Hakeem Abdul Olajuwon (čit. ; prethodno poznat kao Akeem Olajuwon) nekadašnji je američki košarkaš nigerijskog porijekla. Od 1984. do 2002. igrao je u NBA ligi za Houston Rocketse i Toronto Raptorse na poziciji centra. Predvodio je Rocketse do dvije uzastopne NBA titule 1994. i 1995. Od 2008. član je Košarkaške Kuće slavnih. Sa službenom visinom 213 cm (mada je, po vlastitom priznanju, ona bila bliža vrijednosti 208 cm), Olajuwon se smatra jednim od najboljih centara koji su ikad igrali. Michael Jordan izjavio je da vjeruje da je Olajuwon najbolji centar u historiji košarke.Heisler, str. 3. Tokom karijere dobio je nadimak The Dream ("San").
Rođen u Lagosu, u Nigeriji, otišao je iz rodne zemlje kako bi igrao košarku za Univerzitet u Houstonu, čiju je ekipu tada vodio trener Guy Lewis. Njegova karijera u Cougarsima uključuje tri učešća na završnom turniru (Final Fouru). Na NBA draftu 1984. Olajuwona su kao prvi pik birali Houston Rocketsi, a u toj generaciji bile su i buduće zvijezde Michael Jordan, Charles Barkley i John Stockton. U Rocketsima je igrao s 224 cm visokim Ralphom Sampsonom i taj dvojac uskoro je prozvan "Tornjevi blizanci" (Twin Towers). Već 1986. odveli su Rocketse do NBA finala, u kojem su izgubili od Boston Celticsa u šest utakmica. Nakon što je Sampson 1988. razmijenjen u Golden State Warriorse, Olajuwon je postao neprikosnoveni vođa Rocketsa. Dvaput je bio najbolji skakač sezone (1989, 1990), a triput najbolji bloker (1990, 1991, 1993).
Odgojen kao musliman, postao je privrženiji vjeri tokom ovog perioda i promijenio je pisanje svog imena Akeem dodavši mu "H" na početak. Uprkos tome što je tokom žučnih razgovora o novom ugovoru umalo bio razmijenjen pred početak sezone 1992/93, ostao je u Rocketsima, u kojima je 1994. postao jedini igrač koji je u istoj sezoni osvojio nagrade za najkorisnijeg igrača sezone, odbrambenog igrača godine i najkorisnijeg igrača NBA finala. Njegovi Rocketsi osvojili su dvije uzastopne titule prvaka, i to protiv New York Knicksa (čime se revanširao Patricku Ewingu za poraz u njihovom univerzitetskom finalu) i Orlando Magica sa Shaquilleom O'Nealom. Godine 1996. bio je član američke reprezentacije koja je na Igrama u Atlanti osvojila zlatnu medalju, a izabran je i kao jedan od 50 najboljih igrača u historiji NBA. Karijeru je završio kao najbolji bloker NBA lige svih vremena s 3.830 blokada.
Rane godine Rođen je u porodici Salima i Abike Olajuwon, iz naroda Joruba, koji su vodili posao s cementom u Lagosu.Olajuwon i Knobler, str. 15. "Olajuwon" na joruba jeziku znači "uvijek na vrhu". Bio je treće od šestero djece. Svojim roditeljima pripisao je zasluge što su u njega i njegovu braću i sestre usadili vrijednosti truda i discipline: "Učili su nas da budemo pošteni, da se trudimo, poštujemo naše starije i vjerujemo u sebe." Izrazio je nezadovoljstvo u vezi s tim što je njegovo djetinjstvo u Nigeriji okarakterizirano kao zaostalo. "Lagos je veoma kosmopolitski grad... Ima mnogo etničkih grupa. Odrastao sam u sredini u kojoj je u školama bilo svih vrsta ljudi."
Tokom mladosti Olajuwon je bio nogometni golman, što je pomoglo njegovom radu nogu i dalo mu okretnost da balansira svoju visinu i snagu u košarci, a također je doprinijelo i njegovoj blokerskoj sposobnosti. Košarku je prvi put zaigrao u dobi od 15 godina, na lokalnom turniru. Navodi se da je jedan nigerijski trener jednom zatražio od njega da zakuca, demonstrirajući zakucavanje stojeći na stolici. Olajuwon je tada sam pokušao isto, ali kad mu je rečeno da ne koristi stolicu, ispočetka nije mogao zakucati loptu.
Uprkos ranim problemima, Olajuwon je ubrzo zavolio košarku: "Košarka je nešto (što je) tako jedinstveno. Odmah sam je prihvatio i, znate, shvatio da je to (prava) igra za mene. Svi drugi sportovi jednostavno su postali sporedni."Hakeem Olajuwon: Hakeem the Dream, NBA TV; emitirano: 3. 1. 2007.
