Seoul () [] jeste glavni grad Južne Koreje i jedan od najnaseljenijih gradova na svijetu. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu zemlje na rijeci Han. Službeno ime grada je "Posebni grad Seoul" (). Ovo ime zasniva se na činjenici da je glavni grad te da je upravno-politički ujedno i korejska pokrajina.
Već od 18. vijeka p. n. e. do 475. godine Seoul je bio historijski glavni grad kraljevstva Baekje. Od 1394. do 1910. bio je glavni grad carstva Joseon i Korejskog carstva. Za glavni grad Koreje proglašen je 1945. Po bivšem Ustavu Sjeverne Koreje, Seoul je pravno bio i glavni grad Sjeverne Koreje, sve do promjene Ustava 1972. kada je Pyongyang, grad u kojem je sjevernokorejsko vodstvo imalo privremeno sjedište nakon završetka Drugog svjetskog rata, proglašen glavnim gradom.
Broj stanovnika Seoula kreće se oko 9,8 miliona (2010). Osim toga, grad je sjedište metopolitanskog područja Sudogwon (). Ovom području pripadaju, između ostalih, i višemilionski gradovi Incheon i Suwon i u njemu živi 23,8 miliona ljudi, što predstavlja 48,6% od ukupnog broja stanovnika Južne Koreje.Statistics Korea: Popis stanovništva 2010. Sudogwon je nakon metropolitanskog područja Tokio-Yokohama drugo najveće takvo područje na svijetu. Zbog nedovoljne definicije područja i nepoznatog broja stanovnika, područja Mexico Cityja, New Yorka i São Paula neznatno se razlikuju te se Sudogwon smatra drugim najvećim regionom na svijetu.
Seoul je politički, kulturni, obrazovni, društveni i ekonomski centar Južne Koreje. Jedan je od centara međunarodnog biznisa, finansija, multinacionalnih korporacija i svjetskih organizacija. Danas je jedan od najočitijih simbola korejske privrede ("Čudo na rijeci Han"). Bio je domaćin većih svjetskih sportskih takmičenja: Azijskih igara 1988, Ljetnih olimpijskih igara 1988. i Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. U Seoulu je 2010. održan samit G-20, a grad je proglašen UNESCO-ovim gradom dizajna ().
Etimologija Seoul je u prošlosti bio poznat pod raznim imenima: za vrijeme kraljevstva Baekje nosio je ime Wiryeseong (), Hanju () za vrijeme dinastije Silla, Namgyeong () za vrijeme dinastije Goryeo, Hanseong () za vladavine dinastije Baekje i Joseon, Hanyang () za vrijeme dinastije Joseon, Gyeongseong () u vremenu japanske okupacije Koreje. Današnje ime Seoul navodno vuče korijene iz korejske riječi koja znači "glavni grad" (), a koja se prvobitno odnosila na Gyeongju, glavni grada carstva Silla. Za razliku od ostalih imena gradova u Koreji, Seoul nema odgovarajući simbol u Hanja abecedi. Korejska je vlada 18. januara 2005. promijenila zvanično kinesko ime Hanseong () u Shou'er ().
Geografija Položaj mini|350px|Pogled na Seoul Seoul se nalazi na sjeverozapadu zemlje, južno od Korejske demilitarizirane zone, na rijeci Han i nadmorskoj visini od 87 m. Središte grada okruženo je mnogobrojnim brdima, a u samom centru nalazi se brdo Namsan () (Južno brdo) s televizijskim tornjem i žičarom. Brdo Bukhansan nalazi se sjeverno od grada, a na jugoistoku je tvrđava Namhansanseong i bivša prijestonica dinastije Joseon. U okolnim dolinama nalaze se mnogobrojna manja sela sa budističkim samostanima. Južno od Seoula nalazi se brdo Gwanaksan, koje je poznato mjesto za izlete i odmor.
56 km sjeverno od Seoula nalazi se grad Panmunjeom i granica između dviju Koreja koja ide 38. paralelom. U gradu je 27. jula 1953. potpisano primirje između zaraćenih strana u Korejskom ratu.
Hidrografija mini|350px||Mostovi na rijeci Han Rijeka Han protječe kroz Seoul od istoka prema zapadu, formirajući svoj tok u obliku slova W, 40 km prije ušća. Nastaje od rijeka Bukhangang (Sjeverni Han) i Namhangang (Južni Han) istočno od grada, kod Yangsurija. U gradskom dijelu Seoula na Hanu se nalazi nekoliko otoka, od kojih je najpoznatiji Yeouido. Jedan rukavac rijeke je isušen s ciljem dobijanja građevinskog zemljišta. Historijsko središte Seoula nalazi se u povoljnom geomantijskom položaju, nešto sjevernije od rijeke, koja ovdje protječe oblikom dvostruke krivulje i nakon izlaska iz gradskog područja u pravcu sjeverozapada, nizvodno od otoka Ganghwado, utječe u Žuto more, dok se grad na jugozapadu spaja s lukom Incheon. Kroz grad protječe još 5 rijeka: Seongnae (), Banpo (), Tan (), koja izvire nedaleko od Yongina, Jungnang, koja izvire ispod planine Bulgok i Anyangcheon, s izvorom nedaleko od Uiwanga. Na Hanu je izgrađeno 20 mostova.
