Greben spasa biografski je ratni film snimljen 2016. u američko-australijskoj koprodukciji. Govori o iskustvima američkog pacifista Desmonda Dossa, koji je služio kao ratni bolničar za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bio je pripadnik Adventističke crkve sedmog dana i odbijao je nositi ili koristiti vatreno oružje ili oružje bilo koje vrste. Doss je postao prvi vojnik s religijskim uvjerenjima o nenasilju koji je dobio Medalju časti za zasluge koje nisu podrazumijevale nošenje oružja. Film je kategoriziran kao antiratni s temom pacifizma. Također sadrži vjerske teme i scene koje se ponavljaju, kao što su vječni mir, krštenje i uznesenja. Producent David Permut rekao je da je bilo veoma važno da filmska ekipa održava integritet Dossove priče "jer je Doss bio vrlo duhovna i religiozna osoba".
Film je režirao Mel Gibson, scenarij su napisali Andrew Knight i Robert Schenkkan, a glumačku ekipu čine Andrew Garfield, Sam Worthington, Luke Bracey, Teresa Palmer, Hugo Weaving, Rachel Griffiths i Vince Vaughn. Film je pušten u prikazivanje u Sjedinjenim Državama 4. novembra 2016. i dobio je pozitivne kritike, zaradivši 175,3 miliona dolara širom svijeta. Na 74. dodjeli Zlatnog globusa nominiran je u tri kategorije: za najbolji film - drama, najboljeg režisera (Gibson) i najboljeg glumca - drama (Garfield). Dobitnik je i dva Oscara: za najbolju montažu i najbolje miksanje zvuka.
Radnja Dok je odrastao u Lynchburgu (Virginia) tokom Velike depresije, mladi Desmond Doss zamalo nije ubio svog brata Hala udarajući ga ciglom. Ovo traumatično iskustvo, kao i savjeti njegove religiozne majke, čvrsto ga uvjeravaju da se pridržava šeste Božije zapovijedi po Starom zavjetu – "ne ubij". Godinama kasnije Doss spašava čovjeka koji je povrijeđen u saobraćajnoj nesreći i dok odvozi čovjeka u bolnicu, za oko mu zapada jedna medicinska sestra po imenu Dorothy Schutte. Uskoro se počinju viđati i zaljubljuju se jedno u drugo. Tada Doss počinje učiti o medicini na osnovu njenog radnog iskustva.
Budući da se većina stanovništva njegovog rodnog grada, uključujući i njegovog brata, prijavila na služu u Američkoj armiji da se bore u Drugom svjetskom ratu, Doss je također motivisan da se prijavi. Njegov otac, problematični veteran iz Prvog svjetskog rata, duboko je uznemiren i kao da ima osjećaj da će izgubiti svoje sinove kao što je izgubio prijatelje iz djetinjstva. Zbog svog uvjerenja u nenasilje, Doss namjerava služiti kao ratni bolničar. Prije nego što je otišao na obuku u Fort Jackson, Južna Karolina, on prosi Dorothy, što ona prihvata.
Doss je pod zapovjedništvom narednika Howella i, iako se ističe fizički, odmah postaje otpadnik među svojim kolegama vojnicima kad odbija nositi pušku i obučavati se subotom jer je pripadnik Adventističke crkve. Nakon što Howell i kapetan Glover nisu uspjeli otpustiti Dossa iz službe zbog psihijatrijskih razloga, Howell pogoršava Dossovu situaciju stavljajući ga da obavlja naporne poslove okrenuvši saborce protiv njega zbog pogrešnog tumačenja njegovog uvjerenja kao kukavičluka, a sve s namjerom da Doss svojevoljno napusti službu. Uprkos tome što ga jedne noći njegovi suborci istuku, on odbija otkriti identitet napadača i nastavlja s obukom.
Dossova jedinica je privremeno oslobođena treninga, i Doss se namjerava oženiti s Dorothy, ali je uhapšen zbog neposlušnosti i njegovog odbijanja da nosi vatreno oružje. Dorothy posjećuje Dossa u zatvoru i pokušava ga uvjeriti da prizna krivicu prilikom izjašnjavanja na svom predstojećem suđenju (u tom slučaju bi bio oslobođen optužbe), ali Doss je i dalje nesiguran, ne želeći pogaziti svoja vjerska uvjerenja. Na suđenju se izjasnio da nije kriv, a prije nego što je bio osuđen, njegov otac ulazi u sudnicu s pismom od njegovog bivšeg zapovjednika (sada brigadnog generala američke vojske) navodeći da je odbijanje njegovog sina da nosi oružje zaštićeno Ustavom SAD-a. Optužbe protiv Dossa se povlače, a on i Dorothy odmah sklapaju brak.
