mini|desno|250px|Detalj lica Mona Lise koji demonstrira upotrebu sfumata, naročito u sjenčenju oko očiju Sfumato je način slikanja koji je dobio ime po italijanskoj riječi fumo, što znači "dim". Jedna je od četiri kanonske slikarske tehnike u renesansi.
Kao što i samo ime govori, vještim izbjegavanjem oštrih obrisa i graničnih linija postiže se efekt prozirnog vela koji prekriva, tj. zamagljuje čitavu kompoziciju. Leonardo da Vinci bio je prvi umjetnik koji je afirmirao tu tehniku, a posebno je vidljiva na njegovom remek-djelu Bogorodica na stijenama (Nacionalna galerija u Londonu). Magličasti veo nježno prekriva glavne likove u prednjem planu, a potok iznad kojeg lebdi para blago prodire iza maglovitih stijena i protječe pokraj pećine u kojoj su smješteni likovi. Da Vinci je o sfumatu rekao da "nema linija ni granica, nalik na dim ili kao da je iza ravni fokusa".
Osim Da Vincija, među istaknute slikare koji su koristili sfumato spadaju Correggio, Rafael i Giorgione. Među Da Vincijevim učenicima i sljedbenicima (zvanim leonardeski) koji su se okušali u sfumatu bili su Bernardino Luini i Funisi. Prema teoriji historičarke umjetnosti Marcie B. Hall, koja je stekla značajno prihvaćanje među historičarima umjetnosti, sfumato je jedan od četiri načina slikanja boja dostupnih italijanskim slikarima visoke renesanse, zajedno sa cangianteom, chiaroscurom i unioneom.Hall, Marcia B. (2005). Rome (series "Artistic Centers of the Italian Renaissance"). Cambridge University Press, pp. 148-150. , 9780521624459, google books
Reference
Vanjski linkovi
Leonardo da Vinci: anatomical drawings from the Royal Library, Windsor Castle, katalog izložbe u potpunosti dostupan na internetu u PDF-u (Metropolitan Museum of Art) koji sadrži materijal o ovoj tehnici (vidi indeks)
Kategorija:Slikarske tehnike