Bosanskohercegovačka dijaspora u Saint Louisu u američkoj saveznoj državi Missouri je veoma brojna. Smatra se da se najveća koncentracija građana porijeklom iz BiH u gradu St. Louisu nalazi u kvartu Little Bosnia (doslovno: Mala Bosna) u južnom dijelu grada Bevo Mill. Bosanski kulturni utjecaj se može primijetiti u brojnim bosanskim restoranima, ugostiteljskim objektima i kafićima, kao i nekoliko islamskih organizacija i džamija.
Historija Bosanskohercegovačka zajednica oblikovala se prvenstveno nakon rata u Bosni i Hercegovini, kada je grad postao jedno od glavnih odredišta bosanskohercegovačkih izbjeglica u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako su se doseljenici iz Bosne i Hercegovine u SAD doseljavali i ranije, najveći val dolazaka u St. Louis uslijedio je 1990-ih. Grad je izabran zbog relativno pristupačnog stanovanja, dostupnih poslova i razvijenih izbjegličkih službi. Između 1993. i 2001. International Institute of St. Louis i Catholic Charities Refugee Services pomogli su preseljenje oko 11.000 Bosanaca i Hercegovaca u St. Louis.
Zajednica se najprije koncentrirala u južnom dijelu grada, naročito u četvrtima Bevo Mill i okolnim naseljima. Ondje su postojali dostupni stanovi, prazni poslovni prostori i mogućnost zapošljavanja u proizvodnji, uslugama, prijevozu i zanatstvu. Broj osoba bosanskohercegovačkog porijekla u širem području St. Louisa dosegnuo je krajem 1990-ih i početkom 2000-ih približno 70.000.
Integracija bosanskohercegovačkih izbjeglica u St. Louisu odvijala se kroz rad, obrazovanje, kupovinu kuća i osnivanje malih preduzeća. Posebnu ulogu imala je lokalna banka koja je davala kredite doseljenicima bez američke kreditne historije. Zahvaljujući takvoj podršci, ali i porodičnom radu i mrežama unutar zajednice, bosanskohercegovački doseljenici otvarali su automehaničarske radnje, prijevozničke firme, restorane, kafiće, pekare, mesnice i trgovine. Njihovi poslovi doprinijeli su obnovi dijelova južnog St. Louisa koji su prije toga gubili stanovništvo i privrednu aktivnost.
Privredni uspjeh zajednice potakao je i sekundarnu migraciju. Dio Bosanaca i Hercegovaca koji su prvobitno bili smješteni u druge američke gradove preselio se u St. Louis zbog rodbinskih veza, dostupnih poslova i razvijene infrastrukture zajednice. Do 2010-ih mnoge porodice preselile su se iz Bevo Milla u južna predgrađa okruga St. Louis, uglavnom zbog većih kuća, dvorišta, javnih škola i niže stope kriminala. Taj pomak označio je prelazak dijela zajednice iz prve izbjegličke faze prema stabilnijem srednjoklasnom životu.
Kulturne veze sa Bosnom i Hercegovinom održavale su se kroz jezik, vjerske zajednice, porodične veze, ugostiteljstvo, medije i komemoracije. Na radiju WEW 770 AM emitovan je program na bosanskom jeziku, a sedmične novine SabaH bile su namijenjene čitaocima bosanskohercegovačkog porijekla širom Sjedinjenih Američkih Država.List je prvobitno izlazio u New Yorku, ali je njegovo djelovanje 2006. premješteno u St. Louis. U jednom periodu u gradu su izlazile tri novine na bosanskom jeziku, ali je njihova čitanost opadala kako su mlađe generacije sve više koristile engleski jezik.
Važno mjesto u javnom pamćenju zajednice ima genocid u Srebrenici jer grad ima jednu od najvećih zajednica preživjelih iz Srebrenice izvan Bosne i Hercegovine. Zbog toga su u gradu nastali projekti usmene historije, akademska istraživanja i javne komemoracije posvećene iskustvu rata, izbjeglištva i preseljenja.Bosnian Memory Project osnovan je 2007. na Univerzitetu Fontbonne, a kasnije je prerastao u Center for Bosnian Studies.
Najvidljiviji simbol veze St. Louisa s Bosnom i Hercegovinom jeste replika sarajevskog sebilja, koju je bosanskohercegovačka zajednica 29. septembra 2013. poklonila gradu povodom njegove 250. godišnjice.Sebilj je postavljen u blizini raskršća Gravois Avenuea i Morgan Ford Roada.Na ceremoniji su govorili tadašnji gradonačelnik St. Louisa Francis Slay i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić. Spomenik je postao javni znak prisustva zajednice i njene veze sa Sarajevom.
Dokumentarni film A New Home reditelja Josepha Pulea prikazuje iskustva bosanskohercegovačkih doseljenika od rata do života u St. Louisu.Knjigu Bosnian St. Louis: Between Two Worlds, koju su napisali Patrick McCarthy i Akif Cogo, objavila je 2022. Missouri Historical Society.
Demografija Prema procjenama iz 2013. u St. Louisu živi oko 70.000 građana porijeklom iz Bosne i Hercegovine. To je najveća populacija Bosanaca u SAD i najveća bosanska dijaspora izvan Evrope. Većina su Bošnjaci, ali ima i značajan broj Hrvata i Srba.
Najveći broj Bosanaca je u naselju Little Bosnia u Bevo Millu, a ima ih i u Afftonu, Mehlvillu i Oakvillu na jugu okruga St. Louis.
Također pogledajte Bevo Mill (St. Louis) Islamski centar Saint Louis Bosanskohercegovačka dijaspora u Chicagu
Reference
Literatura Moore, Doug. "Bosnians in St. Louis area mark a time of trouble " ( ). St. Louis Post-Dispatch. 6. april 2012. Sanchez, Margaux Wexberg. "Bosnians in St. Louis: Reflection 20 years after start of war." St. Louis Beacon. 6. april 2012. Schuessler, Ryan. "Yugoslavia’s children, grown up in St. Louis" ( ). Al Jazeera America. 22. februar 2012.
Vanjski linkovi St. Louis Bosnian history/archive project
Kategorija:Bosanskohercegovačka dijaspora Kategorija:Saint Louis (Missouri)