Irak je suverena država u jugozapadnoj Aziji. Obuhvata područje Mezopotamije između rijeka Eufrat i Tigris i susjedna planinska i pustinjska područja. Na jugoistoku kratkom obalom (58 km) izlazi na Perzijski zaliv. Na jugu graniči s Kuvajtom i Saudijskom Arabijom, na zapadu s Jordanom i Sirijom, na sjeveru s Turskom i na sjeveru i istoku s Iranom. Irak je poznat po grčkom toponimu "Mezopotamija" (što znači: zemlja između rijeka) i dom je najranijih civilizacija koje sežu još od 6. milenija p. n. e. Regija koja se nalazi između rijeka Tigris i Eufrat se često naziva kolijevka civilizacije i mjesto gdje je nastalo prvo pismo. U različitim periodima u svojoj historiji, Irak je bio centar autohtonih carstava: Akadijskog, Sumerskog, Asirskog i Babilonskog carstva. Također je bio dio Medijskog, Ahemenidskog, Grčkog, Partskog, Sasanidskog, Rimskog, Rašidunskog, Mongolskog, Osmanskog Carstva i dr. Pod britanskom kontrolom se našao kao rezultat mandata Društva naroda. U Iraku se nalaze dva najsvetija mjesta šiizma: Nedžef i Kerbela.On Point: The United States Army In Operation Iraqi Freedom - Page 265, Gregory Fontenot - 2004
Historija mini|lijevo|150px|Cilindrični pečar, babilonski period Područje savremenog Iraka je bilo skoro istovjetno području prve civilizacije u Mezopotamiji. Mezopotamska ravnica, smještena između Tigrisa i Eufrata, je dio Plodnog polumjeseca. Tim područjem su vladale mnoge dinastije i carstva kao što su Sumer, Akad, Asirija i Babilon.
Stari vijek U Mezopotamiji se sumerska kultura razvila oko 3000. p. n. e. Život sumerske kulture je bio obilježen s dva važna faktora: nepredvidljivosti dviju rijeka, koje su u svakom času mogle poplavama uništiti kompletno stanovništvo, kao i bogatstvo riječnih dolina, izazvano vijekovima natapanja tla.
Takvo stanje stvari je stvorilo ekonomsku osnovu za civilizaciju, ali i potrebu za čvrstom društvenom organizacijom radi odbrane od poplava. Sumerani su se također bili prisiljeni braniti od susjednih naroda, kao što su Elamiti u današnjem zapadnom Iranu. Sumersku dominaciju nad Mezopotamijom su prvi uspješno izazvali Akađani, semitski narod porijekom s Arapskog poluostrva. 234. p. n. e. veliki akadski vladar Sargon je osvojio Sumer i stvorio Akadsko Carstvo koje je zavladalo većinom sumerskih gradova-država i proširilo se sve do Libanona. Sargonovo carstvo nije dugo potrajalo. Godine 2125. p. n. e, sumerski grad Ur u južnoj Mezopotamiji se pobunio, a Akadsko carstvo je palo i bilo zamijenjeno obnovljenim sumerskim gradovima-državama.
Oko godine 800. p. n. e. na području Mezopotamije se naseljava semitski narod zvan Kaldejci, koji će s vremenom dobiti važnu ulogu u kulturnom razvoju Iraka i antičkog svijeta, ali i političkim sukobima Asirije i Babilona. Na njih je važan utjecaj imao novi uspon Asirije, koja će s vremenom postati poznata kao veliko tzv. Novo Asirsko Carstvo. Ono se s vremenom proširilo na Babilon, iako su Babilonci tome vijekovima pružali žestoki otpor i dizali ustanke. Asirija se s vremenom proširila na Siriju, dijelove današnje istočne Turske, potom na Palestinu da bi svoj vrhunac dobilo sredinom 7. vijeka p. n. e. Tada je pod Asarhadonom osvojen Egipat, a pod Asurbanipalom današnji jugozapadni Iran. Ta se država smatra prvim svjetskim carstvom u historiji, ali je kratko potrajala. Odmah nakon smrti Asurbanipala, Babilonci i Kaldejci pod Nabopolassarom su 626. p. n. e. digli ustanak, otjerali Asirce, a potom napali njihovu zemlju uz pomoć medijskih saveznika. Godine 612. p. n. e. je uništena asirska prijestolnica Niniva, a pet godina kasnije Egipćani su poraženi u bitci kod Karkemiša kojom je uspostavljena babilonska dominacija nad najvećim dijelom nekadašnjih asirskih područja. Pod dugom i uspješnpm vladavinom Nabukodnonosora Velikog je stvorena država poznata kao Novo Babilonsko Carstvo.
