Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) bilo je najviše predstavničko i zakonodavno tijelo na teritoriji Bosne i Hercegovine za vrijeme okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane Sila Osovine u Drugom svjetskom ratu.
Prvi put je sazvan 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu, na oslobođenom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, od strane jugoslavenskih partizana. Odlukama drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Sanskom Mostu 1944. uspostavljena je državnost Bosne i Hercegovine polaganjem ravnopravnog statusa sa ostalim budućim federalnim republikama u planiranom uspostavljanju Demokratske Federativne Jugoslavije koju je provodila Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Sastav ZAVNOBiH-a trebao je predstavljati što širi spektar društva i uključivati nekomunističke članove, ali komunističko rukovodstvo nikada nije odustalo od kontrole nad ZAVNOBiH-om ili njegovim tijelima. Na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a usvojena je Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine kojom se priznaje ravnopravnost Srba i Hrvata Bosne i Hercegovine sa muslimanskim stanovništvom buduće federalne jedinice.
Treća i posljednja sjednica ZAVNOBiH-a održana je u oslobođenom Sarajevu 26. aprila 1945. Tada je ZAVNOBiH konstituisan u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine i uspostavljena je prva Narodna vlada Federalne Države Bosne i Hercegovine.
Pozadina
mini|Dom ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. U aprilu 1941. Sile Osovine su izvršile invaziju i ubrzo okupirale Kraljevinu Jugoslaviju. Pošto je jugoslavenski poraz bio neminovan, Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) naložila je svojih 8.000 članova da skladište oružje u iščekivanju oružanog otpora, koji će se do kraja 1941. proširiti na sva područja zemlje osim Makedonije. Nadovezujući se na svoje iskustvo u tajnim operacijama širom zemlje, KPJ je nastavila sa organizovanjem jugoslavenskih partizana, kao boraca otpora predvođenih Josipom Brozom Titom. KPJ je ocijenila da je njemačka invazija (Operacija "Barbarossa") na Sovjetski Savez stvorila povoljne uslove za ustanak i njen politbiro je 27. juna 1941. osnovao Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije sa Titom kao vrhovnim komandantom.
Do kraja 1943, teritorija Bosne i Hercegovine je davala nesrazmjerno veliki doprinos jugoslavenskom partizanskom otporu, imajući 23 od 97 partizanskih brigada, a više je samo bilo sa teritorije Hrvatske (38%). Oko 44% stanovništva Bosne i Hercegovine bili su pravoslavni kršćani (uglavnom Srbi), 31% muslimani, a 24% katolici (uglavnom Hrvati). Srpsko stanovništvo je bilo najspremnije motivirano da se pridruži partizanskoj borbi zbog žestokog progona od strane ustaškog režima u fašističkoj marionetskoj državi Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Međutim, partizansko rukovodstvo je željelo privući muslimane kao dominantnu gradsku populaciju kako bi poboljšalo svoje šanse da preuzme kontrolu nad većim gradovima. Nastojeći da privuče muslimansko stanovništvo u partizanski pokret, KPJ se nadmetala u lojalnosti pretežno ruralnog stanovništva bosanskohercegovačkih Srba sa četnicima (Srpskim ultranacionalističkim borcima) koje je podržavala fašistička Italija i koji su se borili protiv partizana i NDH.
Pripreme lijevo|mini|211x211px|Avdo Humo je predvodio bosanskohercegovačku delegaciju, zajedno sa Rodoljubom Čolakovićem, u razgovorima sa KPJ za utvrđivanje budućeg statusa Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji. Na inicijativu Tita i KPJ, u Bihaću je 26 i 27. novembra 1942. osnovan panjugoslavenska skupština – Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ). AVNOJ je na svom osnivačkom (prvom) zasjedanju usvojio princip multietničke federalne države kao rješenje za budućnost, ali se zaustavio na bilo kakvom formalnom utvrđivanju tačnog sistema vlasti koji će se provoditi nakon rata. Postojala je i određena nejasnoća u pogledu broja ili ravnopravnosti budućih federalnih jedinica. Ipak, AVNOJ je pozvao na sazivanje skupština u budućim federalnim jedinicama. Prvo među njima bilo je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) osnovano na prvom zasjedanju vijeća 13. i 14. juna 1943.
Nakon Pete neprijateljske ofanzive, Tito se sastao sa Oblasnim komitetom KPJ za Bosnu i Hercegovinu kod Kladnja pozivajući ih da sazovu tijelo slično ZAVNOH-u. Oblasno rukovodstvo KPJ je, sa sastanka vjerovatno, zaključilo da će status Bosne i Hercegovine u budućoj jugoslavenskoj federaciji biti izjednačen sa Srbijom ili Hrvatskom i iskoristilo je ovaj argument da pridobije uticajne muslimane partizanskog pokreta nudeći im izglede da zadovolje njihov zahtjev za autonomijom.
