Doboj Jug je općina nastala nakon Dejtonskog sporazuma od dijela prijeratne općine Doboj. Nalazi se u Zeničko-dobojskom kantonu i graniči sa općinom Tešanj, te također novoosnovanom općinom Usora. Spada u red najmanjih općina u Bosni i Hercegovini.
Do maja 1992. godine prostor današnje Općine Doboj Jug je pripadao općini Doboj. Izbijanjem rata vrlo brzo je uspostavljena izvršna i predstavnička vlast: Ratno predsjedništvo i Prijelazno općinsko vijeće, kojeg su sačinjavali bivši odbornici Skupštine općine Doboj izabrani na prvim višestranačkim izborima 1991. godine, a koji su se zatekli na slobodnim teritorijama koje su nekada pripadale ovoj općini (područje današnjih općina Doboj Istok i Doboj Jug). Ova struktura vlasti se zadržala i nakon uspostave mira, do 1998. godine, bez obzira što je entitetska granica razdvajala ova dva područja. Dejtonskim mirovnim sporazumom i prestankom rata u Bosni i Hercegovini formirana su dva entiteta (Federacija i Republika Srpska), a posljedica povlačenja međuentitetske linije je cijepanje teritorija pojedinih predratnih općina. Tako je od nekadašnje općine Doboj došlo do formiranja triju općina: Doboj, Doboj Istok i Doboj Jug.
Konstituirajućom sjednicom Općinskog vijeća prvog saziva održanoj u prostorijama O.Š. "Kulin Ban" u Matuzićima 31. marta 1998. godine, a na temelju Zakona o formiranju novih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine, formirana je Općina Doboj Jug. Zahvata površinu od 10,2 km2. Na području općine živi 4137 stanovnika. Čine je dva ruralna naselja: Matuzići i Mravići. Administrativne funkcije se obavljaju u naseljenom mjestu Matuzići gdje je i sjedište općine Doboj Jug. Ovaj prostor sačinjavaju nizije s brežuljcima i nižim brdima koja se pružaju u smjeru jugozapad-sjeveroistok, što znači da je reljef nagnut u pravcu sjevera i sjeveroistoka. Općina je gusto naseljena, nema značajnijih prirodnih bogatstava i spada u red privredno slabo razvijenih općina u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Geografija Geografski položaj Najsjevernija tačka nalazi se na 44°42'16" sjeverne geografske širine, a najjužnija na 44°39'11" sjeverne geografske širine. Najistočnija tačka nalazi se na 18°04'14" istočne geografske dužine, a najzapadnija tačka na 18°02'13" također istočne geografske dužine. Sjeverna i istočna tačka predstavljaju obale rijeka Usore i Bosne, a južna i zapadna tačka puteve.
Općina Doboj Jug nalazi se na ušću rijeke Usore u rijeku Bosnu, a kroz njen teritorij prolaze dvije važne saobraćajnice: magistralni put M17 Šamac – Doboj – Zenica – Sarajevo – Mostar i magistralni put M4 Tuzla – Doboj – Teslić – Banja Luka. Smještena je 5 km južno od grada Doboja, 70 km zapadno od Tuzle, 145 km sjeverno od Sarajeva i oko 80 km istočno od Banje Luke. Općina Doboj Jug graniči sa općinom Doboj na sjeveroistoku i istoku (ušće rijeke Usore u Bosnu i dio donjeg toka Bosne), općinom Usora na sjeveru (rijeka Usora) i općinom Tešanj na zapadu i jugu (naselja Kraševo, Lepenica i Šije).
Geološke karakteristike Na ovom prostoru smjenjuju se reljefni oblici nastali u različitim epohama mezozoika i kenozoika. Obalni pojas uz rijeku Usoru i Bosnu čine šljunci i pijesci kvartarne starosti. Pojas Matuzića neposredno uz obale rijeke Usore, kao i dio Mravića je jursko-kredne starosti, a čine ga klastiti i karbonati (krečnjak i ugalj). Penjući se na više nadmorske visine, od 150 do 200 m, nalaze se naslage iz eocena i paleocena. Iznad ovih područja prostiru se naslage klastita, krečnjaka i uglja iz miocena i pliocena. U geotektonskom pogledu, ovaj prostor se nalazi u zoni unutrašnjih Dinarida, ispresjecanim rijekom Bosnom. Obuhvata granicu između sjevernobosanske flišne zone i centralne ofiolitske zone.
