Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt (Venecija, Mletačka Republika 2. april 1725. - Dux. Kraljevina Bohemija, Sveto Rimsko Carstvo 4. juni 1798.) bio je avanturista, sveštenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomata i pisac. Postao je toliko poznat po svojim često kompliciranim poslovima i skandalima sa ženama, tako da i danas svakog pustolova i neodgovornog ljubavnika ljudi često nazivaju njegovim imenom. Njegova autobiografija, Histoire de ma vie (bosanski: Priča o mom životu), smatra se jednim od najautentičnijih izvora običaja i normi evropskog društvenog života tokom 18. vijeka. Bio je povezan s evropskim kraljevstvima, rimskim papama i kardinalima, a bio je prijatelj sa poznatim osobama iz tog vremena kao što su: Voltaire, Goethe i Mozart. Posljednje godine života proveo je u Bohemiji kao bibliotekar kod grofa Waldsteina, gdje je napisao i priču o svom životu.

Biografija Rane godine thumb|lijevo|200px|Della Comedia, ulica u Veneciji u kojoj je Casanova odrastao. Giacomo Girolamo Casanova je bio rođen u Veneciji kao najstarije od šestero djece od oca po zanimanju glumca i plesača Gaetana Casanove i majke glumice Giovanne Marije (Zanetta) Farussi. Venecija je u to vrijeme bila najpoznatiji evropski grad po pitanju raznih vrsta uživanja, sa vladajućom političkom i vjerskom konzervativnom elitom koja je tolerisala poroke i ohrabrivala turizam. Bila je obavezno mjesto za posjetioce tokom njihovog Grand tour putovanja po Evropi. Poznati Venecijanski karneval, kockarnice i prelijepe kurtizane bili su neodoljivo privlačni za strane evropske posjetioce tadašnje Venecije. To je bilo društveno okruženje u kojem je odrastao mladi Casanova i koje ga je učinilo njegovim najpoznatijim predstavnikom. O njemu je brinula njegova baka Marzia Baldissera, dok je njegova majka zajedno sa pozorišnom trupom bila na evropskoj turneji. Otac mu je umro kad je Casanova imao osam godina. Kao dječak patio je od snažnog krvarenja iz nosa do svoje osme godine. Niko nije očekivao da će mali Casanova preživjeti, čak su ga i roditelji zanemarili smatrajući kako mu nema pomoći. Casanovini roditelji bili su glumci, a otac čak i režiser, dok je majka bila tadašnja poznata evropska glumica. Casanovin život spasila je njegova baka, Marzia Farussi, kada ga je odvela jednoj ženi koja ga je izliječila putem ritualnog obreda. Casanova je za svoj deveti rođendan bio prebačen u pansion na kopnu u gradu Padovi. Za Casanovu je zapostavljanje njegovih roditelja mnogo kasnije ostalo kao gorko sjećanje.

Uslovi u pansionu bili su užasni, pa je tražio da se stavi pod starateljstvo Abbe Gozzija, svog glavnog instruktora, koji ga je podučavao akademske predmete, kao i sviranju na violini. Casanova se uselio kod sveštenika i njegove porodice gdje je živio većinu svojih tinejdžerskih godina. U kući porodice Gozzi, Casanova je u 11-oj godini prvi put stupio u kontakt sa suprotnim spolom, kada ga je zavoljela Gozzijeva mlađa sestra Bettina. Iako se nakon toga udala, Casanova je održavao doživotnu privrženost prema Bettini i porodici Gozzi.

