mini|300px|desno|Cetingradska povelja danas je u Austrijskom državnom arhivu u Beču Cetingradska povelja je dokument hrvatske državnosti, kojim plemstvo Kraljevine Hrvatske 1. januara 1527. godine u Cetingradu pismeno potvrđuje da je izabralo nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskog kralja.

Poveljom je iskazano i ponovo naglašeno staro hrvatsko državno pravo samostalnog i neovisnog odlučivanja o bazičnim državnim pitanjima, u koje pripada slobodan izbor vladara, bez uticaja i bez obzira na odluku Ugarskog sabora, odnosno drugih organa Kraljevine Ugarske, s kojom je Hrvatska tada bila u personalnoj uniji. Dokument je izdan na zasjedanju Hrvatskog sabora u Cetingradu (prema raspoloživim podacima u prostorijama Franjevačkog samostana u podgrađu tadašnje centralne cetinske tvrđave) koje je održano na prijelazu iz 1526. u 1527. godinu, a na kojem su učestvovali pripadnici većine hrvatskog plemstva, s izuzetkom dijela slavonskog plemstva, koje će nekoliko dana kasnije u Dubravi kod Čazme proglasiti za kralja hrvatsko-ugarskog vlastelina Ivana Zapolju.

Tekst Povelje sadrži redom nabrajanje imena na zasjedanju prisutnih članova visokog plemstva, crkvenih dostojanstvenika i ostalog (nižeg) plemstva s jedne, te Ferdinandovih poslanika s druge strane, zatim navođenje i argumentiranje pravnih osnova za postojanje mogućnosti izbora člana dinastije Habsburg za nasljednog hrvatskog vladara, nakon čega slijedi deklarativno priznavanje i proglašavanje nadvojvode Ferdinanda za kralja, a njegove supruge Ane rođ. Jagelović za kraljicu, da bi na kraju teksta bila navedena „zakletva vjernosti, poklonstva i poslušnosti“. Na dnu Povelje nalazi se mjesto i datum njenog izdavanja.

Ispod teksta Povelje nalazi se sedam pečata kojima je ova izborna isprava ovjerena, i to hrvatski državni pečat (s otiskom kvadratičnih polja) u sredini, a do njega s lijeve i desne strane po tri pečata najznačajnijih hrvatskih velmoža toga vremena, ovim redom:

Lijeva strana Andrija Tuškanić (prema nekim izvorima Andrija Mišljenović Uzdoljski), biskup kninski i opat toplički, odnosno topuski knez Ivan (Torkvat) Karlović Krbavski (1485(?)–1531), hrvatski ban 1521–1524. i 1527–1531. knez Nikola III Zrinski (1489(?)–1534), otac hrvatskog bana Nikole (IV.) Šubića Zrinskog "Sigetskog"

Desna strana knez Juraj III Frankopan Slunjski (umro 1553), iz slunjske grane Frankopana, tadašnji vlasnik cetingradske utvrde (kao i pripadajućeg zemljišta) u čijem je podgrađu, najvjerovatnije u Franjevačkom samostanu, održano zasjedanje Sabora i izdana Povelja knez Vuk I Frankopan Tržački/Brinjski (umro 1546), iz tržačke grane Frankopana knez Stjepan Babonić Blagajski, gospodar velikih posjeda u tadašnjoj Slavoniji

Ferdinandovi poslanici na zasjedanju Sabora, a to su bili njegov tajni savjetnik Pavao Oberstein (njem. Paul von Oberstein), bečki prepošt, zatim Nikola Jurišić i Ivan Katzianer (njem. Johann Katzianer), njegovi vojskovođe, te Ivan Püchler [u nekim izvorima Puchler ili Pichler] (njem. Johann Püchler), prefekt grada Mehova (njem. Mechow), preuzeli su Povelju i odnijeli je u Beč. Prije toga su u ime novoizabranog kralja dali obećanja i prihvatili obaveze koje su Hrvati već ranije tražili od nadvojvode Ferdinanda, a što je takođe zapisano u zasebnom dokumentu - krunidbenoj zavjernici.

Poslanici su, što ukazuje na izuzetnu važnost i hitnost za Ferdinanda, prije svog odlaska poslali pismo svom gospodaru, datirano u četvrtak, 3. januara 1527. g., u kojem ga obavještavaju o toku događaja prilikom njegova izbora za hrvatskog kralja, te o razlozima njihovog dužeg (nego je planirano) boravka u Cetingradu (među kojima je i razlog da svi velmože nisu imali svoje pečate uza se, nego su na Povelju stavili svoj pečat naknadno). Važnost i hitnost se manifestuju u činjenici da je na dan izdavanja Povelje, 1. januara 1527., ali možda koji sat kasnije, u Cetingrad stigao kurir kneza Krsta Frankopana Ozaljskog, koji se protivio izboru Habsburgovca, s pozivom na izborni Sabor u Dubravu, nedaleko Čazme (tada u Slavoniji), koji je zakazan za 6. januara. Prema sugestiji četvorice Ferdinandovih poslanika cetingradski su velikaši kuriru rekli da svome gospodaru prenese odgovor da su oni svoga kralja već izabrali, izdali o tome povelju, i da bez Ferdinandove suglasnosti neće doći u Dubravu.

Danas se Cetingradska povelja nalazi u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Za Hrvate ona predstavlja jedan od najvažnijih dokumenata u njihovoj historiji, jer iz nje proizilazi poseban status hrvatske države u personalnoj uniji s Ugarskom, odnosno u sklopu zemalja krune sv. Stjepana, kao i cijele Habsburške monarhije.

Također pogledajte

Povelja Hrvatski sabor Ferdinand I, car Svetog Rimskog Carstva

Vanjski linkovi

Cetingradska povelja u svjetlu odnosa Habsburgovaca i Hrvata Povelja u austrijskom leksikonu Tekst povelje

Kategorija:Historija Hrvatske Kategorija:Povelje Kategorija:Pravo u Hrvatskoj Kategorija:Politička historija Hrvatske Kategorija:Cetingrad