Biljke su uglavnom višećelijske, pretežno fotosintetske eukariote carstva Plantae. Historijski gledano, biljke su tretirane kao jedno od dva carstva, uključujući sva živa bića koja nisu životinje, a sve alge i gljive tretirane su kao biljke. Međutim, sve današnje definicije Plantae, isključuju gljive i neke alge, kao i prokariote (archaea i bakterije). Po jednoj definiciji, biljke tvore kladus Viridiplantae (latinski naziv za "zelene biljke"), grupu koja uključuje cvjetnice, četinare i ostale golosjemenjače, paprati i nihove srodnike, jetrenjače, mahovine i zelene alge, ali isključuju crvene i smeđe alge.
Zelene biljke većinu energije dobijaju iz sunčeve svjetlosti putem fotosinteze u primarnim hloroplastima koji su izvedeni iz endosimbioze sa cijanobakterijama. Njihovi hloroplasti sadrže hlorofile a i b, što im daje karakterističnu zelenu boju. Neke biljke su paraziti ili mikotrofi i izgubile su sposobnost proizvodnje normalnih količina hlorofila ili fotosinteze. Za biljke su karakteristične seksualna reprodukcija i smjena generacija, mada je aseksualna reprodukcija također česta.
Postoji oko 320.000 vrsta biljaka, od kojih velika većina, otprilike 260-290 hiljada, proizvode sjeme. Zelene biljke daju značajan doprinos ukupnoj količini svjetskog molekulskog kisika, > i su osnova većine ekosistema na Zemlji. Biljke koje proizvode zrna, voće i povrće također čine osnovnu ljudsku hranu i bile su pripitomljavane hiljadama godina. Imaju i mnogo drugih namjena, kao ukrasi, građevinski materijali, materijal za pisanje i, u velikoj raznolikosti, bile su izvor lijekova i psihoakrivnih suopstanci. Nauka o biljakama poznata je pod nazivom botanika, jedna od bioloških nauka.
Definicija Sva živa bića uobičajeno su bila svrstana u jednu od dvije grupe, biljke i životinje. Ova klasifikacija može datirati od Aristotela (384 – 322 p. n. e.), koji je napravio razliku između biljaka koje se uglavnom ne kreću i životinja koje su često kreću pri za hvatanju hrane. Mnogo kasnije, kada je Linnaeus (1707–1778) stvorio osnovu modernog sistema naučne klasifikacije, ove dvije grupe postale su carstva Vegetabilia (kasnije Metaphyta ili Plantae) i Animalia (naziva se i Metazoa). Od tada, postalo je jasno da je biljno carstvo, kao što je bilo prvobitno definirano, uključivalo nekoliko nepovezanih skupina, a gljive i nekoliko skupina algi uklonjene su u nova carstva. Međutim, ti se organizmi još uvijek često smatraju biljkama, posebno u popularnim kontekstima.
Termin "biljka" općenito podrazumijeva posjedovanje sljedećih osobina: višećelijsku organizaciju, ćelijske zidovi koji sadrže celulozu, te sposobnost fotosinteze u primarnim hloroplastima.
