Nedžad Salković (6. januar 1941, Tuzla), jedan je od najpoznatijih jugoslavenskih i bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinke.
Pjesma, posebno sevdalinka, od njegove je najranije mladosti njegov životni saputnik, prema njegovim riječima "To je... dobri ahbab". Po mnogima spada među najbolje tumače muzičke filozofije bosanske sevdalinke. Zbog njegovog elegantnog i profinjenog nastupa na pozornici i pred TV-kamerama često je nazivan princem bosanske sevdalinke, kao i posljednjim autohtonim tumačem bosanskohercegovačke sevdalinke.
Biografija Salković je rođen 6. januara 1941. u Tuzli. Njegov otac, Zaim Salković, porijeklom je iz trebinjske Lastve, dok mu je majka bila Sahba Salković (djev. Imširagić). Otac mu je preminuo dok je bio mlad, nakon čega je majka sama brinula o njihovoj osmočlanoj porodici, koju je činilo šest sinova i dvije kćerke. Salković je kasnije isticao da su braća i sestre bili veoma povezani, a od njegove braće i sestara, prema njegovom navodu, ostao je živ samo mlađi brat Asim.
Odrastao je u Tuzli, u porodici u kojoj je sevdalinka imala važno mjesto. Njegovi roditelji bili su među prvim stanovnicima poslijeratne Tuzle koji su nabavili radio, preko kojeg je slušao programe Radio Sarajeva. Poseban utjecaj na njegovo muzičko oblikovanje imali su pjevač Zaim Imamović i harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo. Slušajući njihove izvedbe, upoznavao je sevdalinku i razvijao interes za muziku. Još kao dječak pamtio je i zapisivao pjesme koje je čuo na radiju, a zatim ih pjevao.Federalna.ba. Zlatan Izetbegović, Velikani sevdaha - Nedžad Salković (I dio).
Karijera
Počeci Nakon završene osnovne škole Salković je upisao mašinsko-tehničku školu u rodnom gradu. Tokom školovanja, na nagovor prijatelja, počeo je nastupati u Domu kulture u Tuzli, gdje je izvodio romanse, starogradske pjesme i sevdalinke.
U drugom razredu srednje škole postao je član ansambla Radio Tuzle, koja je tih godina bila jedna od slušanijih lokalnih radio-stanica i imala vlastiti zabavni i narodni orkestar. S nepunih 18 godina, 1. aprila 1958, prvi put je nastupio u programu Radio Tuzle, predstavivši se tradicionalnom sevdalinkom "Omer beže".
Tokom služenja vojnog roka u JNA boravio je u školi rezervnih oficira u Zadru, nakon čega je prekomandovan u Beograd. Tamo je kod hotela Moskva upoznao Zdravka Novaka, koji je svirao saksofon u ansamblu Milorada Krnjevca. Novak ga je odveo kod Krnjevca, pred kojim je otpjevao "Pokraj Save badem drvo raste". Krnjevac ga je preporučio za audiciju Radio Beograda.
U aprilu 1962, u pratnji Narodnog orkestra pod dirigentskom palicom Vlastimira Pavlovića Carevca, prošao je audiciju pred komisijom Radio Beograda. Nakon dva mjeseca rada s korepetitorom snimio je prvi radio-snimak, "Gonđe ružo u zelenom sadu". Ubrzo zatim postao je vokalni solista Radiotelevizije Beograd, a kasnije i vokalni solista Radiotelevizije Sarajevo.
Kasniji rad i jubileji Salković je nastavio s nastupima i u trećoj deceniji 21. vijeka. Povodom 60 godina umjetničkog rada, 1. oktobra 2018. je održao svečani koncert u Narodnom pozorištu u Tuzli. Na koncertu su nastupili i kulturno-umjetnička društva, vokalni ansambli, te interpretatori sevdalinke Zekija Suman, Arif Ahmetašević, Safet Dedajić, Senad Gračić i Nedžad Smajlović, uz orkestar Amira Softića. Tom prilikom mu je uručena Zlatna plaketa Sevdah Festa za životno djelo, a Gradsko vijeće Tuzle jednoglasno je donijelo odluku da mu dodijeli Povelju Grada Tuzle – najviše priznanje grada, koje mu je uručeno sutradan, na Dan oslobođenja Tuzle, 2. oktobra.
U svom obraćanju publici, Salković je istakao da je zahvaljujući pjesmi obišao skoro čitav svijet i da je uvijek predstavljao Tuzlu, Bosnu i Hercegovinu na najbolji način.