Perzijsko carstvo mini|desno|200px|Darije I Za vrijeme Nabukodonosorovih nasljednika babilonska država je oslabila, a što su najbolje iskoristili njeni istočni susjedi Perzijanci. Oni su pod vodstvom dinastije Ahemenida stvorili državu i godine 539. p. n. e. pod vodstvom Kira Velikog osvojili ne samo Babilon, nego i cijelu teritoriju današnjeg Iraka. Ona se tako našla u centru još većeg carstva koje se na svom vrhuncu prostiralo od Dunava do Indije, odnosno od Nila do Centralne Azije. Mezopotamija je dijelila sudbinu te države sve do 331. p. n. e. kada je Ahemenide srušio makedonski kralj Aleksandar Veliki koji je Babilon učinio centrom svoje države.
Godine 323. p. n. e. Aleksandar je umro, a njegovo carstvo se raspalo zbog ambicija i svađa među njegovim generalima. Među njima je Seleuk I Nikator do 305. p. n. e. uspio osvojiti najveći dio, koji je uključio Irak, te stvoriti vlastitu državu koja će kasnije biti poznata kao Seleukidsko Carstvo. Ta je, država, međutim u 2. vijeku p. n. e. oslabila u ratovima s Rimljanima na zapadu, kako i u unutrašnjim sukobima. To su najbolje iskoristili Parti, iranski nomadski narod iz Centralne Azije koji su prodrli na Iransku visoravan, a potom krajem 2. vijeka p. n. e. uspjeli Seleukide istjerati iz Mezopotamije. Tako je stvoreno Partsko Carstvo koje je svoju prijestolnicu imalo u Ktesifonu. Parti će se s vremenom početi sukobljavati s Rimljanima, a današnji Irak će povremeno dolaziti pod rimsku vlast, kao za vrijeme cara Trajana.
Arapski i osmanlijski period mini|lijevo|350px|Bagdad je bio glavni grad Abasidskog halifata Dugotrajni ratovi Bizantinaca i Perzijanaca koji su eskalirali u 7. vijeku, doveli su do pustošenja Bliskog Istoka i prekida najvažnijih trgovačkih ruta između istoka i zapada. Kao alternativna trgovačka ruta se nametnula Arabija, a i tamošnje stanovništvo - Arapi - se postepeneo počelo naseljavati u opustošena područja, uključujući Irak. Pojava islama u Arabiji je Arapima dala i ideološku osnovu da zauzmu ta područja. U odlučujućoj bici kod al-Qadisiyaha 636. Arapi su porazili Perzijance te je današnji Irak pao pod arapsku kontrolu i postao dio, a kasnije i centar prvog arapskog, odnosno islamskog halifata koji će svoj vrhunac imati pod dinastijom Abasida 750.
Uz arapske doseljenike, koji su ispočetka sagradili vlastite tvrđave, a kasnije gradove kao Basra, lokalno stanovništvo se relativno brzo islamiziralo. Nekadašnji izraz Khvarvārān je sve više počeo zamjenivati izraz Iraq, arabizirane perzijske riječi Erak koja je označavala "donji Iran". Period od 8. do 13. vijeka se često naziva Zlatno doba islama, a upravo tada je Bagdad kao abasidska prijestolnica bio i glavnim ekonomskim i kulturnim središtem, odnosno najvećim i najvažnijim gradom na svijetu.
Iako Irak nije bio neposredno pogođen križarskim ratovima, haos u regiji se s vremenom odrazio i na to područje. Invazija Mongola 1258. i uništenje Bagdada je, pak, Iraku zadalo udarac nakon koga je to područje počelo gubiti svoju kulturnu i ekonomsku važnost.
Haos koji su iza sebe ostavili Mongoli su najbolje iskoristili razni turski nomadski narodi. Krajem 14. vijeka dijelove sjevernog Iraka je zauzela turkmenska država Kara Koyunlu. Nju je godine 1466. potukla turkmenska Ak Koyunlu država. Njih je porazila i iz Iraka otjerala perzijska dinastija Safavida 1508. Safavidi se, međutim, nisu mogli nositi s još moćnijom turskom državom - Osmanskom Imperijom. Irak je pod njenu vlast došao 1533, iako je na nekim područjima ta vlast bila nominalna, odnosno svodila se na simbolični autoritet osmanskog kalifa nad lokalnim plemenima. Irak je nastavio gubiti svoju ekonomsku važnost, postavši graničnim uporištem prema Safavidima, koji su ga u 17. vijeku nakratko uspjeli zauzeti. Slabljenje osmanske vlasti se u 18. vijeku odrazilo i na Irak. Godine 1747. je dana autonomija mamelucima, da bi godine 1831. Porta ponovno preuzela direktnu vlast.
Ratovi 1980-1991. Nakon što je na vlast došla stranka Baath, uslijedila su masovna hapšenja i ubistva, uglavnom komunistički orijentiranih intelektualaca. Naročito nakon što je sa pozicije predsjednika otišao al-Bakrs, na vlast je 16. jula 1979. došao Sadam Husein. Uslijedili su brojni slučajevi kršenja ljudskih prava, a žrtve su bile čak i pripadnici Baath stranke.
