Oligodendrociti (grč. = ὀλίγος - olígos = malo, nekoliko + κύτος - kytos = ćelija; ćelije sa nekoliko grana) ili oligodendroglija (= malo drvno ljepilo),. su vrsta neuroglije. Njihove glavne funkcije su pružanje podrške i izolacije aksonima neurona u centralnom nervnom sistemu nekih kičmenjaka, što je ekvivalent funkciji koju obavljaju Schwannove ćelije u perifernom nervnom sistemu. Oligodendrociti to čine stvaranjem mijelinskih ovojnica, koje sadrže 80% lipida i 20% proteina.Carlson, Physiology of Behavior, 2010 Jednostruki oligodendrocit može rastegnuti svoje nastavke na 50 aksona, omotavajući oko 1 μm mijelinskog omotača oko svakog aksona. Schwannove ćelije, s druge strane, mogu omotati skoro samo jedan akson. Svaki oligodendrocit stvara jedan segment mijelina za nekoliko susjednih aksona.
Porijeklo Oligodendroglija je vrsta glijinih ćelija koje nastaju tokom razvoja prekursornih ćelija olihodendrocita, koje se mogu prepoznati po ispoljavanom broju antigena, uključujući i gangliozid GD3,Curtis et al., 1988; LeVine and Goldman, 1988; Hardy and Reynolds, 1991 NG2 hondroitin-sulfat proteoglikan i receptorsku podjedinicu trombocidno izvedenog faktora (PDGF-alphaR). Većina oligodendrocita razvija se tokom embriogeneze i ranog postnatalnog života od ograničene klicine periventrikularne regije.Vallstedt et al., 2004
Oligodendrociti se nalaze samo u središnjem nervnom sistemu koji se sastoji od mozga i kičmene moždine. Za ove ćelije se prvobitno mislilo da se proizvode u središnjem dijelu nervne cijevi. Međutim, istraživanja sada pokazuju da oligodendrociti potiču iz trbušne ventrikularne zone embrionalne kičmene moždine, a možda i imaju izvjesnu koncentraciju u prednjem mozgu. One pripadaju tipu ćelija koji se posljednji generira u CNS-u.
Mijelinizacija prevladava u mozgu djeteta pri rođenju i nastavlja se u odrasloj dobi. Čitav proces nije završen do dobi od oko 25-30.Fields, 2008
Nastanak oligodendrocita u mozgu odraslih povezano je sa glijom ograničenih predačkih ćelija, poznatih kao predačke ćelije oligodendrocita (OPC). Ćelije subventrikulske zone prelaze u klicin sloj, i naseljavaju razvijajuću bijelu i sivu masu, gdje postaju zrela oligodendroglija koja stvara mijelin.Hardy and Reynolds, 1991; Levison and Goldman, 1993 Međutim, nije jasno da li sve oligodendroglijine predačke ćelije prolaze kroz ovaj slijed događaja. Pretpostavlja se da neke dožive apoptozu,Barres et al., 1992 a druge ne prelaze u zrelu oligodendrogliju već i dalje i kod odraslih osoba postoje kao oligodendroglijini preci.Wren et al., 1992 Neobično je da skupine oligodendrocita nastaju u potkomornoj zoni, gdje se može dramatično proširiti administriranje epidermnog faktora rasta (EGF).
Funkcija thumb|Oligodendrocit sa nekoliko mijeliniziranih aksonsa. Kao dio nervog sistema, oligodendrociti su blisko srodni sa nervnim ćelijama. Kao i sve ostale ćelije glije pružaju potporu neuronima, kao i podršku ishrani pri proizvodnji neurotrofnog faktora (GDNF) izvedenog iz ćelija glije, neurotrofnog faktora (BDNF) koji je izveden iz moždanog tkiva ili insulinu sličnog faktora rasta-1 (IGF-1). Osim toga, nervni sistem sisara presudno zavisi od mijelinske ovojnice, koja smanjuje curenje iona i kapacitet ćelijske membrane.Sokol, 2009
Mijelin također povećava brzinu impulsa, kao preskočno širenje akcijskog potencijala koje se javlja u Ranvijerovim čvorovima između Schwannovih ćelija (perifernog nervnog sistema (PNS) i oligodendrocita (centralnog nervnog sistema|CNS]]). Osim toga, brzina impulsa mijelinskih aksona raste linearno sa njihovim promjerom, a brzine impulsa nemijelinziiranih ćelija raste samo uz kvadratni korijen promjera. Izolacija mora biti srazmjerna unutrašnjem dijametru vlakna. Optimalna stopa dijametra aksona je tolika da kada se unutrašnji dijametar podijeli ukupnim (koji uključuje i mijelin) iznosi 0,6.
