thumb|300px|Sat koji predstavlja neke od glavnih jedinica geološkog vremena i definitivnih događaja u Zemljinoj historiji.Hadeanski eon predstavlja vrijeme prije fosilnih otkrića života na Zemlji. Smatra se da je njegova gornja granica na prije oko 1,000.000.000 milijardi godina. Ostale podjele odražavaju evoluciju života; arhean i proterozoik su eoni, paleozoik, mezozoik i kenozoik su ere u eonu fanerozoik. Kvartarni period od tri miliona godina, vrijeme prepoznatljivo po ljudima, premalen je da bi bio vidljiv na ovoj skali. Geološka vremenska skala (GTS) je sistem hronološkog datiranja koji određuje odnose geoloških slojeva (stratigrafija) sa vremenom i koristi u geologiji, paleontologiji i drugim naukama o Zemlji, da opiše vremena i odnose događaja koji su se dogodili u historiji Zemlje. Tabela raspona geoloških vremena, koja je ovdje predstavljena, slaže se sa nomenklaturom, datiranju i standardnim bojama kodova, koje je utvrdila Međunarodna komisija za stratigrafiju.

Dokazi prema radiometrijskom datiranju ukazuju da je Zemlja stara oko 4,54 milijarde godina.

Geologija ili duboko vrijeme Zemljine prošlosti je podijeljena u različite jedinice, prema događajima koji su se desili u svakom periodu. Različiti rasponi vremena na GTS obično su obilježeni promjenama u sastavu slojeva koji im odgovaraju i ukazuju na velike geološke ili paleontološke događaje, kao što je masovno izumiranje. Naprimjer, granica između perioda krede i paleogena definirana je kreda-paleogen izumiranjem, koje je označilo propast ne-ptičjih dinosaura i mnogih drugih grupa životinja. Stariji vremenski razmaci, koji su datirani pouzdanim fosilnim zapisom (prije eona proterozoik), definirani su njihovom apsolutnom starošću.

__TOC__

Terminologija Najveća definirana jedinici vremena je supereon, sastavljen od eona. Eoni su podijeljeni u ere, koji su zatim podijeljene u periode, epohe i doba. Termini "eonotem", "eratem", "sistem", "serija" i "faza" koriste se za slojeve stijena koje odgovaraju tim periodima geološkog puta u historiji Zemlje.

Jedinice geohronologije i stratigrafije Segmenti stijena (slojevi) u hronostratigrafiji Vremenski raspon u geohronologiji Napomene uz geohronološke jediniceEonotem Eon Ukupno 4, pola milijarde godina ili više Eratem EraDefiniranih 10, nekoliko stotina miliona godina Sistem Period Definirano 22, 10 do ~100 milliona godinaSerija Epoha Definirano 34, 10 miliona godinaFaza Doba Definirano 99, millioni godina Horizont Hron Podjedinica doba, ne upotrebljava se u vremenskoj skali ICS Geologija kvalificira ove jedinice kao "rane", "srednje" i "kasne" kada se odnose na vrijeme, a "niže", "srednje" i "gornje" - kada se odnose na odgovarajuće stijene. Naprimjer, serija donje jure u hronostratigrafiji odgovara epohi rane jure u geohronologiji.International Commission on Stratigraphy. "Chronostratigraphic Units." International Stratigraphic Guide. Accessed 14 December 2009. stratigraphy.org Geološke jedinice iz istog vremena, ali iz različitih dijelova svijeta često izgledaju drugačije i sadrže različite fosile, pa su u istom periodu historijski data različita imena u različitim zemljama. Naprimjer, u Sjevernoj Americi donji kambrij zove se serija Waucoban koja je podijeljena u zone, na osnovu sukcesije trilobita. U Istočnoj Aziji i Sibiru, ista jedinica je podijeljena u faze aleksij, atdabanij i botomij. Ključni aspekt rada Međunarodne komisije za stratigrafiju je pomirenje ovih konfliktnih terminologija i definiranje univerzalnih horizonata koji se mogu koristiti širom svijeta.Statutes of the International Commission on Stratigraphy, retrieved 26 November 2009 Termin antropocen koristi se neformalno u popularnoj kulturi, a sve veći broj naučnika i u opisu epohe u kojoj živimo. Termin su uveli Paul Crutzen i Eugene Stoermer 2000. da opišu sadašnje vrijeme, u kojem ljudi imaju ogroman uticaj na životnu sredinu. To je evoluiralo u opisivanje kao "epohe", počevši od nekog vremena u prošlosti i u cjelini da definira antropogenu emisiju ugljika i proizvodnji i potrošnji plastičnih proizvoda koji su ostali u tlu.

