thumb|Korowai ljudi ili Papuanci broje samo oko 3 000 ljudi i sve do 1970-ih su bili izolirani (necivilizirani).
Etnička grupa (ili: etnija/narod; grč. ethnos – narod) je društveno-definirana kategorija ljudi koji se međusobno identificiraju na temelju zajedničkih predaka, te društvenih, kulturalnih ili nacionalnih sličnosti. Pripadnost etničkoj grupi obično se definira zajedničkom kulturnom baštinom, precima, mitovima o porijeklu, historijom, domovinom, jezikom (dijalektom), ili čak ideologijom, a manifestira se kroz sisteme obilježavajućih simbola, kao što su religija, mitologija i rituali, kuhinja, stil oblačenja, fizički izgled itd. Naziv za pripadnost etničkoj grupi/etniji, odnosno samo postojanje etničke grupe je etnicitet/etničnost/narodnost, dok se pripadnik etničke grupe zove etnik (pripadnici jedne etničke grupe/etnije se zovu etnici i svi oni čine jedan narod, tj. etničku grupu).
Najveće etničke grupe u modernim vremenima obuhvataju stotine miliona pojedinaca (Kinezi (Han) su najveća), dok su one najmanje ograničene na nekoliko desetaka pojedinaca (brojno domorodačko stanovništvo u svijetu). Veće etničke grupe mogu se podijeliti u manje podgrupe, različito poznate kao plemena ili klanovi, koji s vremenom mogu postati zasebne etničke grupe zbog endogamije i/ili fizičke izolacije iz matične grupe. S druge strane, bivše odvojene etničke grupe se mogu spojiti i formirati pan-etnije, a na kraju se i stopiti u jednu etničku grupu. Bilo kroz podjelu ili spajanje, formiranje zasebnog etničkog identiteta naziva se etnogeneza.
Zavisno o tome koji izvor grupnog identiteta je naglašen da definira članstvo, sljedeće vrste etničkih grupa se mogu identificirati: etno-rasne grupe – naglasak je na sličnosti u fizičkom izgledu na temelju genetskog porijekla; etno-vjerske grupe – naglasak je na sličnosti u pripadnosti određenoj religiji (ili denominaciji, ili sekti); etno-lingvističke grupe – naglasak je na sličnosti u jeziku (ili dijalektu, ili čak korištenju istog pisma); etno-nacionalne grupe – naglasak je na sličnosti u obliku vladavine (vidi članak Nacionalni identitet); etno-regionalne grupe – naglasak je na posebnom lokalnom osjećaju pripadnosti koji proizilazi iz geografske izolacije.
U mnogim slučajevima, kao što je onaj s Židovima, više od jednog aspekta određuje članstvo.
Etničke grupe proizašle iz iste historijske populacije-osnivača često nastavljaju govoriti srodnim jezicima i dijeliti slične genetske osobine. Putem jezičke promjene, akulturacije, raznih adopcija (usvajanja) (npr. običaja) i vjerskih prevođenja, moguće je da neki pojedinci ili grupe napuste jednu etničku grupu i pridruže se drugoj (osim onih etničkih grupa kojima je naglasak na rasnoj čistoći ključni kriterij za članstvo).
Termin etnicitet se često (nepravilno) koristi kao sinonim za dvosmislene pojmove kao što su nacija ili ljudi.
Terminologija Termin etnički proizlazi iz grčke riječi ἔθνος, tj. ethnos (ili tačnije iz pridjeva ἐθνικός, tj. ethnikos,ἐθνικός, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus što je u latinskom jeziku preuzeto kao ethnicus). Posuđeni engleski naziv za ovaj koncept je folk (ili, u prijevodu na bosanski: narod), dok je u tzv. kasnom blisko-engleskom periodu taj naziv korišten zajedno s latinizmom people (danas sinonim za folk).