Nasuprot tome, satelitski oligodendrociti se funkcijski razlikuju od drugih oligodendrocita. Oni nisu priključeni na neurone i prema tome, nemaju izolacijsku ulogu. Oni ostaju u apoziciji na neuronima i reguliraju vanćelijske tečnosti.Baumann and Pham-Dinh 2001 Za satelitske oligodendrocite se smatra da su dio sive mase, dok su mijelinizirani oligodendrociti dio bijele mase.
Mijelinizacija je važna komponenta inteligencije. Neurolog Vincent J. Schmithorst predlaže postojanje međupovezanosti količine bijele mase i inteligencije. Ljudi s većomm bijelom masom imaju veći IQ. A study done with rats by Janice M. Juraska showed that rats that were raised in an enriched environment had more myelination in their corpus callosum. thumb|Oligodendrociti u cerebellumu pacova, obojeni antitijelima za mijelinski bazni protein (crveno) i DNK (plavo). Dva ćelijska tijela oligodendrocita su jasno vidljiva, kao i nekoliko mijelinskih aksona. To su šuplje cijevi i tako se pojavljuju kao "tragovi" u ovoj konfokalnoj slici. Većina DNK je u jedrima granula malog mozga, koje su mali interneuroni. Slika i boja antitijela prema EnCor Biotechnology Inc.
Patologija Bolesti koje dovode do povreda oligodendroglijinih ćelija uključuju demijelinizacijske bolesti kao što su multipla skleroza i razne leukodistrofije. Tjelesne traume, kao npr. povrede kičmene moždine, mogu dovesti do demijelinizacije. Cerebralna paraliza, (ponekad i razvoj periventrikularne leukomalacije), u velikoj mjeri je urođena i uzrokovana novim oštećenjima u nastalom mozgu. Cerebralna paraliza, povrede kičmene moždine, moždani udar, a možda i multipla skleroze, kako se smatra, mogu biti posljedica oštećenja oligodendrocita i prekomjernog oslobađanja neurotransmitera glutamata.Káradóttir et al., 2007 Pokazalo se da oštećenja mogu biti posredovana i putem N-metil-D-aspartat receptora. Poremećena funkcija oligodendrocita također može podrazumijevati patofiziološka stanja shizofremije i bipolarnog poremećaja.Tkachev et al., 2003
Oligodendroglija je podložna infekcijama JC virusa, što dovodi do progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML), stanja koje posebno pogađa bijelu masu, obično u imunokompromitiranih pacijenata. Tumori oligodendroglije nazivaju se oligodendrogliomi. Hemoterapijski agens fluorouracil (5-FU) uzrokuje oštećenja oligodendrocita kod miševa, što dovodi do akutnog oštećenja centralnog nervnog sistema (CNS) i progresivnog pogoršanja kasnije degeneracije CNS."Chemotherapy-induced Damage to the CNS as a Precursor Cell Disease" by Dr. Mark D. Noble, University of Rochester
Također pogledajte Glija Bijela masa Siva masa
Reference
Dopunska literatura
Raine, C.S. (1991). Oligodendrocytes and central nervous system myelin. In Textbook of Neuropathology, second edition, R.L. Davis and D.M. Robertson, eds. (Baltimore, Maryland: Williams and Wilkins), pp. 115–141.
Vanjski linkovi
NIF Search - Oligodendrocyte via the Neuroscience Information Framework
Kategorija:Glijine ćelije Kategorija:Ćelije Kategorija:Biologija bipolarnog poremećaja