Sergej Aleksandrovič Karjakin (; ) jest ruski šahovski velemajstor i političar. Bio je šahovsko čudo od djeteta i 19 godina držao je rekord za najmlađeg velemajstora u historiji: titulu je dobio u dobi od 12 godina i sedam mjeseci. Pobjednik je SP-a u brzopoteznom šahu 2012. Također je bio član ruskog tima koji je osvojio Svjetsko ekipno šahovsko prvenstvo 2013. u Antalyji.

Čudo od djeteta Naučio je igrati šah kad je imao pet godina, a međunarodni majstor postao je u dobi od 11 godina i 11 mjeseci. Godine 2001. osvojio je Svjetsko prvenstvo U-12. Prvi put privukao je pažnju u januaru 2002. kad je bio službeni sekundant svog tadašnjeg zemljaka Ruslana Ponomarjova tokom finala FIDE SP-a 2002, iako je tada tek bio napunio 12 godina. Ostvarivši velemajstorsku normu na turniru "Aeroflot" u Moskvi kasnije istog mjeseca, zatim na turniru u Alušti u maju iste godine i međunarodnom turniru u Sudaku tri mjeseca kasnije prestigao je Bu Xiangzhija i postao najmlađi velemajstor u historiji šaha – rekord koji je važio 19 godina.

Kao 14-godišnjak pobijedio je tadašnjeg aktualnog svjetskog prvaka, Vladimira Kramnika, na turniru u Dortmundu u brzopoteznoj partiji (10 minuta po igraču uz dodatak od pet sekundi po potezu). Također 2004. bio je jedini čovjek koji je pobijedio protiv računara na Svjetskom prvenstvu "Čovjek protiv mašine" u Bilbau, gdje je bio najmlađi igrač, ali i igrač s najnižim rejtingom. Pobijedio je i protiv programa Deep Junior. Kasnije te godine zauzeo je drugo mjesto na turniru u Pamploni iza Borisa Geljfanda; turnir je održan od 20. do 29. decembra.

U aprilu 2005. prvi je put ušao među najboljih 100 na FIDE-inoj rang-listi, i to na 64. mjesto s Elo-rejtingom od 2635. Na turniru Young Stars of the World 2005, održanom u Kirišiju u Rusiji od 14. do 26. maja, pobijedio je s 8,5 bodova. Dok je bio u Grčkoj, pripremajući se za ovaj turnir s Nigelom Shortom, bio je učesnik saobraćajne nesreće na putu do atinskog aerodroma, pretrpjevši manje povrede. Kasnije je Short rekao da je "gotovo promijenio putanju historije šaha dozvoljavajući da budući svjetski prvak smrtno strada dok je bio pod njegovom brigom".

Uspon ka vrhu Tokom Svjetskog šahovskog kupa 2007, koji je služio kao kvalifikacijski turnir za Svjetsko prvenstvo 2009, Karjakin je došao do polufinala, u kojem ga je porazio Aleksej Širov. Na FIDE-inoj rang-listi za januar 2008, objavljenoj tik prije Karjakinovog 18. rođendana, prvi put u karijeri prešao je granicu od 2700, koja se često smatra linijom koja razdvaja "elitne" igrače od ostalih velemajstora, s novim rejtingom od 2732 i 13. mjestom na rang-listi.

U julu 2008. igrao je brzopotezni meč na 10 partija protiv Shorta i uvjerljivo pobijedio 7,5–2,5. U februaru 2009. pobijedio je u A-grupi na turniru Corus u Wijk aan Zeeu (19. kategorija) ostvarivši rezultat 8/13.

Kasnije je osvojio i ACP Svjetski kup u brzopoteznom šahu, koji je održan od 27. do 29. maja 2010. U finalu je porazio Dmitrija Jakovenka 4–3.

U novembru 2011. završio je na diobi od 3. do 5. mjesta s Ivančukom i Njepomnjaščijem na Taljevom memorijalu u Moskvi (turnir 22. kategorije).

U julu 2012. pobijedio je na SP-u u brzopoteznom šahu u Astani (Kazahstan), osvojivši bod više od svjetskog broja 1, Magnusa Carlsena. Istog mjeseca podijelio je 1. mjesto s Caruanom u Dortmundu, ali je na osnovu dodatnog kriterija turnir pripao Caruani.

2014. nastupio je na Turniru kandidata u Hanti-Mansijsku (također turnir 22. kategorije), održanom od 12. do 30. marta, gdje je pobjedom u posljednjem kolu protiv Levona Aronjana, u najdužoj partiji na turniru (po vremenu trajanja, ne po broju poteza), došao do drugog mjesta u ukupnom poretku, ali Anand je već kolo ranije osigurao prvo mjesto i revanš protiv Carlsena u novembru iste godine.

