Veljko Kadijević (21. novembar 1925 – 2. novembar 2014) bio je general Jugoslavenske narodne armije i savezni ministar odbrane SFRJ od 1988. do 1992.Veljko Kadijević general JNA vecernji.hr. Pristupljeno 11. 7. 2014. (jezik: hrvatski)

Biografija Porijeklo i Drugi svjetski rat General-armije Veljko Kadijević je rođen 21. novembra 1925. u Glavini Donjoj, kod Imotskog, od majke Janje rođene Patrlj,Optužnica broj: DO-K-41/99., Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Vukovar, 24. decembar 2002., str. 1. URL: http://www.dorh.hr/fgs.axd?id=784 hrvatskog porijekla i oca Dušana,»Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«, br. 6., petak, 22. januara 1988., str. 185. srpskog porijekla. General Kadijević se izjašnjavao kao Jugoslaven.Biografija izmunzinger.de pristupljeno 11.7.2014 Njegov otac Dušan je bio sudionikom Španskoga građanskog rata, te je poginuo u Španiji 1936. General Kadijević je 1943, za vrijeme Drugog svjetskog rata, pristupio partizanima i postao članom Saveza komunista Jugoslavije. Tokom rata je prvo bio omladinski rukovodilac u Imotskom, a kasnije član Politodjela (političkog odjeljenja) Devetnaeste sjevernodalmatinske divizije, a potom 26. dalmatinske divizije. Kasnije je bio pomoćnik političkog komesara Prve dalmatinske udarne brigade i pomoćnik političkog komesara 26. dalmatinske divizije.

Jugoslavenska narodna armija Poslije završetka rata general Kadijević je nastavio profesionalnu službu u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, u kojoj je obavljao dužnost političkog komesara divizije, nastavnika u Višoj vojnoj akademiji JNA, komandanta divizije, načelnika štaba korpusa, pomoćnika komandanta armije i dr. Završio je Višu vojnu akademiju JNA i Ratnu školu JNA. Godine 1963. završio je Koledž za zapovjednike i generale Američke vojske (en. US Army Command and General Staff College). Bio je savezni sekretar za narodnu odbranu od 15. maja 1988. do 8. januara 1992, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.

Jugoslovenka kriza i raspad SPRJ

Nakon razbijanja demonstracija opozicije u Beogradu 9, mart 1991, organizovanih od Draškovićevog Srpskog pokreta obnove koji su tražili ostavke čelnika Radiotelevizije Srbije, saziva se Sjednica vrhovne komande. Dana 12. marta 1991, kao savezni ministar odbrane SFR Jugoslavije, general Kadijević je prisustvovao sjednici Predsjedništva SFRJ na kojoj su još bili: general Blagoje Adžić, Bogić Bogićević (član predsjedništva iz SR Bosne i Hercegovine), admiral Stane Brovet, Nenad Bućin (član predsjedništva iz SR Crne Gore), Borisav Jović (član predsjedništva iz SR Srbije), Jugoslav Kostić (član predsjedništva iz AP Vojvodine), Stjepan Mesić (član predsjedništva iz SR Hrvatske), Riza Sapunxhiu (član predsjedništva iz AP Kosova) i Vasil Tupurkovski (član predsjedništva iz SR Makedonije). Na toj je sjednici general Kadijević izjavio da se izazivanjem građanskog rata stvaraju uslovi za vanjsku intervenciju i definitivnu uspostavu marionetskih režima na prostoru SFR Jugoslavije, te da surova realnost sučeljava Oružanih snaga SFRJ s istim protivnikom kao i 1941. Napomenuo je da je strani faktor već uveliko tu, najavljujući i svoje vojno prisustvo, te da su tu i domaće kvislinške snage, fašističke, ustaške, četničke, belogardijske, balističke i bugarofilske.HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA U SURADNJI S HRVATSKIM VOJNIKOM OBJAVLJUJE AUTENTIČNE DOKUMENTE I MEMOARSKO GRADIVO VEZANO UZ DOMOVINSKI RAT hrvatski-vojnik.hr pristupljeno 11.7.2014 Na toj sjednici je u ime Oružanih snaga SFRJ i Štaba vrhovne komande iznio je sljedeće prijedloge za rješavanje krize u Jugoslaviji:

1.) Odmah donijeti odluku o uvođenju vanrednog stanja na cijeloj teritoriji SFRJ i suspendirati sve normativne akte koji su u suprotnosti sa ustavom SFRJ i saveznim zakonima.

2.) Donijeti odluku o podizanju borbene spremnosti oružanih snaga, uključujući i mobilizaciju dijela jedinica, do nivoa koji će prema procjeni Štaba vrhovne komande garantirati spriječavanje građanskog rata. Uspješno suprostavljanje svakom pokušaju strane vojne intervencije i osiguranje uslova za miran, demokratski, te na ustavu i zakonima SFRJ, zasnovan rasplet jugoslavenske krize.

3. Hitno dovođenje narušenog sistema odbrane zemlje u ustavne okvire. Razoružanje i rasformiranje nelegalnih oružanih sastava u skladu sa naredbom Predsjedništva SFRJ od 9. januara 1991. Potpuno realiziranje stavova i odluka Predsjedništva SFRJ u rukovođenju Teritorijalnom odbranom, te stavljanje vojne obaveze u nadležnost oružanih snaga SFRJ.

4. Hitno nastaviti političke razgovore o budućem uređenju SFRJ, a u republikama čija se rukovodstva opredjeljuju za otcjepljenje, organizirati referendum na kome će se svakom narodu pružiti mogućnost za neposredno i slobodno izjašnjavanje, bez ikakvog diktata i majorizacije.