Protivnici ovog pojma tvrde da ga ne treba koristiti, jer je vrlo teško, ako ne i gotovo nemoguće, da se definira određeno vrijeme kada su ljudi počeli uticati na slojeve stijena koje definiraju početak jedne takve epohe. Drugi misle da ljudi nisu ni počeli da otklanjaju svoj najveći uticaj na Zemlji i stoga antropocen još nije ni počeo. U svakom slučaju, ICS još nije službeno odobrio termin, bar do kraja 2016.

Formiranje geološke vremenske skale Prvi ozbiljni pokušaji da se formuliras geološka skala vremena, koja bi se mogla primijeniti bilo gdje na Zemlji potiče iz kraja 18. stoljeća. Najuticajniji rani pokušaji (zagovarao i Abraham Werner, između ostalih) dijele stijene Zemljine kore u četiri vrste: primarne, sekundarne, tercijarne i kvartarne. Svaka vrsta stijena, prema teoriji, formira se u određenom periodu u historiji Zemlje. Bilo je tako moguće govoriti o "tercijarnom periodu", kao i "tercijarnim stijenama". Zaista, termin "tercijarne" (sadaju u paleogen i neogen) ostao je u upotrebi kao ime geoloških perioda u 20. stoljeću, a "kvartar" ostaje u formalnoj upotrebi kao naziv tekućeg perioda. Identifikaciju slojeva premsa fosilima koje sadrže, pionirski su počelo William Smith, Georges Cuvier, Jean d'Omalius d ' Halloy i Alexandre Brogniart, u početku 19. stoljeća, omogućivši geolozima da preciznije podijeliti historiju Zemlje. To im je omogućio da se povežu slojeve preko nacionalnim (ili čak i kontinentalnim) granicama. Ako dva sloja (ipak udaljeni u prostoru ili drugačiji u sastavu) sadrže iste fosile, šanse su dobre da se utvrde u isto vrijeme. Detaljne studije slojeva i fosila Evrope između 1820. i 1850. proizvele su niz geoloških perioda koji se i danas koristi.

Imenovanje geoloških perioda, era i epoha Proces je bio obilježen dominaciom britanskih geologa i imena perioda. "Kambrij", (klasični naziv za Vels), "ordovicij" i "silur", nazvani su po drevnim velškim plemenima, jer su periodi definirani pomoću stratigrafske sekvence iz Velsa.John McPhee, Basin and Range, pp. 113–114. "Devon" je imenovan po engleskoj županiji Devon, a ime "karbona" ili krede je jednostavno adaptacija "mjerae uglja", pojam starog britanskog geologa za isti skup slojeva. "Perm" je dobio ime po Permu, Rusija, jer ga je pomoću slojeva u toj regiji definirao škotski geolog Roderick Murchison. Međutim, neke periode definirali su geolozi iz drugih zemalja. "Trijas" je 1834. imenovao njemački geolog Friedrich Von Alberti iz tri različita sloja (latinski što znači trijada). U ležištima krede, zatim crnih škriljaca, zvanim trijas, koji se nalaze u cijeloj Njemačkoj i Sjeverozapadnoj Europi. Juru je imenovao francuski geolog Alexandre Brogniart za široke morske krečnjake u planinama Jura. "Kredu" (od latinskog creta = kreda) kao poseban period je prvi put definirao belgijski geolog Jean d'Omalius d'Halloy 1822., proučavajući slojeve u pariskom bazenu. i imenovana za široka ležišta krede (kalcij-karbonat deponovan od ljuštura morskih beskičmenjaka). Britanski geolozi su također odgovorni za grupiranje perioda u ere i podjelu perioda tercijara i kvartara u epohe. John Phillips je 1841. objavio prvu globalnu geološku vremensku skalu na osnovu vrste fosila koji su nađeni u svakoj eri. Phillipsova skala pomogla je standardiziranje upotrebe termina kao što jsu paleozoik ("stari život") koji je proširen da pokrije veći period nego što je bio prethodni i mezozoik' ' ("srednji život"), koji je izumio.Rudwick, Martin Worlds Before Adam: The Reconstruction of Geohistory in the Age of Reform (2008) pp. 539–545

Vremenska skala