Naime, kada je 1939. postignut sporazum Cvetković–Maček i uspostavljena Banovina Hrvatska, očekivalo se da će uskoro biti formirane i Banovina Srbija i Banovina Slovenija. Kao odgovor, vodeća muslimanska politička stranka u Kraljevini Jugoslaviji, Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) zatražila je i uspostavljanje autonomne bosanske banovine. Postojao je paralelni pokušaj da se za Bosnu i Hercegovinu obezbijedi autonomija ili status protektorata Nacističke Njemačke, jer je Vijeće nacionalnog spasa sa sjedištem u Banjaluci, predvođeno Muslimanima, smatralo ustaški progon Srba i četničke odmazde muslimanima kao egzistencijalnu prijetnju. Kulminacija autonomističkih nastojanja materijalizovana je u Memorandumu iz novembra 1942. upućenom Adolfu Hitleru, tražeći autonomiju pod njemačkom zaštitom i okrivljujući za "srpsku pobunu" nelegitimni ustaški režim i zavjeru Jevreja. Memorandum je uporedio predloženi status Bosne i Hercegovine sa statusom kojeg je imala Banovina Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji.
Iako se Oblasni komitet KPJ jednoglasno zalagao za to da Bosna i Hercegovina postane ravnopravan dio jugoslavenske federacije sa ostalim budućim republikama, budući status Bosne i Hercegovine nije riješen prije novembra 1943. Postojali su konkurentni prijedlozi da se ona uspostavi kao federalna jedinica najvišeg nivoa ili autonomna pokrajina koja je na neki način direktno podređena federaciji ili Srbiji ili Hrvatskoj. U okviru priprema za drugo zasjedanje AVNOJ-a, delegacija Oblasnog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu sastala se sa Centralnim komitetom KPJ i Partizanskim vrhovnim štabom u Jajcu radi razgovora o tome.
Na sastanku je delegacija Oblasnog odbora koju su predvodili Rodoljub Čolaković i Avdo Humo predložila da se Bosni i Hercegovini da isti status koji je namijenjen Srbiji ili Hrvatskoj. Humo je tvrdio da bi drugi aranžmani doveli do sukoba između Hrvatske i Srbije zbog dodavanja Bosne i Hercegovine njihovoj teritoriji. Svako uključivanje Bosne i Hercegovine u Hrvatsku ili Srbiju univerzalno je odbijeno na sastanku jer bi moglo da podstakne velikohrvatski ili velikosrpski šovinizam. Međutim, centralni komitet je bio podijeljen po pitanju statusa savezne republike ili autonomne pokrajine. Edvard Kardelj je podržao Čolakovićev i Humov prijedlog, ali su se protivili Moša Pijade, Sreten Žujović i Milovan Đilas. Spor je riješio Tito u korist da Bosna i Hercegovina postane republika.
Prvo zasjedanje mini|Rada Vranješević, članica AFŽ-a i Narodni heroj Jugoslavije, govoreći na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. ZAVNOBiH je prvi put sazvan u Mrkonjić Gradu. Na prvom zasjedanju prisustvovalo je 247 privremenih vijećnika, od kojih su 193 imalo pravo glasa. Među njima su bili partizanski komandanti, istaknuti komunisti, kao i nekomunistički delegati. Tu su bili predstavnici predratnih političkih stranaka kao što su JMO, Hrvatska seljačka stranka (HSS), Zemljoradnička stranka, Demokratska stranka i Samostalna demokratska stranka (SDS). Na kraju je ratifikovano 173 vijećnika. Najmanje 80 vijećnika bilo je iz Bosanske krajine, 55 iz Istočne Bosne i 35 iz Hercegovine. Oko 60% delegata bili su Srbi (što odgovara srpskom učešću u partizanskim jedinicama osnovanim u BiH), a četvrtina su bili Muslimani.
Prvo zasjedanje trajalo je od 19:00 25. novembra do 04:00 26. novembra. Tada je ZAVNOBiH uspostavljen kao predstavničko i zakonodavno tijelo Demokratske Bosne i Hercegovine. Trebalo je pokazati bosanskohercegovački patriotizam i raznolikost segmenata društva ujedinjenih u suprotstavljanju okupaciji Sila Osovine i motivirati širu podršku partizanskom otporu.