Pokazivao je znake izražene inteligencije, te veliki apetit za stjecanjem znanja i vječno radoznali um. Na Univerzitet u Padovi upisao se sa 12 godina, a 1742. diplomirao sa 17 godina, gdje je stekao pravnu diplomu. Po njegovim vlastitim riječima "osjećao je veliku odbojnost" prema ovoj diplomi. Nada njegovih staratelja je bila da će Casanova postati crkveni pravnik. On je također studirao moralnu filozofiju, hemiju, matematiku i veoma se zanimao za medicinu. Dok je pohađao univerzitet, Casanova je počeo kockati i brzo se zadužio, što je navelo njegovu baku da ga povuče iz Venecije. Međutim, ostala je njegova čvrsta navika na kockanje. Po povratku u Veneciju, Casanova je započeo svoju klerikalnu pravnu karijeru, te je primljen kao opat nakon što mu je venecijanski patrijarh dodijelio manje radne naloge. U više navrata putovao je od Vencije do Padove i nazad kako bi nastavio svoje univerzitetske studije. U to vrijeme Casanova je bio prijatnog vanjskog izgleda: visok i tamnoput, napuderisane, mirisne i detaljno uvijene duge kise. Brzo se dodvorio svom zaštitniku (nešto što će raditi cijeli svoj život), 76-godišnjem venecijanskom senatoru Alviseju Gasparu Malpijeru, vlasniku palate Palazzo Malipiero, koja se nalazila u blizini Casanovine kuće u Veneciji. Malipijero se kretao u najboljim krugovima i podučavao mladog Casanovu o dobroj hrani, vinu i o tome kako se treba ponašati u društvu. Međutim, Casanovu su uhvatili u ljubavnom zagrljaju sa ljubavnicom Alvisea Gaspara Malipijera, glumicom Terezom Imer. Zbog toga ih je senator oboje otjerao iz njegove kuće. Casanovina sve veća znatiželja prema ženama dovela je i do njegova prvog potpunog seksualnog iskustva s dvije sestre, Nanettom i Marton Savorgnan, koje su tada imale 14 i 16 godina, a bile su daleki rođaci ugledne patricijske porodice Grimani. Casanova je jednom prilikom izjavio da je njegov životni poziv bio čvrsto određen nakon ovog susreta.

Rana karijera u Italiji i inostranstvu Casanova je planirao postati sveštenik, jer je u ono doba za mlade ljude skromnih finansijskih mogućnosti to bila šansa da uđu u tzv. "veliko društvo". Nakon smrti svoje bake (18. marta 1743.) nakratko je ušao u sjemenište sv. Cipriana u Muranu.

Međutim, skandali su zasjenili njegovu kratkotrajnu karijeru u crkvi. Kao sveštenik previše je pio, a kraj je definitvno uslijedo kada je s jednom mladom damom uhvaćen in flagrante. U aprilu 1743. zbog dugova prvi put je doveden u zatvor - tvrđavu sv. Andrea. Njegova majka pokušala mu je osigurati radno mjesto kod kardinala Bernarda de Bernardisa, ali Casanova je odbio ovu ponudu gotovo odmah nakon posjete kalabrijskoj biskupiji. Umjesto toga, u januaru 1744. nastanio se u Rimu gdje je radio kao sekretar kod utjecajnog kardinala Trojana Aquavive d'Aragona. Na sastanku s rimskim papom, Giacomo je hrabro zamolio velikog svećenika za dozvolu da čita "zabranjene knjige" i bude oslobođen obaveze da jede ribu u postu, rekavši da mu takva hrana izaziva upalu oka. Casanova je zatim uhvaćen pri pomaganju drugom kardinalu, pišući ljubavna pisma. Zbog toga je postao "žrtveni jarac" u skandalu u koji je bilo uključeno par nesretnih ljubavnika. Kardinal Aquaviva otpustio je Casanovu, zahvalivši mu na dobročinstvu, ali je time zauvijek prekinuo njegovu crkvenu karijeru. Nakon napuštanja ovog radnog mjesta otputovao je u Napulj, gdje se prijavio u vojsku. Prije svega, potrudio se da izgleda prikladno: Na ostrvu Krfu (Grčka) bio je oficir. Budući da mu je napredovanje u vojsci bilo sporo i da mu je bilo dosadno obavljanje vojne dužnosti, počeo je da se kocka. Uspio je većinu zarade izgubiti igrajući francusku kockarsku igru kartama, poznatu pod imenom faro. Uskoro je napustio vojsku, ali je time ostao bez sigurnog izvora prihoda. thumb|400px|Istanbul u 18. vijeku. Putuje u Istanbul gdje ostaje kratko, te se na kraju opet vraća u Veneciju. Nakon povratka u rodni grad u dobi od 21 godine, krenuo je da postane profesionalni kockar. Međutim, izgubivši sav novac preostao od prodaje svoje provizije, obratio se svom starom dobrotvoru Alviseu Grimaniju zbog posla. Casanova je tako započeo svoju treću karijeru, kao violinista u pozorištu San Samuele. Prema njegovim riječima: On i neki od njegovih kolega često su provodili noći lutajući različitim kvartovima grada, razmišljajući o većinom skandaloznim praktičnim šalama i njihovom provođenju. Zabavljali su se odvodeći gondole usidrene ispred privatnih kuća, koje su onda plutale nošene morskom strujom". Također su se zabavljali sa pozivima šaljući liječnike kod lažnih pacijenata. Bio je nezadovoljan životom muzičara, ali mu je sretan splet događaja promijenio život. Vraćajući se kasno iz svatova u kojima je svirao zapazio je u gondoli venecijanskog patricija iz poznate porodice Bragadin kojem je pozlilo, a u tom trenutku osim Casanove nikog nije bilo u blizini da pomogne plemiću. Casanova je pomogao plemiću i spasio mu život. Zbog mladosti i umiljatog recitiranja medicinskog znanja, plemić i njegova dva prijatelja smatrali su Casanovu mudrom osobom i zaključili da mora posjedovati okultno znanje. Kako su i sami bili kabalisti, senator je pozvao Casanovu u svoju kuću i postao njegov doživotni zaštitnik. U znak zahvalnosti Bragadin mu je dao slugu, gondolu, sobu i 10 cekina mjesečno u znak zahvalnosti što mu je spasio život.