Nakon toga je nastupio na ruskom ekipnom prvenstvu, a zatim je uslijedio inauguralni Həşimovljev memorijal u azerbejdžanskom Şəmkiru, koji je održan od 19. do 30. aprila. Igrao je u A-grupi (22. kategorija) i u konkurenciji šestorice igrača zauzeo peto mjesto remiziravši svih deset partija, što je kuriozitet.

U septembru i oktobru 2015. nastupio je na Svjetskom kupu, koji je na kraju i osvojio na dramatičan način pobijedivši u finalu Pjotra Svidlera. Ulaskom u finale Karjakin i Svidler osigurali su učešće na Turniru kandidata, koji je održan u martu 2016. i koji je osvojio upravo Karjakin, pobijedivši u posljednjem kolu Caruanu bijelim figurama u direktnom obračunu za 1. mjesto. Time je postao izazivač za titulu svjetskog prvaka, za koju se borio protiv Carlsena u novembru 2016. u New Yorku. Nakon 12 partija rezultat je bio neriješen, a u razigravanju, po ubrzanom tempu, Carlsen je bio bolji 3:1 i tako još jednom odbranio titulu.

Ipak, na samom kraju 2016. Karjakin se revanširao Carlsenu na Svjetskom prvenstvu u blic-šahu, osvojivši titulu ispred Norvežanina zahvaljujući boljem dodatnom kriteriju (imali su isti broj bodova), pobijedivši ga pritom u međusobnom okršaju.

Važniji osvojeni turniri

2009 – Wijk aan Zee, 8/13 (I) 2010 – Taljev memorijal (Moskva), 5,5/9 (I-III) 2010 – Rusko superfinale, 7/11 (I-II) 2011 – Kraljev turnir u Bazni, 6,5/10 (I-II) 2012 – SP u brzopoteznom šahu (Astana), 11,5/15 (I) 2013 – Norway Chess (Stavanger), 6/9 (I) 2013 – Svjetsko ekipno prvenstvo u Antalyji (I) 2014 – Norway Chess Classic 6/9 (I) 2015 – Svjetski kup 2016 – Turnir kandidata (Moskva), 8,5/14 (I)

Broj titula na važnijim turnirima Među mnogim organiziranim turnirima neki se posebno ističu zbog svoje historije ili kategorije. Ova tabela prikazuje broj Karjakinovih titula na važnijim turnirima i svjetskim prvenstvima. (U zagradi je godina prvog izdanja turnira.)

Linares (1978) Wijk aan Zee (1938) Dortmund (1928) Taljev memorijal (2006) M-Tel Masters (2005) Nanjing (2008) London Chess Classic (2009) Biel (1968) FIDE Grand Prix (2009) Bilbao Masters (2008) Mečevi/turniri za titulu svjetskog prvaka Ukupno osvojenih11111 (izgubio)4

Politika Rođen je u Ukrajini, ali je etnički Rus. Snažno podržava Vladimira Putina, a podržao je i rusku invaziju na Ukrajinu, zbog čega mu je u martu 2022. FIDE zabranila učešće na svim turnirima pod njenim okriljem na pola godine, pa nije mogao igrati na Turniru kandidata te godine. Nakon isteka kazne odbio je igrati na turnirima na kojima ne može igrati pod ruskom zastavom.

Dana 12. septembra 2024. postao je senator za Krim u Savjetu Federacije, gornjem domu ruske skupštine.

Privatni život 24. jula 2009. Karjakin se oženio Katerinom Dolžikovom (koja je ženski velemajstor). Dvije i po godine kasnije sporazumno su se razveli. Po završetku Həşimovljevog memorijala objavljeno je da će se Karjakin oženiti po drugi put, ovog puta Galijom Kamalovom. Vjenčanje je održano 17. maja 2014. Imaju dva sina, rođena 2015. i 2017.

Dana 25. jula 2009. dobio je rusko državljanstvo i prešao iz Ukrajinskog u Sveruski šahovski savez kako bi dobio bolje sponzorstvo i trenere. Akt o dodjeli državljanstva lično je potpisao tadašnji predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev. Karjakin živi u Moskvi od 2009.

Godine 2013. diplomirao je socijalnu pedagogiju na Ruskom državnom socijalnom univerzitetu.

Po vjeri je pravoslavac.

Reference

Vanjski linkovi

Podaci o rejtingu Intervju s analizom partije

Kategorija:Rođeni 1990. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Biografije, Simferopolj Kategorija:Ukrajinski šahisti Kategorija:Ruski šahisti Kategorija:Ruski političari Kategorija:Svjetsko prvenstvo u šahu 2016.