Zoran Bečić (Čačak, 2. april 1939 - Sarajevo, 29. mart 2006), doajen bosanskohercegovačkog glumišta.
Biografija Zoran Bečić studirao je glumu na Beogradskoj akademiji u klasi Mate Miloševića i diplomirao 1966. godine. Iste jeseni otišao je Dubrovnik gdje će u angažmanu provesti dvije godine (iz tog perioda su uloge u Ljubavnicima nepoznatog renesansnog autora i Ljubaji Muriella Shisgala). Potom prelazi u Sarajevo i tadašnje Malo pozorište (Kamerni teatar 55) koje je bilo rodonačelnikom pozorišne avangarde na Balkanu.
Sarajevski debut imao je u predstavi Radoslava Dorića "Noć ubica", a zatim je u tri sezone odigrao čitav niz uloga, počevši od glavnih u "Pljački" i "Mračnoj komediji" i sporednih u "Usamljenoj gomili" i "Veleizdajničkom procesu", sve do naslovnih u "Viktoru ili djeci na vlasti" i "Idiotu", (godine 1971. nastupao je u Beogradu, no, nakon dvije sezone vraća se u Sarajevo, ovaj put u Narodno pozorište gdje igra brojne uloge ("Priče iz Bečke šume", "Bašeskija", "Čežnja pod brestovima", "Nora", "Hrvatski Faust", "Na Božijem putu", "Omer-paša Latas" i ulogu Rjepnina u "Romanu o Londonu" Miloša Crnjanskog u režiji Sulejmana Kupusovića). Podjednako je vezan i za Kamerni teatar 55 ("Smrt trgovačkog putnika", "Rucante", "Sporting life", "Lijepa Vida", "Divlje meso", "Karamazovi", "Makedonsko slanje", "Nije čovjek ko ne umre" i kao Henrik u "Vjenčanju Gombroviča" u režiji Tadeusha Mintza). Za ostvarenja u "Noći ubica" dobio je Zlatni lovor vijenac Internacionalnog teatarskog festivala MESS.
U ratu Bečić je bio jednim od glumaca - utemeljitelja SARTR-a i akterom Skloništa, a debitirao je i kao reditelj remake-postavkom predstave "Nije čovjek ko ne umre" Vehmira Stojanovića, nakon čega režira i "Memoare Mine Hauzen" Safeta Plakala u produkciji SARTR-a, te dvije predstave u Kamernom teatru 55 ("Suton" Ive Vojnovića i "Smrt i djevojka" Ariela Dorl'mana) i "Nije čovjek ko ne umre" u mostarskom Narodnom pozorištu. Kao glumac, često je gostovao u Tuzli (Hamdibeg) i Mostaru (Ruho).
U Narodnom pozorištu u Sarajevu obavljao je i funkciju direktora drame. Bečić je do kraja života igrao svoju posljednju ulogu dobivši svoj posljednji aplauz na otvorenoj sceni tumačeći lik Alihodže u predstavi "Legenda o Ali-paši". U sklopu Festivala komedije Bosne i Hercegovine "Mostarska liska 2006." posthumno mu je dodijeljena nagrada "Velika mostarska liska."
Filmografija Viza za budućnost, TV-serija (2002) Zamka za ptice (1991) Aleksa Šantić, TV-serija (1990) Moj brat Aleksa, film (1989) Bure baruta, film (1989) Priče iz fabrike, TV-serija (1985) Odluka (1983) Ratni hljebovi (1981) Zajedno (1981) Husinska buna (1980) Trinaestogodišnjaci, TV-serija (1978) Most, TV drama (1977) Naše priredbe, TV-serija (1973) Valter brani Sarajevo (1972) Adam i Eva 66 (1966) San (1966)
Također pogledajte Film Spisak glumaca i glumica
Reference
Vanjski linkovi
https://skupstina.ks.gov.ba/zoran-becic
Kategorija:Rođeni 1939. Kategorija:Umrli 2006. Kategorija:Biografije, Čačak Kategorija:Bosanskohercegovački glumci Kategorija:Bosanskohercegovački režiseri