Univerzitet u Houstonu i "Phi Slama Jama"
Olajuwon je emigrirao iz Nigerije kako bi igrao košarku za Cougarse, ekipu Univerziteta u Houstonu, koje je tada trenirao Guy Lewis. Za njim nije vladao toliki interes i bila mu je ponuđena tek posjeta univerzitetu kako bi radio s trenerskim osobljem, a na osnovu preporuke Lewisovog prijatelja koji je vidio Olajuwona kako igra. Olajuwon se kasnije prisjetio da, kad je 1980. prvi put stigao na aerodrom radi posjete, nije bilo nikoga od predstavnika škole da ga dočeka. Kad je nazvao osoblje, rečeno mu je da uzme taksi do univerziteta.NBA TV Over Time: Hakeem Olajuwon, NBA TV; emitirano: 26. 12. 2006.
mini|150px|desno|Olajuwonov broj 34, jedan od samo pet brojeva koje je penzionisala muška košarkaška ekipa Univerziteta u Houstonu, visi u Hofheinz Pavilionu. Nakon što prvu godinu nije igrao jer još nije mogao dobiti odobrenje od NCAA za nastupe, Olajuwon je rijetko igrao u narednoj sezoni (1981/82), a Cougarsi su na Final Fouru izgubili od ekipe Univerziteta Sjeverne Karoline. Olajuwon je tražio savjete od trenerskog osoblja o tome kako da poveća svoju minutažu i oni su mu rekli da počne raditi s višestrukim osvajačem nagrade za najkorisnijeg igrača NBA lige i stanovnikom Houstona, Mosesom Maloneom. Malone, koji je tada bio centar u Houston Rocketsima, u periodu između sezona igrao je utakmice s još nekoliko NBA igrača u Rekreativnom centru Fonde. Olajuwon se pridružio vježbama i tokom ljeta imao je okršaje 1 na 1 s Maloneom u nekoliko utakmica. Olajuwon je rekao da mu je ovo iskustvo rapidno poboljšalo igru: "Način na koji mi je Moses pomogao bio je taj što je bio tu i igrao, omogućujući mi da se suočim s tim nivoom takmičenja. On je bio najbolji centar u NBA ligi u to vrijeme i ja sam pokušavao poboljšati svoju igru igrajući protiv najboljeg."
Olajuwon se tog ljeta vratio kao drugačiji igrač. On i njegove timske kolege (uključujući i Clydea Drexlera) činili su "Phi Slama Jama", prvo "zakucavajuće studentsko bratstvo", nazvano tako zbog njihove vještine iznad obruča ( – jedan od žargonskih izraza za zakucavanje). Na drugoj i trećoj godini pomogao je Cougarsima da dođu do uzastopnih finala NCAA prvenstva, u kojima su izgubili od Državnog univerziteta Sjeverne Karoline (drugi univerzitet iz ove države) košem u posljednjoj sekundi (1983) i Georgetowna, koji je predvodio Patrick Ewing (1984). Olajuwon je osvojio nagradu za najboljeg igrača NCAA finala 1983 iako je njegova ekipa poražena. On je, do danas, posljednji igrač iz poražene ekipe u finalu koji je dobio ovu počast. Drexler je iste godine otišao u NBA, pa je Olajuwon ostao usamljena zvijezda ekipe.
Nakon sezone 1983/84. Olajuwon je razmišljao da li da ostane na koledžu ili da se ranije prijavi za NBA draft. U to vrijeme prvi pik dodjeljivao se bacanjem novčića (lutrija za NBA draft uvedena je 1985). Olajuwon se prisjetio: "Zaista sam vjerovao da će Houston dobiti na bacanju novčića i odabrati prvi pik na draftu i zaista sam želio igrati u Houstonu, tako da sam morao donijeti tu odluku" (da ranije ode s koledža). Njegova intuicija pokazala se tačnom i novčić je dodijelio pravo na prvi pik Houstonu ispred Portland Trail Blazersa. Olajuwon je smatran najboljim amaterskim igračem u ljeto 1984. na račun svojih kolega studenata i budućih NBA zvijezda Jordana, Barkleya i Stocktona i Houston Rocketsi odabrali su ga kao prvi pik na draftu 1984.