U ranom modernom engleskom i do sredine 19. vijeka, etnički se koristi u smislu "paganskog" (odnoseći se na različite "nacije" koje još nisu sudjelovale u kršćanskoj oikumeni), dok je naziv ta ethne ("nacije") korišten kao LXX prijevod hebrejskog goyima "nacija, ne-Hebreji i ne-Židovi".ThiE. Tonkin, M. McDonald and M. Chapman, History and Ethnicity (London 1989), pp. 11–17 (quoted in J. Hutchinson & A.D. Smith (eds), Oxford readers: Ethnicity (Oxford 1996), pp. 18–24) Grčki termin u ranoj antici (Homerova Grčka) može se odnositi na bilo koju veću grupu, domaćina muškaraca, grupu drugova, kao i roj ili stado životinja. U Klasničnoj (Antičkoj) Grčkoj, termin je dobio značenje usporedivo s konceptom sada zvanim "etnička grupa", najčešće preveden kao nacija, ljudi; samo u Helenističkoj Grčkoj izraz je imao tendenciju da postane dodatno sužen da bi se naročito odnosio na "strane" ili "barbarske" nacije (odakle je kasnije dobio značenje "paganski").ἔθνος, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus
U 19. vijeku, pojam je počeo da se koristi u smislu "karakterističnih rasa, ljudi ili nacija", u povratku izvornom grčkom značenju. Smisao "različitih kulturalnih grupa", te na američkom engleskom "rasnih, kulturalnih ili grupa nacionalnih manjina", javlja se od 1930-ih do 1940-ih,Oxford English Dictionary Second edition, online version as of 2008-01-12, "ethnic, a. and n.". Cites Sir Daniel Wilson, The archæology and prehistoric annals of Scotland 1851' (1863) and Huxley & Hadden (1935), We Europeans, pp. 136,181 kao zamjena pojma rasa koji je ranije imao taj smisao, ali sada postaje biti arhaističan zbog sličnosti s ideološkim rasizmom. Skraćeni oblik etnicitet je bio korišten za "paganstvo" u 18. vijeku, ali sada počinje izražavati značenje jednog "etničkog karaktera" (prvi put zabilježeno 1953. godine). Pojam etnička grupa je prvi put zabilježen 1935. g. i ušao je u Oxfordski rječnik engleskoga jezika 1972.Cohen, Ronald. (1978) "Ethnicity: Problem and Focus in Anthropology", Ann. Rev. Anthropol. 1978. 7:379-403; Glazer, Nathan and Daniel P. Moynihan (1975) Ethnicity – Theory and Experience, Cambridge, Mass. Harvard University Press. The modern usage definition of the Oxford English Dictionary is:
(Oxford English Dictionary Second edition, online version as of 2008-01-12, s.v. "ethnic, a. and n.") Pojam nacionalnost, zavisno o kontekstu, može biti korišten kao sinonim za etnicitet, odnosno kao sinonim za državljanstvo (u suverenoj državi). Proces koji rezultira nastankom jedne etničke grupe/etnije se zove etnogeneza, termin u upotrebi u etnološkoj literaturi od, otprilike, 1950.
Definicije i konceptualna historija Etnografija počinje u klasičnoj antici; nakon ranih autora poput Anaximandera i Hecataeusa iz Mileta, Herodot u ca. 480. godini p. n. e. utemeljuje i historiografiju i etnografiju drevnog svijeta. Grci u ovom trenutku ne opisuju strane nacije, već razvijaju koncept vlastite "etničnosti", koji su grupirali pod nazivom Heleni. Herodot je stavio poseban akcenat na ono što je definiralo grčki helenistički etnički identitet u njegovo vrijeme, ističući: zajedničko porijeklo (grč. ὅμαιμον, tj. homaimon – "istokrvno(st)"ὅμαιμος, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus); zajednički jezik (grč. ὁμόγλωσσον, tj. homoglōsson – "koji pričaju isti jezik"); zajednička svetišta i žrtve (grč. θεῶν ἱδρύματά τε κοινὰ καὶ θυσίαι, tj. theōn hidrumata te koina kai thusiai – "koji se mole istim bogovima i predaju im iste žrtve"I. Polinskaya, "Shared sanctuaries and the gods of others: On the meaning Of 'common' in Herodotus 8.144", in: R. Rosen & I. Sluiter (eds), Valuing others in Classical Antiquity (Leiden: Brill, 2010), 43-70.); zajednički običaji (grč. ἤθεα ὁμότροπα, tj. ēthea homotropa – "karakteristični slični običaji"ὁμότροπος, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, on Perseus)Herodotus, 8.144.2: "The kinship of all Greeks in blood and speech, and the shrines of gods and the sacrifices that we have in common, and the likeness of our way of life."Athena S. Leoussi, Steven Grosby, Nationalism and Ethnosymbolism: History, Culture and Ethnicity in the Formation of Nations, Edinburgh University Press, 2006, p. 115).