Nakon povremenih provokacija i sukoba sa Iranom, Sadam naređuje vojni napad na susjednu zemlju, te su 22. septembra 1980. Iran napalo devet od dvanaest divizija iračke vojske. Poslije početnih uspjeha, iračka vojska se od 1982. počela sve više povlačiti, te su 1984. ratna dejstva prešla na teritoriju Iraka. Ovaj Prvi zalivski rat trajao je sve do 1988. a u njemu je poginulo oko 250.000 Iračana. Tokom tog rata, Irak je nekoliko puta koristio i hemijske bojne otrove protiv Iranaca ali i protiv neistomišljenika unutar vlastitog naroda. Na Sadama je izvršen neuspješni atentat 17. jula 1982, a za odmazdu uhapšeno je 600 stanovnika malog grada Dudžail, od čega je 148 osoba ubijeno. Od 1988. iračka vojska je otpočela i takozvanu operaciju Anfal pri čemu je stradalo oko 180.000 iračkih Kurda.
Iračka vojska 2. augusta 1990. iznenada prelazi granicu sa Kuvajtom i okupira zemlju. Tek nakon intervencije međunarodnih trupa pod vodstvom SAD, u februaru 1991. Kuvajt je oslobođen u Drugom zalivskom ratu. Zbog toga su Ujedinjeni narodi stavili sankcije Iraku, što je dovelo do međunarodne izolacije države i osiromašenja većeg dijela stanovništva.
Zastava i grb mini|lijevo|170px|Zastava Iraka mini|desno|100px|Grb Iraka Zastava Iraka u sadašnjem izgledu je na snazi od 2008. Sastoji je se od trobojke karakteristične za arapske zemlje, crveno-bijelo-crno. Unutar bijelog polja napisan je tekbir na arapskom pismu.
Grb Iraka se sastoji od Salahudinovog orla, na čijim prsima se nalazi zastava Iraka. Orao drži natpis "الجمهورية العراقية" (Republika Irak). Grb je kao i zastava usvojen 2008.
Historijske zastave Iraka
Geografija mini|desno|250px|Satelitski snimak Iraka Irak se nalazi u Jugozapadnoj Aziji, između 29. i 38. stepena sjeverne geografske širine i 39. i 49. stepena istočne geografske dužine (s malim dijelom teritorije leži zapadno od 39°). Zauzima teritoriju od 437.072 km2 te je 58. po veličini država na svijetu. Irak se uglavnom sastoji od pustinje kroz koju protiču dvije velike rijeke (Eufrat i Tigris) koje tvore plodnu aluvijalnu ravnicu. Rijeke do svoje delte u Perzijskom zalivu, godišnje odnesu oko 60.000.000 m3 mulja. Sjever zemlje je uglavnom planinski, a najviša tačka je na 3.611 m. Irak ima malu obalu koja izlazi na Persijski zaliv, dužine oko 58 km.
Klima Irak se nalazi u suhoj klimatskoj zoni. Ljeta su vruća i s malo padavina, a zime blage i vlažne. Dok u Sirijskoj pustinji mogu proći godine a da ne padne kiša, u planinskoj regiji na sjeveroistoku zemlje zimi pada snijeg. Godišnji nivo padavina u ovom području prelazi 1.000 milimetara, dok je u Mezopotamiji količina padavina uglavnom manja od 30 milimetara. U Bagdadu, koji je smješten u njenom središtu, prosječna temperatura u januaru iznosi 9 °C, a u julu 33 °C. Temperaturne vrijednosti nerijetko ljeti pređu ekstremnu granicu od 50 °C.
Vode mini|lijevo|220px|Rijeka Eufrat Regija između reka Eufrata i Tigrisa naziva se Mezopotamija i predstavlja žitnicu bliskoistočnih zemalja. Rijeke teku kroz Irak sa sjeverozapada prema jugoistoku. Središnji dijelovi njihovih tokova natapaju polja i plantaže agruma i palmi datula podignute na mjestu posječenih šuma u kojima su najzastupljenija bila stabla hrasta, platana, vrbe i topole. Donje tokove ovih rijeka prate močvarna područja s puno trske koja su stanište brojnih ptica selica. Oko 150 kilometara sjeverno od ušća u Perzijski zaliv Eufrat i Tigar se spajaju u rijeku Šat el Arab. Iračka morska obala duga je oko 60 kilometara. Na zapadu toka rijeke Eufrat reljef se postupno uspinje prelazeći u Sirijsku pustinju, koja se prostire i po susjednim zeljama. U ovom prirodnom prostoru vegetacija je pustinjska s tek pokojim grmom trave ili trnovitim trajnicama.
Politika mini|desno|180px|Fuad Masum, predsjednik Iraka