Dossova jedinica dodijeljena je 77. pješadijskoj diviziji i poslani su na pacifička ratišta da učestvuju u Bici za Okinawu. Na Okinawi Dossova jedinica obaviještena je da treba zamijeniti 96. pješadijsku diviziju, koja je bila zadužena da se popne uz litice sve do vrha koji se zove "Hacksaw Ridge" i porazi japanske snage stacionirane tamo. Budući da su se japanske snage ukopale na grebenu, artiljerijsko bombardiranje s pratećih brodova američke mornarice nije mnogo pomoglo u omekšavanju desantnog prostora. Shodno tome, američke snage potisnute su s grebena tri puta i u svakom slučaju pretrpjele velike gubitke. U početnoj borbi gubici su bili teški na obje strane, a Doss je bio uspješan u spašavanju nekoliko vojnika, uključujući i one čije su povrede izgledale preteške za preživljavanje. Amerikanci logoruju tokom noći, a Doss provodi noć u rovu sa Smittyjem, vojnikom iz njegove jedinice koji je bio prvi koji je prozvao Dossa kukavicom. Doss govori Smittyju da je zamalo ubio svog pijanog oca nakon što je prijetio njegovoj majci pištoljem, otkrivajući mu odakle potječe njegova averzija prema nošenju vatrenog oružja. Smitty mu se izvinjava zbog sumnje u njegovu hrabrost i njih dvojica se mire.
Sljedećeg jutra Japanci su pokrenuli veliki protivnapad, a Amerikanci su potisnuti dalje od grebena. Smitty je poginuo, a mnogi američki vojnici, uključujući i Howella i još nekoliko Dossovih saboraca, ostavljeni su ranjeni na bojnom polju. Sav užasnut, Doss čuje krike umirućeg vojnika i odlučuje krenuti u pravcu gdje se pokolj odigrava. Provodi cio dan i noć noseći ranjene vojnike prema ivici grebena i spuštajući ih na sigurno pomoću užeta, svaki put moleći Boga da spasi još jednog vojnika. Činjenica da su deseci ranjenih koji su već bili proglašeni mrtvima spašeni dolazi kao šok za nekoliko vojnika koji su bili stacionirani ispod grebena. Kad je svanuo dan, Doss spašava Howella i njih dvojica konačno uspijevaju pobjeći s grebena pod neprijateljskom vatrom.
Kapetan Glover govori Dossu da su ostali vojnici nadahnuti onim što je uradio i smatraju da je to pravo čudo i da neće pokrenuti novi napad bez njega. Uprkos tome što je sutradan bio Dossov sedmi dan (subota), on se pridružuje svojim aborcima da se brine za ranjenike. Uz dodatna pojačanja, počinju dobijati bitku. Tokom zasjede postavljene od grupe japanskih vojnika koji se lažno predaju Doss je uspio spasiti Glovera i druge tako što je golim rukama odbacio neprijateljsku bombu. Doss je kasnije ranjen od eksplozije jedne granate, ali bitka je dobijena. Doss se sigurno spušta niz greben, držeći Bibliju koju mu je Dorothy poklonila.
Tekst iz završne špice otkriva da je Doss na grebenu spasio otprilike 75 vojnika i da je nagrađen Medaljom časti od predsjednika Trumana, što je bilo prvi put u historiji da je data medalja nekome ko je odbio nositi oružje. Doss je ostao u braku s Dorothy sve do njene smrti 1991. Umro je 23. marta 2006. u 87. godini.
Uloge
Andrew Garfield – Desmond Doss Vince Vaughn – narednik Howell Sam Worthington – kapetan Glover Luke Bracey – Smitty Riker Hugo Weaving – Tom Doss Ryan Corr – poručnik Manville Teresa Palmer – Dorothy Schutte Rachel Griffiths – Bertha Doss Richard Roxburgh – pukovnik Stelzer Luke Pegler – Milt "Hollywood" Zane Richard Pyros – Randall "Teach" Fuller Ben Mingay – Grease Nolan Firass Dirani – Vito Rinnelli Jacob Warner – James Pinnick Goran D. Kleut – Andy "Ghoul" Walker Harry Greenwood – Henry Brown Damien Thomlinson – Ralph Morgan Robert Morgan – pukovnik Sangston Nathaniel Buzolic – Harold "Hal" Doss Ori Pfeffer – Irv Schecter Milo Gibson – Lucky Ford
Uvod u snimanje Projekt je bio u fazi razvoja 14 godina. Brojni producenti decenijama su pokušavali ekranizirati Dossovu priču, uključujući i odlikovanog ratnog heroja Audieja Murphyja i Hala B. Wallisa, producenta filma Casablanca. Godine 2001, nakon što je konačno uvjerio Dossa da snimi film o njegovom izuzetnom životu i da bi to bila prava stvar, scenarist / producent Gregory Crosby (unuk Binga Crosbyja) napisao je prvi nacrt projekta, koji je pokazao filmskom producentu Davidu Permutu zahvaljujući naporima Stana Jensena, pripadnika Adventističke crkve. Režiser Terry Benedict dobio je pravo da 2004. snimi dokumentarni film o Dossu i u tom procesu osigurao je prava na dramu. Međutim, Doss je umro 2006, nakon čega je producent Bill Mechanic stekao, a zatim prodao prava produkcijskoj kući Walden Media, koja je razvila projekt zajedno s Permutom.