Da li se nacionalnost može kvalificirati kao kulturalno univerzalna, u određenoj mjeri zavisi o korištenju tačne definicije. Prema konferenciji Challenges of Measuring an Ethnic World: Science, politics, and reality (u prijevodu: Izazovi određivanja etničkog svijeta: Nauka, politika i stvarnost), in Challenges of Measuring an Ethnic World: Science, Politics and Reality : Proceedings of the Joint Canada-United States Conference on the Measurement of Ethnicity, April 1–3, 1992, Joint Canada-United States Conference on the Measurement of Ethnicity, Department of Commerce, Statistics Canada, 1993 "etničnost je temeljni faktor u ljudskom životu: to je pojava svojstvena ljudskom iskustvu".", a conference organised by Statistics Canada and the United States Census Bureau (April 1–3, 1992) Statistics Canada Mnogi sociolozi, poput antropologa Fredrika Bartha i Erica Wolfa, ne smatraju etnički identitet univerzalnim. Oni smatraju etnicitet proizvodom među-grupne interakcije specifičnih vrsta, a ne kao bitnu kvalitetu svojstvenu ljudskim grupama.
Prema Thomasu Hyllandu Eriksenu, proučavanjem etničnosti su dominirala dva različita stava, tj. dvije dileme, sve donedavno. Prva je između "primordijalizma" i "instrumentalizma". U primordijalističkom pogledu, sudionik percipira etničke veze kolektivno, kao izvana dobivene, ili čak i prisilne društvene veze.Geertz, Clifford, ed. (1967) Old Societies and New States: The Quest for Modernity in Africa and Asia. New York: The Free Press. Instrumentalistički pristup, s druge strane, tretira etničku pripadnost prvenstveno kao dodatni elemenat političke strategije, koji se koristi kao izvor interesnih grupa za postizanje sekundarnih ciljeva, kao što je, na primjer, porast u bogatstvu, moći ili statusu.Cohen, Abner (1969) Custom and Politics in Urban Africa: A Study of Hausa Migrants in a Yoruba Town. London: Routledge & Kegan Paul.Abner Cohen (1974) Two-Dimensional Man: An essay on power and symbolism in complex society. London: Routledge & Kegan Paul. Ova dilema/rasprava je još uvijek važna referentna tačka u političkim naukama, iako je većina naučnika neopredijeljena po pitanju ove dileme.J. Hutchinson & A.D. Smith (eds), Oxford readers: Ethnicity (Oxford 1996), "Introduction", 8-9 Druga dilema/rasprava je između "konstruktivizma" i "esencijalizma". Konstruktivisti vide nacionalne i etničke identitete kao proizvode historijskih sila, često nedavnih, čak i kada su identiteti prezentirani kao stari.Gellner, Ernest (1983) Nations and Nationalism. Oxford: Blackwell.Ernest Gellner (1997) Nationalism. London: Weidenfeld & Nicolson. Esencijalisti vide takve identitete kao ontološke kategorije koje definiraju društvene aktere, a nisu rezultat socijalne akcije.Smith, Anthony D. (1986) The Ethnic Origins of Nations. Oxford: Blackwell.Anthony Smith (1991) National Identity. Harmondsworth: Penguin.
Prema Thomasu Hyllandu Eriksenu, ove rasprave su izmijenjene, pogotovo u antropologiji, od strane naučnika koji pokušavaju da odgovore na pitanja politiziranih oblika samozastupanja prema pripadnicima različitih etničkih grupa i nacija. To je u kontekstu rasprave o multikulturalnosti u zemljama poput SAD-a i Canade, koje imaju veliki broj useljenika iz mnogih različitih kultura, te i u kontekstu post-kolonijalizama na Karibima i u Južnoj Aziji.T.H. Eriksen "Ethnic identity, national identity and intergroup conflict: The significance of personal experiences" in Ashmore, Jussim, Wilder (eds): Social identity, intergroup conflict, and conflict reduction, pp. 42–70. Oxford: Oxford University Press'. 2001
Weber je kao prvu stvar tvrdio da su etničke grupe künstlich (u prijevodu na bosanski: umjetne, tj. društveno konstruirane) jer su bile bazirane na subjektivnom uvjerenju u zajednički Gemeinschaft (u prijevodu na bosanski: zajednicu). Drugo, to uvjerenje u zajednički Gemeinschaft nije stvorilo grupu; grupa je stvorila uvjerenje. Treće, formiranje grupa je rezultiralo iz želje da se monopolizira moć i status. To je u suprotnosti s prevladavajućim prirodoslovnim uvjerenjima o vremenu, koje je održavalo da socio-kulturalne razlike i razlike u ponašanju između naroda proizađu iz nasljednih osobina i tendencija izvedenih iz istog porijekla, tada pod nazivom "rasa".Banton, Michael. (2007) "Weber on Ethnic Communities: A critique", Nations and Nationalism 13 (1), 2007, 19–35.