5. Slijedeći volju naroda iskazanu na referendumu, što prije, a najkasnije u roku od šest mjeseci, donijeti ustav jugoslavenske države, organizirati višestrančke izbore i konstituisati nove organe vlasti. Buduće jugoslavensko društvo izgrađivati kao parlamentarnu demokraciju višestranačkog tipa, bez nametanja bilo kakvih i bilo čijih ideoloških nazora i monopola.

Prijedlozi Štaba vrhovne komande na kraju sjednice nisu bili prihvaćeni jednoglasno.

Prema Bogiću Bogićeviću, još prije glasanja trebao je biti "slomljen Bosanac", odnosno uvjeriti ga da glasa za prijedlog armije. Isto tako navodi da je Kadijević tajno išao u London i Moskvu gdje je bezuspješno tražio podršku u slučaju vojnog udara.Ličnost Danas:Veljko Kadijević objavljeno u danas.rs pristupljeno 11.7.2014 ZAVNOBiH je naš rodni list i naš grunt objavljeno 21.11.2013 u vijesti.ba pristupljeno 11.7.2014

Slučaj Gardijske brigade U jesen 28. septembra 1991. grupa armijskih oficira Gardijske brigade, pod vodstvom Veselina Šljivčanina, upala je u prostorije Generalštaba. Gardijska brigada je imala zadatak da štiti Generalštab, no kada su saznali da idu za Vukovar odlučili su smjeniti Kadijevića. Otpor Blagoja Adžića je spriječio njegovo uklanjanje, jer je odbio preuzeti funkciju.Miroslav Lazanski, Jutarnji patroldžija iz NIN,Broj 2561 objavljeno 27. 1.2000, pristupljeno 13.12.2014Svetislav Spasojević, Sve tajne KOS-a - SVEDOČENjE GENERAL-MAJORA ALEKSANDRA VASILjEVIĆA (2) - Da li je pripreman državni udar, objavljeno u NIN-u 19.06.92, pohranjeno u web.arhiv.rs, pristupljeno 12.12.2014 Miloševiću i Joviću je smetalo što Kadijević nije još uklonio (ranijim penzionisanjem) projugoslovenske oficire iz JNA, te su ovaj povod pokušali iskoristiti za njegovu smjenu.Filip Švarm, Tamara Skrozza, Biljana Vasić Kratka istorija sloma - Vojska Jugoslavije 1992-2000 (4) > Vukovarska apokalipsa 'vreme.com',objavljeno; 25. 8.2001;pristupljeno: 19.12.2014

Rat u Hrvatskoj U Republici Hrvatskoj je za generalom Kadijevićem raspisana potjernica zbog sumnje da je počnio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.Potjernica MUP-a Hrvatske mup.hr pristupljeno 11.7.2014 Protiv njega su podignute tri optužbe: prva je podignuta pred Županijskim sudom u Bjelovaru u novembru 1992, druga pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002, a treća pred Županijskim sudom u Osijeku u maju 2006.

Ostavka kao Savezni ministar odbrane Kadijević podnosi ostavku 6. januara 1992, nakon što je rukovodstvo SFRJ odbilo prihvatiti njegove prijedloge.Veljko Kadijević, Velika čistka generala novosti.rs objavljeno 16. 8.2007, pristupljeno 21.12.2014 Sam Kadijević će kao razlog navesti svoje pogoršano zdravstveno stanje, dok je list Vreme u sjećanju na Kadijevića navelo razlog obaranje helikoptera UN posmatrača kod Varaždina.

Azil u Rusiji General Kadijević je napustio Beograd svega nekoliko sati nakon što je dobio informaciju da će biti pozvan kao svjedok na ispitivanju pred istražiocima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Živio je u Moskvi, gdje je dobio azil od ruskih vlasti. Prelaz u Rusku Federaciju omogućio mu je Dmitrij Jazov.Tatjana Tagirov, "Gde je general Veljko Kadijević"vreme.com objavljeno 29. 3.2007, pristupljeno 12.12.2014 Veljko Kadijević, Zavera protiv Juge objavljeno 14.10.2000 u novosti.rs pristupljeno 11.7.2014 U intervjuu za RTS 9. novembra 2007. izjavio je da je za zločin u Ovčari čuo tek kada je stigao u penziju. "Kadijević:Za Ovčaru sam čuo tek nakon umirovljenja"index.hr,objavljeno 13.11.2007;pristupljeno:13. 9.2014 Godine 2008. postao je ruski državljavljanin nakon što je više godina imao status izbjeglice. Umro je 2. novembra 2014.U Moskvi umro Veljko Kadijević, bivši general JNA Dnevni avaz,objavljeno 2.11.2014;pristupljeno: 3.11.2014 Umro Veljko Kadijević, general JNA koji je vodio napade na Vukovar i Dubrovnikklix.ba,objavljeno 2.11.2014;pristupljeno: 3.11.2014

Citati

Djela Moje viđenje raspada, Beograd (1993) Kontraudar, Moskva (2007)

Nagrade Orden jugoslovenske zvijezde sa lentom Orden ratne zastave Orden Republike sa lentom Orden za hrabrost

Također pogledajte SKPJ

Reference

Vanjski linkovi

SAM 16/12/1995 - Intervju: Junaci naseg doba - Veselin Sljivancanin

Kategorija:Rođeni 1925. Kategorija:Umrli 2014. Kategorija:Biografije, Imotski Kategorija:Rat u Hrvatskoj Kategorija:Jugoslavenski generali Kategorija:Jugoslavenski partizani Kategorija:Generali Jugoslavenske narodne armije