140px|right PKK, Kurdistanske radničke partije (kurdski: Partiya Karkerên Kurdistanê, PKK) je kurdska militantna politička organizacija i naoružana gerilska grupa prvenstveno bazirana u planinskim regijama s većinskim kurdskim stanovništvom na jugoistoku Turske, sjevernom Iraku i sjeveroistočnoj Siriji. Osnovana je u Zijaretu, Lice, 27. novembra 1978. i bila je uključena u asimetrično ratovanje u kurdsko-turskom sukobu (s nekoliko primirja između 1993. i 2013–2015.). Iako je PKK prvobitno težio nezavisnoj kurdskoj državi, 1990-ih se njegova službena platforma promijenila u traženje autonomije i većih političkih i kulturnih prava za Kurde unutar Turske.
PKK je označen kao teroristička organizacija od strane Turske, Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije, Australije i Japana. Neki analitičari i organizacije se ne slažu s ovom oznakom, vjerujući da se PKK više ne bavi organiziranim terorističkim aktivnostima niti sistematski cilja civile. Turska je često karakterizirala zahtjev za obrazovanjem na kurdskom jeziku kao podršku terorističkim aktivnostima PKK-a.
Ideologija PKK-a prvobitno je bila fuzija revolucionarnog socijalizma i marksizma-lenjinizma s kurdskim nacionalizmom, težeći osnivanju nezavisnog Kurdistana. PKK je formiran kao dio rastućeg nezadovoljstva zbog potiskivanja turskih Kurda, u nastojanju da se uspostave jezička, kulturna i politička prava za kurdsku manjinu. Nakon vojnog udara 1980, kurdski jezik je službeno zabranjen u javnom i privatnom životu.Toumani, Meline. Minority Rules, The New York Times, 17 February 2008 Mnogi koji su govorili, objavljivali ili pjevali na kurdskom jeziku uhapšeni su i zatvoreni. Turska vlada je negirala postojanje Kurda, a PKK je prikazan kako pokušava uvjeriti Turke da su Kurdi.
PKK je uključen u oružane sukobe s turskim snagama sigurnosti od 1979, ali pobuna velikih razmjera nije počela sve do 15. augusta 1984, kada je PKK najavio kurdski ustanak. Od početka sukoba, poginulo je više od 40.000 ljudi, od kojih je većina bila kurdski civili. Godine 1999. vođa PKK-a Abdullah Öcalan je zarobljen i zatvoren. U maju 2007, aktivni i bivši članovi PKK-a osnovali su Kurdistansku zajednicu (KCK), krovnu organizaciju kurdskih organizacija u turskom, iračkom, iranskom i sirijskom Kurdistanu. Godine 2013. PKK je proglasio primirje i počeo polako povlačiti svoje borce u irački Kurdistan kao dio mirovnog procesa s turskom državom. Primirje je prekinuto u julu 2015. I PKK i turska država optuženi su za korištenje terorističkih taktika i ciljanje civila. PKK je bombardovao gradske centre i regrutovao djecu vojnike, te izveo nekoliko napada u kojima su masakrirani civili. The dead consisted of 16 children, eight village guards, and eight women. Turska je depopulirala i spalila hiljade kurdskih sela i masakrirala kurdske civile u pokušaju da iskorijeni militante PKK-a.Ferhad Ibrahim, Gülistan Gürbey. The Kurdish conflict in Turkey: obstacles and chances for peace and democracy, Palgrave Macmillan, 2000. p. 167. Dahlman, Carl. The Political Geography of Kurdistan p. 11
Dana 1. marta 2025. PKK je proglasio primirje s Turskom, a 12. maja je najavio planove za potpuno raspuštanje organizacije.
Reference
Dodatna literatura
Arin, Kubilay Yado, Turkey and the Kurds – From War to Reconciliation? UC Berkeley Center for Right Wing Studies Working Paper Series, 26 March 2015
Öcalan, Abdullah. Interviews and Speeches [about P.K.K.'s Kurdish cause]. London: Published jointly by Kurdistan Solidarity Committee and Kurdistan Information Centre, 1991. 46 p.
Kategorija:Terorističke organizacije Kategorija:1978. u Turskoj