Blagoje Adžić (Pridvorica, 2. septembra 1932 – Beograd, 1. marta 2012, general-pukovnik JNA i predzadnji načelnik generalštaba Oružanih snaga SFRJ.
Biografija General-pukovnik Blagoje Adžić je rođen u Pridvorici, općini Gacko, Kraljevina Jugoslavija (danas Bosna i Hercegovina). Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata jedini je od svoje porodice preživio ustaški pokolj u svom selu, kada mu je stradalo petnaestak članova porodice. Posle završetka trećeg razreda industrijske škole, završio je Školu za aktivne oficire veze 1953. Nakon toga Školu stranih jezika JNA - 1966, Višu vojnu akademiju Frunze u Sovjetskom Savezu - 1969, Ratnu školu JNA - 1973. i Školu općenarodne odbrane - 1987. Postao je zamjenik komandanta Sedme armije 1986. i na toj dužnosti bio do 1987, te zamjenik načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ do 1989. Za načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ imenovan je 29. 9. 1989, i na toj dužnosti bio do 27. 2. 1992, kada ga je smijenio general-pukovnik Života Panić.
Tokom Rata u Sloveniji, juna 1991, general Adžić je došao u Zagreb i oštro kritikovao vodeće generale 5. armijske oblasti JNA optuživši ih da "traljavo" vode vojsku nakon što nisu proveli njegove naredbe vezano uz sukob u Sloveniji.Ivica Đikić, »General Petar Stipetić, Načelnik glavnog Stožera HV-a: Činjenica je da smo ratovali u Bosni«, Feral Tribune, Split, 10. 3. 2001. Dok je bio načelnik Generalštaba JNA, sudjelovao je 1991. u Ratu u Hrvatskoj. Lično je posjetio vukovarski front te prigovarao zbog manjka zapovijednog lanca i dezertacija. Human Rights Watch poslao je 21. januara 1992. pismo njemu i Slobodanu Miloševiću kako bi se istražili i spriječili ratni zločini protiv nesrpskih stanovnika u Hrvatskoj. Naknadno, Human Rights Watch je javno pozvao da se Adžić istraži zbog ratnih zločina u ratu u Bosni i Hercegovini. Nakon odlaska u penziju 1992, povukao se iz javnosti.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je vodio istragu protiv njega, ali nikada nije podignuo optužbu. Spomenut je tek kao dio udruženog zločinačkog pothvata u presudi protiv Milana Martića.
Županijski sud u Osijeku za njim je raspisao potjernicu zbog "genocida, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika" za vrijeme bitke za Osijek. Ipak, srbijanske vlasti nikad ga nisu uhitile. Umro je 1. 3. 2012. u Beogradu.
Činovi potporučnika dodijeljen 1953.Ante Nazor, 2010, str. 243, 283 poručnika dodijeljen 1956. kapetana dodijeljen 1960. kapetana 1. klase dodijeljen 1963. majora dodijeljen 1969. potpukovnika dodijeljen 1973. pukovnika dodijeljen 1977. general-majora dodijeljen 1982. general-potpukovnika dodijeljen 1987. general-pukovnika dodijeljen 1989.
Odlikovanja 40px Orden za vojne zasluge sa velikom zvijezdom 40px Orden narodne armije sa zlatnom zvjezdom 40px Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima 40px Orden narodne armije sa srebrnom zvjezdom 40px Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima
Također pogledajte Sjednica Vrhovne komande OS SFRJ mart 1991.
Reference
Literatura
Kategorija:Rođeni 1932. Kategorija:Umrli 2012. Kategorija:Biografije, Gacko Kategorija:Generali Jugoslavenske narodne armije Kategorija:Jugoslavenski ministri Kategorija:Apsolventi Vojne akademije Kategorija:Načelnici Generalštaba JNA