Teritorijalna podjela
mini|325px|Teritorijalna podjela Seoula Mada je Seoul, politički, grad s posebnim statusom, teritorijalna podjela ista je kao i kod drugih korejskih gradova. Grad je podijeljen u gradske okruge () i gradske četvrti ().
Seoul se sastoji od 25 gradskih okruga, od kojih su prvi osnovani 1943. Okruzi (gu) podijeljeni su u 522 četvrti (dong), dok su one podijeljene u 13.787 tongova, a oni u 102.796 bana. Okruzi su veličine od 10 do 47 km², dok se broj stanovnika kreće od 140.000 do 650.000. Okrug s najvećim brojem stanovnika je Songpa sa 646.970 stanovnika, a najveći okrug je Seocho sa 47,14 km². Funkcije vlade okruga određuju se posebno.
Gradski okruzi Seoula: Gradski okruzi Seoula Bosanski jezik Korejski jezik Hangul Korejski jezik Hanja Dobong 도봉구 道峰區 Dongdaemun 동대문구 東大門區 Dongjak 동작구 銅雀區 Eunpyeong 은평구 恩平區 Gangbuk 강북구 江北區 Gangdong 강동구 江東區 Gangnam 강남구 江南區 Gangseo 강서구 江西區 Geumcheon 금천구 衿川區 Guro 구로구 九老區 Gwanak 관악구 冠岳區 Gwangjin 광진구 廣津區 Jongno 종로구 鍾路區 Jung 중구 中區 Jungnang 중랑구 中浪區 Mapo 마포구 麻浦區 Nowon 노원구 蘆原區 Seocho 서초구 瑞草區 Seodaemun 서대문구 西大門區 Seongbuk 성북구 城北區 Seongdong 성동구 城東區 Songpa 송파구 松坡區 Yangcheon 양천구 陽川區 Yeongdeungpo 영등포구 永登浦區 Yongsan 용산구 龍山區
Klima Seoul se klimatski nalazi u umjerenom pojasu, s prosječnom godišnjom temperaturom od 12,2 °C. Klima je obilježena jakim suprotnostima, tako da najviša prosječna temperatura u augustu iznosi 29,5 °C, a najniža prosječna temperatura je u januaru: -6,1 °C.Korejska meteorološka služba (KMA, 기상청)
Ljeta su u monsunskom periodu () (od juna do septembra) vrlo topla i vlažna, posebno u augustu. Najviše dnevne temperature često prelaze preko 30 °C, a u augustu, najtoplijem mjesecu, prosječna je temperatura 25,4 °C. 70% godišnjih padavina, od prosječnih 1344,2 mm, padne u monsunskom periodu, a od toga prosječno 348 mm u najkišnijem mjesecu, augustu.
Zime su, pod utjecajem hladnog sibirskog vjetra, vrlo hladne, ali suhe. Obično se, zbog specifične konstelacije visokog pritiska, izmjenjuju 3 vrlo hladna dana sa četirima toplijim. Najhladniji mjesec je januar s prosječnom temperaturom od -4,9 °C te je ujedno i mjesec s najmanjom količinom padavina (prosjek: 21,6 mm).
Historija mini|desno|Palača Changgyeonggung mini|desno|Palača Gyeongbokgung mini|desno|Gradska kapija Namdaemun mini|desno|Vrtovi u palači Changdeokgung
Prahistorija Pronađeni arheološki ostaci od gline pokazuju da je područje oko Seoula bilo naseljeno još u mlađem kamenom dobu, prije 3.000 godina. Ostaci su nađeni u današnjim okruzima Gangdong i Songpa. Prahistorijski nalazi, nađeni u arheološkom nalazištu Amsa () (Amsa-dong i Gangdong), mogli bi biti stari od 3.000 do 7.000 godina. Po pronalasku bronze (oko 700. p. n. e.) naselja se šire i prema unutrašnjosti.
Historija Seoula kao glavnog grada može se dokumentirati od 18. p. n. e. U ovoj godini novoosnovano kraljevstvo Baekje gradi svoj glavni grad, Hanyang (), pored Hana. Iz ovog vremena postoje još ostaci gradskih zidina. 475. godine sjedište glavnog grada se seli u Gongju i kraljevstvo Goguryeo preuzima kontrolu nad ovim područjem. Oko 100 godina kasnije područje osvaja carstvo Silla. U ovo vrijeme Seoul je bio samo malo selo po imenu Hansanju.
