Ostaci Kamengradske tvrđave smješteni su na platou iznad naselja Donji Kamengrad, iznad rijeke Blihe, uz putnu komunikaciju Sanski Most – Bosanska Krupa – Bihać – Prijedor. Osnova tvrđave je trokutasta i sužava se na istočnoj strani. Kroz historiju je često prepravljana. Prvi put se spominje 1374, a pripadala je župi Sana i bila posjed knezova Blagajskih. Utvrda je podignuta na strmom brdu na 417 metara nadmorske visine, na strateškom položaju koji omogućava kontrolu doline rijeke Blihe.
Prema narodnom predanju, Kamengrad je pao pod osmansku vlast već 1463, o čemu svjedoči Fatihova musalla, ali se historijski tačan datum osmanskog osvajanja tvrđave smatra 1498.Jelena Mrgić, Каменград, Лексикон градова и тргова средњовековних српских земаља - према писаним изворима - , Завод за уџбенике, Београд 2010, 125. U početnom periodu Osmanskog Carstva, Kamengrad je imao značajnu vojnu ulogu, no njegov strateški značaj opao je nakon što su Osmanlije zauzele Bihaćku krajinu.Tihomir Glavaš, Kamengrad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147.
Izgled tvrđave iz najranijih vremena sačuvan je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530.
Historija
Srednji vijek Kamengrad se prvi put spominje u historijskim dokumentima 1374. U ovom periodu pripadao je župi Sana u oblasti Donji Kraji, a bio je u posjedu plemićke porodice Babonić (Blagajski). Benedikt Kuripešić, koji je posjetio ovo područje 1530. godine, zabilježio je da je grad u to vrijeme već bio u osmanskom vlasništvu. U blizini utvrde postojao je i franjevački samostan, što svjedoči o značaju ovog mjesta kao vjerskog i kulturnog središta prije dolaska Osmanlija.
Osmansko doba Tačno vrijeme osmanskog osvajanja Kamengrada predmet je historijskih rasprava, ali se pretpostavlja da je grad pao između 1463. i 1499. Kamengrad je postao sjedište istoimene nahije i kadiluka, a od 1512. do 1565. bio je i sjedište sandžaka Bosanska krajina. U ovom periodu, utvrda je služila kao polazišna tačka za osmanske pohode prema Hrvatskoj i Ugarskoj. Prema predaji, sultan Fatih Mehmed II je nakon zauzimanja grada klanjao prvu džumu na mjestu gdje je kasnije podignuta Musalla u Donjem Kamengradu. Prvi spomenuti vojvoda Kamengrada bio je Malkoč-beg (1536. godine).
Gubljenje strateške uloge i napuštanje Nakon što su Osmanlije osvojile Krupu (1565) i Bihać (1592), granica se pomjerila dalje na zapad, a Kamengrad gubi na značaju. Administrativna sjedišta se polako premještaju, prvo u Stari Majdan, a potom u druge gradove. Iako je grad u 18. vijeku još uvijek imao posadu i kadiju, utvrda je postepeno propadala. Grad je konačno napušten 1838.
Obnova i zaštita U toku su radovi na uređenju tvrđave, uključujući izgradnju pristupne staze i rasvjete te raščišćavanje lokaliteta. Projekat finansira Vlada Unsko-sanskog kantona u sklopu inicijative "Krajiške staze kulturne baštine", s ciljem očuvanja i promocije historijskih utvrda u regiji.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je 2008. Stari grad Kamengrad nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Reference
Literatura
Tihomir Glavaš, Kamengrad, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 147. Jelena Mrgić, Каменград, Лексикон градова и тргова средњовековних српских земаља - према писаним изворима - , Завод за уџбенике, Београд 2010, 125. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH: Stari grad Kamengrad, historijsko područje , Projekt obnove Kamengrada,
Kategorija:Nacionalni spomenici u Sanskom Mostu Kategorija:1374. u arhitekturi Kategorija:Građevine u Sanskom Mostu K K