U autobiografiji Living the Dream (Živeći san), koju je napisao 1996. u saradnji s Peterom Knoblerom, Olajuwon spominje intrigantnu draftovsku razmjenu ponuđenu Rocketsima u kojoj bi Drexler i drugi pik na draftu 1984. bili poslani iz Portlanda u zamjenu za Sampsona. Da su Rocketsi napravili tu razmjenu, možda bi, prema Olajuwonu, na draftu odabrali Jordana s drugim pikom kako bi igrao s Olajuwonom i Drexlerom, koji su uspostavili međusobnu "hemiju" u igri tokom njihovih dana u Phi Slama Jami na koledžu. Sportski novinar Sam Smith špekulira da bi takva razmjena "promijenila historiju lige i možda čitavu legendu o Michaelu Jordanu". Od 1991. do 1998. u ekipama koje su osvajale NBA titulu igrali su ili Jordan ili Olajuwon; osim toga, makar jedan od trojke Drexler-Jordan-Olajuwon bio je učesnik svih NBA finala od 1990. do 1998.
Houston Rockets Odmah u Olajuwonovoj prvoj sezoni Rocketsi su zabilježili uspjeh s obzirom na to da su omjer pobjeda i poraza popravili s 29–53 u sezoni 1983/84. na 48–34 u sljedećoj sezoni. Udružio se s novajlijom godine 1984, 224 cm visokim Ralphom Sampsonom, i njih dvojica činila su prvobitni NBA-dvojac "Tornjevi blizanci". Olajuwon je na kraju sezone imao prosjek od 20,6 poena, 11,9 skokova i 2,68 blokada po utakmici. Završio je na drugom mjestu u izboru za novajliju godine, odmah iza Jordana, i bio je jedini od ostalih novajlija koji je dobio glasove.
U svojoj drugoj sezoni ostvario je prosjek od 23,5 poena, 11,5 skokova i 3,4 blokade po utakmici. Rocketsi su završili sezonu s omjerom 51–31 i došli do finala Zapadne konferencije, u kojem su ih čekali branioci titule, Los Angeles Lakersi. Rocketsi su prilično lahko dobili 4–1, šokiravši sportsku javnost, a Olajuwonu je ovaj uspjeh donio naslovnicu u Sports Illustratedu. U pobjedama u trećoj i četvrtoj utakmici postigao je ukupno 75 poena i trener Lakersa, Pat Riley, kasnije je rekao: "Pokušali smo sve. Stavili smo četiri igrača na njega. Pomagali smo iz različitih uglova. On je, jednostavno, veliki igrač."Simmons, str. 192. Rocketsi su tako prošli u finale, u kojem su u šest utakmica poklekli pred Boston Celticsima, čiji se tim iz 1986. često smatra jednim od najboljih u historiji NBA.
Sredina karijere Tokom sezone 1987/88. Sampson (koji se mučio s povredama koljena, koje će njegovu karijeru dovesti do preranog kraja) razmijenjen je u Golden State Warriorse. Sljedeća sezona bila je za Olajuwona prva kompletna sezona u kojoj je bio apsolutni vođa Rocketsa. Ova promjena podudarila se sa dovođenjem novog trenera, Dona Chaneya. Rocketsi su završili sezonu s omjerom 45–37, a Olajuwon ju je završio kao najbolji skakač lige s 13,5 skokova po utakmici, što je za jedan skok bilo više od Barkleyjevog prosjeka. To je bilo u skladu s njegovim ostalim statistikama (24,8 poena i 3,4 blokade po utakmici). Olajuwon je u doigravanju poboljšao statistike do vrhunskog nivoa, ostvarivši prosjek 37,5 poena i 16,8 skokova, uz rekord po broju poena u seriji od četiri utakmice (150). Uprkos tome, Rocketsi su eliminirani u prvom krugu od Dallas Mavericksa 1–3.
Iduća sezona bila je razočaravajuća za Rocketse. Imali su polovičan omjer 41–41 i iako su ušli u doigravanje, eliminirali su ih Lakersi u četiri utakmice. Olajuwon je ostvario jednu od najproduktivnijih sezona u odbrani u historiji NBA kad je riječ o igraču koji igra u reketu. Ponovo je bio najbolji skakač sezone (14 po utakmici), ovog puta s još većom prednošću (dva skoka po utakmici više od Davida Robinsona), a imao je i najviše blokada (4,6 po utakmici). Otkad je NBA počela voditi statistiku za blokade (1973/74), on je jedini igrač koji je imao prosjek od više od 14 skokova i više od 4,5 blokada po utakmici u istoj sezoni. Po tome je postao tek treći igrač (u tom trenutku) koji je u istoj sezoni bio i najbolji skakač i najbolji bloker nakon Kareema Abdul-Jabbara i Billa Waltona. Tokom sezone zabilježio je i tzv. quadruple double (dvocifreni rezultat u četiri statističke kategorije u jednoj utakmici), po čemu je također postao tek treći u historiji. (Nakon njega to je pošlo za rukom još samo Davidu Robinsonu 1994.)