Geomorfološke odlike Reljef na prostoru Općine Doboj Jug nije jednoličan, jer se smjenjuju različiti oblici reljefa. Obalni pojas rijeka Usore i Bosne čine fluvijalni-akumulacioni reljefni oblici. To su uglavnom naslage koje nose rijeke Usora i Bosna od gornjeg toka prema donjem toku. Tok rijeke Bosne kroz naselje Mravići odlikuju uske doline, koje su na određenim mjestima ispresjecane, tako da se formiraju manji riječni otoci ili ade. Uzvišenja su uglavnom blago nagnuta u smjeru jug-sjever, i podložna su denudacionim i erozionim procesima. Prosječna visina prostora općine Doboj Jug je oko 200 m nadmorske visine. Ni jedan vrh ne prelazi 400 m n.v., pa se može reći da je reljef pretežno nizijsko-brdski. Najviša tačka na cijeloj teritoriji je Hopića Brdo 356 m, a najniža ušće rijeke Usore u Bosnu 150 m. U Matuzićima se ističu Vis sa 194 m i Strane sa 259 m, dok su u Mravićima poznatiji vrhovi Gradina sa 237 m i Debelo Brdo sa 268 m.
Klimatski uvjeti Prostor Doboj Juga u potpunosti pripada umjereno-kontinentalnom tipu klime (Cfb). Cfb je umjereno topli vlažni klimat sa toplim ljetom. Obuhvata velika prostranstva na Zemlji, a u Evropi zahvata gotovo 1/3 njene teritorije. Ovaj klimat obuhvata i najveće dijelove Bosne i Hercegovine. Za razliku od obalnog pojasa, Cfb klimat umjerenih kontinentalnih područja ima znatno veća kolebanja temperatura. Tako su prosječne ljetne temperature za 5 °C veće od onih u priobalnim područjima, a prosječne zimske temperature manje za 10 °C do 15 °C od onih u obalnom području. Od učestalosti ciklona zavisi i količina padavina u Cfb klimatu. Takav slučaj je i sa sjevernom Bosnom. Ovdje je snijeg redovita pojava zimi.
Na ovim prostorima ljeta su jako topla, zime umjereno hladne, a jesen je duža od proljeća. Najhladnije je u januaru (-1 °C), a najtoplije u julu (21 °C). Prosječna godišnja količina padavina kreće se od 900 do 1000 mm. Prosječan broj sunčanih dana u godini je 220, a prosječan broj dana sa padavinama je 146 mm.
Temperaturni minimum u mjesecu januaru (-0,5 °C), a maksimum u mjesecu julu odnosno augustu (21,2 °C). Prema tome godišnje kolebanje temperature iznosi 21,7 °C. Relativna vlažnost zraka je prilično ujednačena, tako da njena srednja godišnja vrijednost iznosi 78%. Vjetrovi koji pušu na ovim prostorima su dosta slabi, uglavnom su sjevernog i sjeverozapadnog smjera, čije brzine rijetko premašuju 1 m/sec. Ovo je tipično područje s nižom količinom padavina, kakva je u većini predjela sjeverne Bosne (900 – 1000 mm). Minimalna količina padavina u mjesecu martu (53,8 mm), maksimalna u junu (119,6 mm). Godišnji prosjek srednjih mjesečnih količina padavina iznosi 95,5 mm.
Hidrografske odlike Općina Doboj Jug, nalazi se na ušću rijeke Usore u rijeku Bosnu. Ova dva riječna toka predstavljaju glavnu okosnicu hidrografske mreže. Sjevernu granicu općine Doboj Jug predstavlja rijeka Usora, njen donji tok i ušće u rijeku Bosnu, koji obuhvata oko 2,2 km dužine, dok istočnu granicu čini rijeka Bosna u dužini od 4,5 km. Pri velikim kišama rijeka Usora često zna nabujati i poplaviti ravnice u Matuzićima, a naročito u prijelaznom dobu s proljeća na ljeto, kada se njene pritoke pretvore u bujice. Nanesene štete su veće, jer se vrši neracionalna eksploatacija šljunka iz njenog korita, neplanska gradnja i sječa šuma. Osim navedenih rijeka, većeg značaja praktično nemaju ostali hidrografski objekti jer su to uglavnom potoci koji nastaju od prirodnih izvora (Šumska, Vis, Peraslike, Bukovac), a koji ne mogu obezbjediti uredno vodosnabdjevanje. Zbog toga se većina vode za potrebe vodosnabdjevanja crpi iz Bosne te se prečišćava i dodaje hlor u crpnoj stanici Havdine u Matuzićima.