Uspjeh Nakon uspješne audicije u aprilu 1962, Salković je započeo rad kao vokalni solista Radio-televizije Beograd, a potom i Radio Sarajeva. Uz rad na radiju i televiziji razvijao je i diskografsku karijeru, naročito kroz saradnju s Produkcijom gramofonskih ploča Radio-televizije Beograd (PGP RTB), s kojom je godinama bio povezan. Prema podacima RTS-a, do 2018. snimio je blizu 80 nosača zvuka, dok se u drugim biografskim izvorima navodi više od 70 gramofonskih ploča, uz brojne audio i videokasete i CD-ove.
Tokom 1960-ih i 1970-ih Salković je izrastao u jedno od prepoznatljivijih imena jugoslavenske narodne muzike i sevdalinke. Nastupao je na festivalima i u brojnim radio-televizijskim programima, dok su njegovi snimci objavljivani na različitim nosačima zvuka. Sevdalinka je pritom ostala u središtu njegovog repertoara i postepeno postala osnova njegovog umjetničkog identiteta. U javnosti je bio poznat i pod nadimcima "princ sevdalinke" i "princ sevdaha".
Jedan od značajnijih nastupa iz tog perioda bio je nastup na Jugoviziji 14. februara 1970. u Beogradu. Predstavljao je RTV Sarajevo s pjesmom "Čuj me", a u konkurenciji 15 izvođača osvojio je šesto mjesto s tri boda. Pobjedu je osvojila Eva Sršen s pjesmom "Pridi, dala bom ti cvet".
Salković je i u narednim decenijama ostao prvenstveno vezan za interpretaciju sevdalinke. Njegov repertoar obuhvata tradicionalne sevdalinke, ali i pjesme novijih autora oblikovane u duhu sevdaha. Među njegovim najpoznatijim interpretacijama nalazi se "Ne klepeći nanulama", koja je tokom godina postala jedna od pjesama najviše povezivanih s njegovim imenom. PGP je 2019. objavio trostruku kompilaciju njegovih snimaka sa 57 pjesama, čime je obuhvaćen dio njegovog dugogodišnjeg diskografskog rada.
Tokom karijere Salković je nastavio nastupati na festivalima, koncertima i u televizijskim programima, čime je svoju popularnost održao i nakon raspada Jugoslavije. Njegov rad obuhvatio je više od šest decenija profesionalnog djelovanja, a sevdalinka je ostala najvažnije obilježje njegovog umjetničkog repertoara.
Salković je učestvovao i u televizijskim muzičkim projektima kao član stručnog žirija. Bio je član žirija reality showa "Hayat traži zvijezdu", u okviru kojeg su 2010. održane audicije u više gradova Bosne i Hercegovine. Pored njega, u stručnom žiriju bili su operna umjetnica Ana Babić, autor Fahrudin Pecikoza, direktor Hayat produkcije Harun Mahmutović, kao i drugi gostujući članovi žirija.
Diskografija Albumi Nedžad (1972) Snijeg pade drumi zapadoše (1975) Večeras me ljubi, ljubi (1978) Ne klepeći nanulama (1982) Jesen u vrtu mom (1984) Imam samo pjesmu (1986) Nedžad (1988) Mejra na tabutu (1993) Šta je život stara moja (2004) Najveći Hitovi Live (2007) Čežnja (pismo sinu) (2010)
EP-jevi i singl ploče Zablistalo sunce, (PGP RTB, 1965) Kad Bosanci zapjevaju, (Jugoton, 1966) Bosanka me majka rodi, (Jugoton, 1966) Dođi, draga Lelo, (Jugoton, 1966) Ima jedna cura, (PGP RTB, 1967) Ja sam momak vragolan, (Diskos, 1967) Ja odlazim, (PGP RTB, 1968) Ah, ljubav, ljubav / Noćas nek' se pjeva, (Jugoton, 1968) Davno, davno, (PGP RTB, 1969) Hajde druže da pjevamo, (PGP RTB, 1970) Hej, krčmaru / Zbogom draga dušo moja, (PGP RTB, 1970) Znam da te više nema / Ne plači srce moje, (PGP RTB, 1970) Nikad više, nikad, znaj, (PGP RTB, 1970) Đurđija, (PGP RTB, 1971) Zdravo bili Krajišnici / Razdragano srce, (sa Nedeljkom Bilkićem, PGP RTB, 1971) Svirajte, pjevajte, (PGP RTB, 1972) Ašiklija / Noćas pjevam, (PGP RTB, 1972) Sretan