Zadnji režanj hipofize ili neurohipofiza, skraćeno zadnja hipofiza je zadnji dio hipofize koji je uključen u endokrini sistem. Zadnja hipofiza nije žljezdana, kao što je to prednji režanj hipofize. Umjesto toga, to je u velikoj mjeri zbirka aksonskih projekcija iz hipotalamusa koja završava iza prednje hipofize, a takođe je i skladište za kasnije oslobađanje neurohiofiznih hormona.
Struktura Neurohipofiza se sastoji uglavnom od neuronskih projekcije (aksona) velikih neurosekrecijskih ćelija, koje se protežu od supraoptičkog i paraventrikulskog jezgra hipotalamusa. Ovo aksonsko skladište otpusšta neurohipofizne hormone oksitocin i vazopresin u neurohipofizne kapilare, a odatle u krvotokcir (i dijelom natrag u hipofizni portal sistem). Pored aksona, zadnja hipofiza sadrži i pituicite, specijalizirane ćelije glije nalik astrocitima, koje pomažu skladištenje i oslobađanje hormona.
Klasifikacija zadnjeg režnja hipofize varira, ali većina izvora uključuju dvije regije ispod: Pars nervosa, koji se akođer zove i neuro režanj ili stražnji režanj, je područje koje čini većinu zadnje hipofize i skladišno mjesto oksitocina i vazopresina. Ponekad se (pogrešno) kao sinonim za zadnju hipofizu, uključuje Herringovo tijelo i pituciti. Infundibulsko stablo, također poznat kao infundibulum ili stablo hipofize, je infundibulski most između hipotalamusa i hipofiznog sistema. Mediana eminence je samo ponekad uključena kao dio zadnjeg hipofize. Drugi izvori ga posebno isključuju iz hipofize . ref>
Nekoliko izvora uključuju pars intermedia kao dio zadnjeg režnja, ali je ovo viđenje u manjini. Ono se zasniva na ukupnom anatomskom odvajanju zadnjeg i prednjeg režnja hipofize, uz ostatke cisti ostace Rathkeove torbice, uzrokujući da pars intermedia ostane pričvršćen na neurohipofizu.
Funkcija Lučenje hormona Uobičajeno poznati hormoni zadnjeg režnja hipofize se sintetiziraju u hipotalamusu. Oni se zatim pohranjuju u neurosekretorne vezikule pregrupirane u Herringovom tijelu, prije nego što ih ovaj režanj luči u krvotok.Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, .Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, .Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, .Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., .
Hormon Druga imena Simbol(i) Glavna meta EfektIzvor Oksitocin Pitocin (komercijalno ime) OT Maternica, Mliječne žlijezde Kontrakcije maternice; Laktacija Supreoptičko i paraventrikulna jezgra Vazopresin Antidiuretski hormon, Argininski vazopresin, argipresin VP, AVP, ADH Bubrezu ili arteriole Stimulira zadržavanje vode; stezanjem arteriola podiže krvni pritisak, uključujući agresivnost mužjaka. Supraoptičko i paraventrikulska jezgra
Klinički značaj Nedovoljno lučenje vazopresina je u osnovi bolesti diabetes insipidus, stanja u kojem tijelo gubi sposobnostkoncentriranja urina. Pogođene osobe dnevno luče čak ojko 20 litara razrijeđenog urina. Preko izlučevine vazopresina, uzrokuje sindrom neprikladnog antidiuretskog hormona (SIADH).
Dodatne slike
Također pogledajte Hipofiza Adenohipofiza
Reference
Vanjski linkovi www.pituitary.org — The Pituitary Network Association
Kategorija:Endokrini sistem Kategorija:Neuroendokrinologija