To mu je omogućilo da naredne 3 godine živi kao pravni pomoćnik. Živio je raskošno kao i ostali plemići, te se oblačio veoma moderno. Većinu svog vremena provodio je kockajući i zavodeći lijepe žene u Veneciji. Njegov zaštitnik je bio izuzetno tolerantan, ali je upozorio Casanovu da će jednog dana platiti cijenu zbog svog ponašanja. Casanova je (što je i sam priznavao) bio osvetljubljiv, pa se tako jednom prilikom posvađao s nekim Grkom oko neke sitnice. Međutim, nije baš sretno prošao u toj svađi jer je postao predmet poruge. Stoga se želio osvetiti. Prvo je otišao na groblje gdje je odsjekao ruku nekom mrtvacu i po noći se ušuljao u Grkove odaje, te zaveo Grkovu ljubavnicu, a ruku je ostavio u krevetu. Kada je Grk ugledao ruku doživio je infarkt. U drugom skandalu u koji je bio upleten, mlada djevojka koja ga je prevarila optužila ga je za silovanje i prijavila vlastima. Casanova je kasnije oslobođen ovog zločina zbog nedostatka dokaza. Međutim, u međuvremenu je pomoću zahvalnog Bragadina koji ga je upozorio da mu se spremalo hapšenje pobjegao iz Venecije u Parmu.

Tamo je započeo tromjesečnu vezu s Francuskinjom koju je nazvao "Henriette". To je bila možda najdublja ljubav koju je Casanova ikada doživio i to sa ženom koja je spajala ljepotu, inteligenciju i kulturu. Po njegovim riječima: Prema pisanju J. Rivesa Childsa, jednog od njegovih biografa:

Grand tour thumb|200px|lijevo|Portret Giacoma Casanove koji je naslikao venecijanski portretista Alessandro Longhi. Potišten i očajan, Casanova se vratio u Veneciju, a nakon uspješne kockarske serije, oporavio se novčano i krenuo na veliko evropsko putovanje (Grand-tour), stigavši ​​do Pariza 1750. Putujući iz jednog grada u drugi, upadao je u seksualne vratolomije nalik onima u operskim libretima. U Lyonu je ušao u društvo Slobodnog zidarstva, koje je privlačilo njegovo zanimanje za tajne obrede. U to vrijeme ovo tajno društvo je najvećim dijelom privlačilo ljude od intelekta i utjecaja, a koji su se pokazali korisnim u njegovom životu pružajući vrijedne kontakte i necenzurirano znanje. Casanova je također pokazao veliko zanimanje za drugo mistično-ezoterično društvo - Rozenkrrojceri. U Lyonu je Casanova postao punopravni član Slobodnih zidara, a na kraju je uzeo najviši stepen škotskog obreda - "majstora zidara."

U vezi njegovog iniciranja u masonski škotski obred u Lyonu, u njegovim memoarima je zapisano:

Casanova je boravio u Parizu dvije godine, gdje je naučio francuski jezik. Proveo je mnogo vremena u pozorištu i predstavio se istaknutim osobama. Ubrzo je, međutim, pariska policija primijetila njegove brojne ljubavne veze, jer su bile u gotovo svakom gradu koji je posjetio.