i bez nje / Voli me, voljeću te, (PGP RTB, 1973) Moj sokole / Kad bi znala, kad bi znala, (PGP RTB, 1973) Uvela ruža / Niz polje idu babo sejmeni, (PGP RTB, 1973) Ti u srcu rasteš mom / U kafani sjedim, pijem, (PGP RTB, 1974) Večeras me ljubi, ljubi / Povečerje, (PGP RTB, 1974) Đuli Stana / Teško mi je živjet draga, (PGP RTB, 1974) Nemoj plakat' stara majko / Sve zbog jedne žene, (PGP RTB, 1974) Kad srce gori / Doviđenja, draga, doviđenja, (PGP RTB, 1975) Kujundžija besjedio / Kud' sam poš'o, kud' sam kren'o, (PGP RTB, 1975) Lijepo su mi govorili stari / U pustom domu svom, (PGP RTB, 1975) Bila je ljubav / Konja kuje Dizdarević Mujo, (PGP RTB, 1976) Idi, idi / Aj, od kako je Banja Luka postala, (PGP RTB, 1976) Kad ne dođem kući / Ne volim te više, (PGP RTB, 1977) Voli me draga, voli me ti / Umire sunce, a rađa se tuga, (PGP RTB, 1978) Ne klepeći nanulama / Sjećaj me se, sjećaj, (PGP RTB, 1982) Jesen u vrtu mom / Opraštam ti dušo mila, (PGP RTB, 1984)
Nagrade Dobitnik je preko 30 festivalskih nagrada, ponijevši istovremeno i niz srebrenih, platinastih i dijamantnih ploča za svoj diskografski uspjeh. Od ostalih nagrada izdvajaju se: Estradna nagrada Jugoslavije (1986) Estradna nagrada Bosne i Hercegovine
Također je dobitnik velikog broja društvenih priznanja, među kojima su: Oktobarska plaketa grada Tuzle (1982. i 1999) Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1987)
Privatni život
Humanitarni rad Salković je učestvovao i u humanitarnim televizijskim programima. Bio je među javnim ličnostima koje su učestvovale u humanitarnoj akciji BHRT-a "Ljudi ljudima – pozovi i pomozi", organizovanoj radi prikupljanja pomoći za obnovu zdravstvenih ustanova u Domaljevcu, Šamcu, Maglaju i Doboju nakon poplava u Bosni i Hercegovini. U okviru višesatne kontakt-emisije na BHT1, zajedno s brojnim umjetnicima, sportistima i drugim javnim ličnostima, učestvovao je u programu tokom kojeg su građani pozivima donirali sredstva za pomoć ugroženom stanovništvu.
Porodica Salković je bio u braku s Fikretom, koja je preminula 2020, s kojom ima dvije kćerke, Amnu i Sanju. Ima tri unuke, Dženanu, Nudžeimu i Enu, te praunuku Sofiju. Dvije unuke nastavile su porodični muzički put; Dženana Huseinagić je operna pjevačica i profesorica muzike, dok je Nudžeima završila Muzičku akademiju na odsjeku za klavir i također radi kao profesorica.
Salković je tokom života ostao vezan za rodnu Tuzlu, uprkos ponudama za preseljenje i nastavak karijere u Beogradu i Sarajevu.
Navodi o ratnim zločinima Salković je pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci dobio prvostepenu presudu u postupku pokrenutom zbog navoda o njegovoj odgovornosti za ratne zločine nad vojnicima JNA u Tuzli. Salković se ranije našao na spisku osoba koje je Dokumentacioni centar Vlade Republike Srpske povezivao s događajima na Brčanskoj malti 15. maja 1992.
Sud je utvrdio da su informacije o njegovom učešću u ubijanju i zlostavljanju vojnika JNA bile neistinite, a odbrana je istakla da je sporni dokument nastao preuzimanjem podataka iz ranije krivične prijave. Presudom je Vladi Republike Srpske i nadležnom sekretarijatu naloženo da presudu objave u centralnim dnevnicima javnih emitera.
Salković nije tražio novčanu naknadu, već je kao cilj postupka isticao uklanjanje navoda koji su, prema njegovim riječima, godinama narušavali njegov ugled.
Reference
Kategorija:Rođeni 1941. Kategorija:Biografije, Tuzla Kategorija:Sevdalije Kategorija:Nosioci Ordena bratstva i jedinstva Kategorija:Živi ljudi