Zasjedanje je počelo prijedlogom izbora Počasnog Predsjedništva i radnih tijela ZAVNOBiH-a, koje je jednoglasno usvojeno. ZAVNOBiH je izabrao Prezidijum od 31 člana i 53 predstavnika za drugo zasjedanje AVNOJ-a zakazano za 29. novembar u obližnjem Jajcu. Dok je tijelo bilo pod dominacijom komunista, među članovima Predsjedništva su bili i nekomunisti koji su podržavali cilj ZAVNOBiH-a da proširi partijsku bazu podrške. Tako su u njoj bili predstavnici koji su bili članovi HSS-a i JMO, kao i član društva Gajret. U njenim redovima bili su bivši četnički vojvoda Pero Đukanović, bivši hrvatski domobranski pukovnik Sulejman Filipović, jedan pravoslavni sveštenik i jedan hodža. Za predsjednika Predsjedništva izabran je Vojislav Kecmanović, prijeratni član SDS-a. Za potpredsjednike su izabrani Avdo Humo, Aleksandar Preka i Đuro Pucar, a za sekretara Hasan Brkić. ZAVNOBiH je usvojio i rezoluciju kojom se odbacuje poredak koji su nametnule Sile Osovine, kao i predratni jugoslavenski sistem vlasti i jugoslavenska vlada u egzilu, uz izjavu da će narodi Bosne i Hercegovine doprinijeti izgradnji Demokratske Federalne Jugoslavije. pod jednakim uslovima kao i ostali narodi Jugoslavije.
Počasno predsjedništvo PortretIme i prezimeFunkcijaDržavabez okvira|103x103pikselJosif StaljinPolitički vođa i premijer Sovjetskog Savezabez okvira|110x110pikselWinston ChurchillPremijer Ujedinjenog Kraljevstvabez okvira|110x110pikselFranklin D. RooseveltPredsjednik Sjedinjenih Američkih Državabez okvira|107x107pikselJosip Broz TitoVrhovni komadant NOV i POJbez okvira|89x89pikselIvan RibarPredsjednik AVNOJ-abez okvira|107x107pikselVladimir NazorPredsjednik ZAVNOH-abez okvira|103x103pikselJosip VidmarPredsjednik Izvršnog odbora OF Slovenije
Radna tijela PortretIme i prezimeBilješkeRadno predsjedništvobez okvira|110x110pikselVojislav KecmanovićPrvak Samostalne demokratske stranke iz Bijeljine, Predsjednik Radnog predsjedništva ZAVNOBiH-a80x80pikselAleksandar PrekoBivši narodni poslanik HSS-a iz Tuzlebez okvira|114x114pikselSulejman FilipovićPukovnik NOV i POJ80x80pikselNovak MastilovićSveštenik pravoslavne crkve iz Gackabez okvira|101x101pikselRodoljub ČolakovićNovinar iz Bijeljinebez okvira|113x113pikselAvdo HumoKnjiževnik iz Mostarabez okvira|122x122pikselĐuro Pucar StariČlan Oblasnog NOO-a za Bosansku krajinu Član AVNOJ-a iz Bosanskog Grahova.Sekretaribez okvira|107x107pikselSkender KulenovićKnjiževnik iz Bosanskog Petrovca80x80pikselIlija DošenPravnik iz Bosanskog PetrovcaVerifikacioni odborbez okvira|112x112pikselVaso ButozanČlan Oblasnog NOO-a za Bosansku krajinu80x80pikselŠefket MaglajlićSekretar Oblasnog NOO-a za Bosansku krajinu80x80pikselHusnija KurtDirektor Gimnazije iz Mostara80x80pikselJuro BegićŠumski nadsavjetnik iz Derventebez okvira|107x107pikselTodor VujasinovićZamjenik komandanta 3. bosanskog korpusa NOV i POJ
Dnevni red Nakon izbora počasnih i radnih tijela ZAVNOBiH-a, predložen je dnevni red koji se usvojio jednoglasno:
Svečano zasjedanje: Pozdravni govori. Radno zasjedanje: izvještaj Verifikacionog odbora; referat Rodoljuba Čolakovića: Spoljna i unutrašnja politička situacija; diskusija po referatu; referat Osmana Karabegovića: Značaj ZAVNOBiH-a; diskusija po referatu; izbor vijećnika ZAVNOBiH-a; izbor vijećnika AVNOJ-a; izbor Prezidijuma ZAVNOBiH-a; rezolucija; Razno.
Historijski bitne tačke dnevnog reda Prvog zasjedanja su tačke 6, 7, 8, a naročito tačka 9 (rezolucija), koja je predstavljala izraz težnji za obnovu državnosti Bosne i Hercegovine i njen ravopravan status kao federalne jedinice u okviru Jugoslavije.
Prezidijum Prezidijum ZAVNOBiH-a brojao je 31 člana, i to predsjednika, 3 potpredsjednika, sekretara i 26 ostalih članova:
Predsjednik: Vojislav Kecmanović, ljekar;