Pedogeografske odlike Ovdje su zastupljene dvije vrste tala: hidromorfna i automorfna tla. Fluvisol kao dominantno hidromorfno tlo zauzima mali dio teritorije općine Doboj Jug, tj. uski obalni pojas rijeke Usore i rijeke Bosne. Od hidromorfnih vrsta tala prisutan je i pseudoglej na veoma uskom pojasu između puta M4 (Doboj-Teslić) i sjevernih padina brda Vis i Strane. Automorfna tla zauzimaju daleko veći teritorij i imaju veći značaj. Na prostoru općine Doboj Jug izdvajaju se distrični kambisol i kalkokambisol na krečnjaku. To su uglavnom kisela tla srednjeg kvaliteta, a najrasprostranjenija su smonice i šumska tla – tzv. gajnjače. U brdskom predjelu naselja Matuzići koje zauzima gotovo 1/2 teritorije ovog naselja, nalaze se naslage distričnog kambisola (smeđe zemljište na pješčarima, škriljcima i flišu). Na lokalitetu između vrhova Gradina i Debelo Brdo u naselju Mravići nalaze se naslage kalkokambisola tj. smeđeg zemljišta na krečnjaku, a na području Brezik i Škilje nalazi se lavisol (lesivirano tlo na glinama). Između njih na lokalitetu Mujagića Grič su naslage vertisola (beskarbonska smonica).
Biogeografske odlike Visinska pojasnost na prostoru općine Doboj Jug i nije bitno izražena jer su to, u reljefnom pogledu, uglavnom ravnice i niža brda. Ovaj prostor u potpunosti nastanjuju listopadna drveća, dok su zimzelena drveća izolovana na pojedinim parcelama, i to uglavnom čempresi i jele. U dolinama rijeka i ravnicamarastu zajednice hrasta lužnjaka, topole i vrbe. Na višim nadmorskim visinama rastu hrast kitnjak, bukva i obični grab.
Od ostalih biljnih vrsta treba izdvojiti zajednicu trava (djetelina, kunica), šumskih biljaka (mahovine, paprati, jagorčevine), lijane i grmovi. Osim divljih vrsta, za potrebe poljoprivrede uzgajaju se razne vrste povrtlarskih kultura: krompir, luk, paprika, paradajz, grah, kupus; voćarskih kultura: trešnja, višnja, kruška, jabuka, šljiva, kupina i žitarica: pšenica i kukuruz. Šumske zajednice su jako skučene i izolovane zbog ljudskog nemara i nekontrolisane sječe. Tako su ovi prostori, pogotovo ravničarski predjeli, ogoljeni gdje se mogu pronaći tek male grupe drveća od 5 do 10 stabala. Na ovim prostorima obitavaju životinjske vrste tipične za sjevernu Bosnu. Izdavajaju se razne vrste puževa, žaba, insekata, gmizavaca, ptica (vrabac, golub, lasta, vrana, svraka, sova, jastreb) i sisavaca (puh, jež, zec, lisica). Naročito je ovaj prostor bogat zečevima, fazanima i lisicama što svjedoči dugogodišnja tradicija lova na ovu divljač. Za potrebe poljoprivrede, gaje se pčele, perad, ovce i goveda, a pored ovih od domaćih životinja jedino su prisutne mačke i psi.
Historijski razvoj Do 1878. godine Najstariji historijski dokazi dolaze iz perioda Rimske imperije, a to su dijelovi rimskih kovanica i nadgrobni spomenik na uzvišenju Vila. Iz doba srednjovjekovne Bosne gotovo i nema spomenika. Prostori oko grada Doboja i rijeke Usore pripadali su župi Usora koja je osnovana 1245. godine. Značajni spomenici nalaze se u gradovima Doboj i Tešanj (srednjovjekovne tvrđave) i naselju Ularice (nekropola sa stećcima). Na širem prostoru u okolini Doboj Juga posljednji stećak u mahali Bedaci (naselje Lepenica) izdrobljen je 1930-ih godina i iskorišten za gradnju.
Prema narodnoj predaji, naselje Matuzići dobili su ime po Matuzima koji su krajem 15. stoljeća došli na ove prostore iz Crne Gore.
Župa Usora odupirala se osmanlijskim osvajačima sve do 1512. godine. Od tada su ovi prostori, kao i većina drugih dijelova srednjovjekovne Bosne, pod upravom Osmanske imperije. Prvi pisani dokument potiče između 1639. i 1642. godine, a to je zapisnik tešanjskih kadija koji govore o muslimanima među Bosnom i Usorom.
Period Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije (1878-1945.) Pod austro-ugarskom upravom i za vremena kraljevine Jugoslavije, prostor Doboj Juga je pripadao srezu Tešanj, a od 1952. godine dodijeljen je srezu Doboj. U vrijeme austrougarske vladavine, na lokalitetu ušća rijeke Usore u rijeku Bosnu počela je eksploatacija kamena. Za potrebe prijevoza tog kamena, ali i potrebe prijevoza sirovina (prvenstveno drveta) i prijevoza ljudi, izgrađena je uskotračna šumska željeznička pruga Doboj – Teslić, koja je prolazila kroz naselje Matuzići. Voz "Ćiro" bio je jedino sredstvo saobraćanja sve do 1967. godine, kada je prestao s upotrebom, jer je izgrađen magistralni put Doboj – Teslić.