Pad Mosula desio se između 4. i 10. juna 2014, kada su borci IDIŠ porazili iračku vojsku.
U januaru 2014. dolazi do eskalacije pobune u Iraku. IDIŠ zauzima gradove Faludžu i Ramadi u provinciji Anbar. Bitka za grad Mosul počela je 4. juna 2014. Iračka vojska u gradu je imala 30.000 stacioniranih vojnika, dok je grad napadalo nešto više od 1.000 pobunjenika. Ipak, nakon šest dana borbi Mosul je bio pod kontrolom IDIŠ-a. Oko 500.000 ljudi raseljeno je tokom sukoba.
Pozadina
Od decembra 2013. širom zapadnog Iraka dolazilo je do sukoba između plemenskih milicija, IDIŠ-a i iračkih sigurnosnih snaga. U ranom januaru 2014. IDIŠ je zauzeo gradove Faludžu i Hit. Iračka vojska pokrenula je ofanzivu sa ciljem da vrati izgubljene teritorije pod svoju kontrolu. Iračke snage zauzele su Samaru 5. juna 2014. Teško je granatirana Faludža sa ciljem da se oslabe IDIŠ-ove snage koje su se nalazile u tom gradu. Ipak, IDIŠ je zabilježio značajne teritorijalne napretke u susjednoj Siriji. IDIŠ je u Siriji zaplijenio i velike količine oružja što je znantno ojačalo njihovu poziciju.
U ranom junu, nakon ofanzive iračke vojske u Anbaru, pobunjenici su počeli napredovati u sjevernim i centralnim dijelovima Iraka. U okolici Mosula je 4. juna poginuo vođa vojnog vijeća IDIŠ-a, Ebu Abdulrahman el-Bilavi. IDIŠ je operaciju koja je rezultirala padom Mosula nazvao "Bilavijeva osveta". Prije nego što je operacija počela, IDIŠ je i dalje držao veći dio Faludže i El-Karme, kao i dijelove Hadise, Džurf el-Sahara, Ane, El-Kaima, Ebu Graiba i nekoliko manjih naselja u Anbaru.
Napad na Mosul
4. juna, iračka policija okružila je vojnog lidera IDIŠ-a, Ebu Abdulrahmana el-Bilavija. Kako bi izbjegao zarobljavanje, el-Bilavi se raznio. Poručnik general Garavi se nadao da bi Bilavijeva smrt mogla odložiti napad IDIŠ-a na grad. U 02:30 u jutro, IDIŠ-ev konvoj kamioneta ušao je u grad napadajući gradske punktove. U svakom kamionetu su bila po 4 borca. Iako se mislilo da na prvim linijama odbrane grada ima oko 2.500 vojnika, Garavi kaže da je broj vojnika "u realnosti bio bliži 500". Napomenuo je i da su tenkovi iz grada odvezeni u Anbar i da se grad sa malo oružja morao odbraniti od IDIŠ-a. Zarobljeni vojnici iračke vojske bili su vješani, spaljivani i razapeti.
5. juna u gradu je uveden policijski čas. Vojska je helikopterima bombardovala IDIŠ. U južnom Mosulu 5 bombaša samoubica raznijelo je skladište oružja. 6. juna IDIŠ napada sjeverozapadni dio grada. U Muvafekiji, selu blizu Mosula, dva samoubilačka napada auto-bombom ubila su 6 vojnika Šabaka. Nakon napada, većina boraca IDIŠ-a se ili vratila u pustinju ili kamuflirala među lokalnim stanovništvom.
8. juna u duplom bombaškom napadu na ured Patriotske unije Kurdistana u Džaluli, u istočnoj iračkoj pokrajini Dijali poginulo je 18 ljudi. U Mosul je tog dana ušlo još 100 IDIŠ-ovih vozila sa najmanje 400 boraca. Istog dana su u gradu aktivirane i uspavane ćelije, koje su izvršavale atentate. Napadnuta je i policijska stanica u četvrti el-Urejbi.
9. juna IDIŠ je pogubio 15 iračkih vojnika zarobljenih u Tikritu. Istog dana su u Mosulu borci IDIŠ-a zauzeli sjedište provincije Ninive. Većina odbrambenih snaga u gradu do tada je već pobjegla ili se pridružila pobunjenicima. Bez plana i municije, Garavi naređuje svojim trupama da se povuku na savjet penzionisanog generala Haleda el-Obejdija. Preko noći dolazi do žestokih sukoba vojske i IDIŠ-a. Do podneva 10. juna IDIŠ je zauzeo kontrolu nad čitavim gradom. Pao je i mosulski aerodrom koji je služio kao središte američke vojske u regionu. IDIŠ je zauzeo i nekoliko helikoptera koji su se nalazili na aerodromu, kao i nekoliko naselja i vojnu bazu u provinciji Saladin. Iračka vojska raspala se pred napadom militanata, čemu svjedoči i činjenica da su vojnici iza sebe ostavljali oružje i mijenjali odjeću kako bi se uklopili među civilnim stanovništvom.
IDIŠ je nakon zauzimanja grada oslobodio 1.000 zatvorenika. Nad administrativnim objektima vijorile su se crne zastave IDIŠ-a.
Reference
Kategorija:Historija Mosula