). U početku srčana frekvencija iznosi približno 75–80 otkucaja u minuti, što je slično srčanom ritmu majke. Ubrzo potom dolazi do ubrzanja, te srčana frekvencija dostiže vrhunac od 165–185 otkucaja u minuti početkom sedme sedmice embrionalnog razvoja (odnosno devete sedmice nakon LMP). Nakon devete sedmice, na početku fetalnog stadija, frekvencija se postepeno smanjuje i pri rođenju iznosi oko 145 (±25) otkucaja u minuti. Prije rođenja ne postoji razlika u srčanoj frekvenciji između muških i ženskih fetusa.
Također pogledajte Srčana komora Srčana pretkomora Kardiovaskularna bolest
Napomene
Reference
Vanjski linkovi
Nauka 50: Srce (RTS Obrazovno-naućni program - Zvanični kanal) Heart Heart Anatomy Function of the heart Heart valves Coronary Heart Disease Heart failure History of heart research
Kategorija:Kardiovaskularni sistem Kategorija:Organi