Dinastija Goryeo Dolaskom dinastije Goryeo na vlast Seoul dobija na važnosti. U to je vrijeme važilo da carstvo koje kontrolira rijeku Han ima nadmoć nad čitavim Korejskim poluotokom jer je rijeka bila vrlo važna za promet i opskrbu. Iz tog razloga je Carstvo Goryeo proglasilo grad za tzv. južni glavni grad () te upravno sjedište okolnog područja. Između 11. i 14. stoljeća u Seoulu su izgrađene mnogobrojne palače, od kojih je najvažnija Changgyeonggung, koja je vjerovatno važila za ljetnu rezidenciju. Uprkos tome, s malim prekidima, glavni grad carstva bio je Kaesŏng, grad udaljen 60 km od Seoula.
Dinastija Joseon Yi Seong-gye je 1392. osnovao dinastiju Joseon i odlučio premjestiti svoju prijestonicu. Po jednoj legendi o osnivanju, Yi Seong-gye počeo je gradnju u podnožju Gyeryongsana. Po procjenama tadašnjih geomanata, položaj grada bio je optimalan za osnivanje i premještanje glavnog grada nove dinastije. Iz tog razloga je 29. novembra 1394. Hanyang proglašen za glavni grad Koreje te su započeti radovi na izgradnji palače Gyeongbokgung, raznih svetišta, bogomolja, hramova i gradskih zidina. Zid je bio dugačak 18 km i povezivao je 4 brda koja se okruživala grad: Bugaksan, Inwangsan, Namsan i Naksan. Ostaci zidova vidljivi su i danas, kao i najvažnije gradske kapije, od kojih su najpoznatije Sungnyemun (često nazivana Namdaemun i Dongdaemun). Gradske kapije danju su otvorene, a noću se zatvaraju, što se oglašavama zvonjavom zvona.
Ubrzo se izgrađuju i druge palače. Od 1405. do 1412. izgrađena je palača Changdeokgung, a 1616. Gyeonghuigung. Ime grada kasnije je promijenjeno u Hanseong (). Mada je grad, zbog povoljnog položaja i jakih utvrda, bio zaštićen, u toku Imdžinskog rata 1592, nakon bitke kod Chungjua, osvojili su ga Japanci, a 1635. Mandžurci. Tek pod vladavinom kralja Yeongjoa (1724–1776) grad doživljava puni procvat, a zbog dobrog položaja na Hanu, postaje najznačajniji trgovinski centar.
Kralj se 1872. povlači u palaču Gyeongbokgung, koja je nakon Imdžinskog rata bila porušena i obnovljena tek 1865. U međuvremenu je kao rezidencija vlade korištena palača Changdeokgung.
Uvođenje kršćanstva Katoličanstvo Prvom pojavom katoličanstva u Koreji smatra se izgradnja prve crkve u Seoulu 1784. od strane korejskih svećenika Yi Pyeoka, Kweon Il-shina i Yi Seung-huna. Ideja izgradnje crkve bila je ujedno i osnivanje rimokatoličke vjerske zajednice na ovim prostorima. Zbog povezivanja crkve s evropskim kolonijalizmom, korejski vladari protivili su se osnivanju zajednice, a vjernici su proganjani te im je onemogućena sloboda vjeroispovijesti. Vjersko težište postavljalo se na konfučijanizam. Kad je korejski kralj Sunjo na prijestolju naslijedio Yeongjoa, uslijedili su masivni progoni katolika u Seoulu, koji su se kasnije proširili na čitavu zemlju. Uprkos tome, broj konvertiranih Korejaca je rastao. Na vrijeme progona katolika i mučenike iz tog vremena podsjeća mauzolej i hodočasno svetište Jeoldusan na obali Hana.
Katolički misionari koristili su i propagirali tada već zaboravljeno pismo, korejske abecede (), koja je jednostavnija za učenje od kineskih znakova Hanja. U toku 19. stoljeća hangeul se proširio u obrazovanju naroda i postao nacionalno pismo Koreje. Istovremeno je time šireno i katoličanstvo, koristeći se hangeulom u svim crkvenim i drugim spisima.
Protestantizam Nagodbom iz 1882, zapravo prisilom od strane SAD-a, Koreja se obavezala dozvoliti misionarske aktivnosti. Tako već 1885. u Seoul dolaze metodistički misionari Horace Underwood i Henry AppenzellaHorace Grant Underwood - biografija , koji su 1886. osnovali do danas postojeću Seulsku crkvu Unije.Geschichte der seoul unionchurch Iste godine održana su prva tajna krštenja Korejaca.Biographie Underwoods . Nekoliko godina ranije u Koreju su došli i protestantski misionari, a najpoznatiji među njima bio je Robert Jermain Thomas, koji je 1866. prokrijumčario bibliju u Seoul. Osuđen je na smrt 1866. i pogubljen u Pyongyangu.
Japanski kolonijalizam