Mechanic je godinama pokušavao otkupiti nazad pravo na snimanje i nakon što je uspio, pozvao je Mela Gibsona i tražio od njega da spoji nasilje i vjeru kao što je to učinio u filmu Pasija (2004). No, Gibson je odbio ponudu dva puta, kao što je ranije učinio i s filmom Hrabro srce (1995). Gotovo 10 godina kasnije, u novembru 2014, Gibson se napokon složio režirati film istog mjeseca kad je i Andrew Garfield potvrdio da će igrati ulogu Desmonda Dossa.
S budžetom 40 miliona dolara filmska ekipa i dalje je bila suočena s mnogim izazovima. Greben spasa postao je međunarodna koprodukcija s ključnim igračima i firmama u SAD-u i Australiji. Kada su ponuđene australijske porezne olakšice, film se morao kategorizirati kao australski da bi dobio subvencije vlade. Srećom za produkciju, uprkos tome što je rođen u SAD-u, rane godine koje je Gibson proveo u Australiji pomogle su da se filmska ekipa, zajedno s ostalim članovima, kvalificira za subvencije.
Dana 9. februara 2015. IM Global sklopio je ugovor za finansiranje filma i da će prodati film na međunarodnom tržištu. Istog dana Lionsgate je stekao prava na sjevernoameričku distribuciju filma.
Greben spasa prvi je film koji je Gibson režirao od Apocalypta 2006. i označava odstupanje od njegovih prethodnih filmova, kao što su Apocalypto i Hrabro srce, u kojima su protagonisti djelovali nasilno.
Robert Schenkkan i Randall Wallace zajednički su napisali scenarij, a za Wallacea je prethodno bio planirano da režira film. Andrew Knight dotjerao je originalni scenarij. Gibsonov partner Bruce Davey također je bio jedan od producenata filma zajedno s Paulom Currijem. Andrew Garfield dobio je ulogu Desmonda Dossa, ratnog bolničara američke vojske, koji je nagrađen Medaljom časti od predsjednika Trumana zbog spašavanja života u Bici za Okinawu u Drugom svjetskom ratu. Garfield je veoma poštovao Dossa i cijenio njegovu hrabrost, hvaleći ga kao "divan simbol koji podržava ideju 'živi i pusti druge da žive', bez obzira na to šta je čija ideologija i na nečiji sistem vrijednosti, i da drugi ljudi budu ono što jesu i da svako bude ono što želi". Smatrao je ovu ideju privlačnijom nego da igra pravog superheroja kao što su njegove prošle uloge u serijalu filmova o Spider-Manu: Čudesni Spider-Man i njegov nastavak. Garfield je priznao da je plakao kad je prvi put pročitao scenarij.
Snimanje Glavno snimanje počelo je 29. septembra 2015, i trajalo je 59 dana, završivši se u decembru iste godine, a u potpunosti je snimljen u Australiji. Filmska ekipa izabrala je Fox Studios u Australiji u Sydneyju kao bazu, ali su se kasnije producenti dali u potragu za lokacijama širom zemlje. Snimanje se odvijalo uglavnom u Novom Južnom Velsu, gdje je Gibson proveo većinu svojih ranih godina u Sydneyju i oko njega, kao i u Richmondu, Bringellyju, i Oran Parku, predgrađu Sydneyja. Gibson se preselio u Novi Južni Vels u julu 2015, dva mjeseca prije početka snimanja. Scena na groblju snimana je u Centennial Parku. Za snimanje u Bringellyju bio je potreban tim da bi se očistilo više od 500 hektara zemljišta, što je podrazumijevalo sječu 80 stabala. To je izazvalo bijes određenih ekoloških udruženja. Međutim, producenti su imali puno odobrenje za takve poduhvate nakon što su pristali na uvjet da pošume dio zemljišta nakon završetka snimanja. Prema izjavi Troya Granta, zamjenika premijera Novog Južnog Velsa i ministra za umjetnost, film je otvorio 720 radnih mjesta uloživši 19 miliona dolara u regionalnu i ruralnu privredu Novog Južnog Walesa.