Kada se naziv Plantae ili biljke primjenjuje na određenu grupu organizama ili takson, obično se odnosi na jedan od četiri pojma. Od najmanje do sveobuhvatnog, ove četiri grupe su: Ime(na) Smisao Opis Kopnene biljke, poznate kao Embryophyta Biljke u najužem smislu (sensu strictissimo) Biljke u užem smislu uključiju jetrenjače, rošćiće, mahovine i vaskularne biljke, kao i fosilne one slične ovim grupama (npr.Metaphyta) Whittaker, 1969, Plantae Margulis, 1971). Zelene biljke, poznate i kao Viridiplantae, Viridiphyta, Chlorobionta ili Chloroplastida Biljke u užem smislu Biljke u užem smislu uključuju zelene alge i kopnene biljke, koje su od njih i nastale, uključujući i primitivne kamenjarke, pramahovine. Odnosi između biljnih grupa još se uvijek usaglašavaju, a imena koja im se daju znatno se razlikuju. Kladus Viridiplantae obuhvata grupu organizama koji ćelijskim zidovima imaju celulozu s hlorofilima a i b i imaju [ [plastid]]e sa samo dvije membrane, a koji su sposobni za fotosintezeu i skladištenja škroba. Ovaj kladus je glavni predmet ovog članka (npr., Plantae Copeland, 1956Copeland, H.F. (1956). The Classification of Lower Organisms. Palo Alto: Pacific Books, p. 6, .). Archaeplastida, poznata i pod nazivom Plastida ili Primoplantae Plantae sensu lato Plantae u širem smislu obuhvataju gorepomenute zelene biljke, crvene alge (Rhodophyta) žute alge (Glaucophyta) koje skladište tzv.floridski skrob izvan plastida, u citoplazmi. Ovaj kladus uključuje sve organizme koji su prije mnogo godina pastide stekli kao primarne hloroplaste direktnood cijanobakterija (npr. Plantae Cavalier-Smith, 1981).Stare definicije biljaka (zastarjele) Plantae sensu amplo Biljke u najširem smislu odnosi se na starije, zastarjele klasifikacije u koje se stavljaju različite alge, gljive i bakterije (npr., Plantae ili Vegetabilia Linnaeus,Linnaeus, C. (1751). Philosophia botanica , 1st ed., p. 37. Plantae Haeckel 1866, Metaphyta Haeckel, 1894,Haeckel, E. (1894). Die systematische Phylogenie . Plantae Whittaker, 1969). (Prema raznim izvorima) and ; see also the slightly different cladogram in Oni koji su nazvani "biljkama", u kladogramu su podebljani (neke manje grupe su izostavljene)
Način na koji se kombiniraju i imenuju grupe zelenih algi znatno se razlikuje između autora.
Pregled Aristotel je podijelio sve žive stvari na biljke, koje se ne miču ili imaju osjetljive organe, i životinje. U sistemu podjele po Linnaeusu oni postaju: biljke - carstvo Vegetabilia (kasnije Plantae) i životinje - Animalia. Nakon toga postalo je jasno da carstvo Plantae sadrži nekoliko međusobno povezanih grupa zajedno s gljivama i nekoliko vrsta algi koje su uvrštene u novo carstvo. Bez obzira na to, one se i dalje često smatraju biljkama u mnogim kontekstima. Doduše, svaki pokušaj da se smjesti biljke u samostalnu grupu doživio je neuspjeh, zbog toga što su biljke nejasno definisane prema pravilima koje postavlja moderna klasifikacija (sistematika).
Embriofite
Najpoznatija višećelijska vrsta biljaka su embriofiti. Ona uključuje vaskularne biljke, cjelinu biljaka koje imaju lišće, stabljike i korijenje. Isto tako uključuje i nekoliko biljaka koje su u njihovom bliskom srodstvu, često ih nazivamo briofiti. Sve ove biljke imaju komplekse ćelija sa zidovima ćelija sastavljenim od celuloze, i većina od njih crpi svoju energiju pomoću procesa fotosinteze, pritom koristeći sunčevu svjetlost i ugljik dioksid za sintezu. Preko 300 vrsta biljaka ne vrše fotosintezu, ali te biljke su paraziti na drugim vrstama biljaka koje se služe fotosintezom. Biljke su nastale od zelenih algi, od kojih su evoluirale tako da su razvile specijalne reproduktivne organe zaštićene od nereprodukcije tkiva. Vrsta briofiti se prvi pojavila u doba ranog paleozoika. Vrsta može preživjeti samo gdje je vlaga dostupna većinu vremena, iako mnoge vrste tolerišu i vrijeme suše. Mnoge vrste briofita ostaju male kroz svoj životni vijek. Vaskularne biljke imaju takav broj prilagodbi koji im je omogućio savladati ograničenja koje ima vrsta briofiti. To uključuje dobar otpor suši i vaskularno tkivo koje transportuje vodu kroz organizam. Sjeme nekih biljaka može preživjeti ekstremne vremenske uvjete i razmnožavati se u njima.
Gljive i alge Alge označavaju nekoliko različitih grupa organizama koji crpe energiju kroz proces fotosinteze. One nisu smještene u carstvo Plantae. Postoje i druge vrste algi koje uključuju i jednoćelijske organizme koji se sastoje od ćelija bez različitog tkiva. Embriofiti su potekli od zelenih algi. S nekoliko izuzetaka između zelenih algi, sve među njima imaju zidove ćelija koje sadrže celulozu i hloroplaste koji sadrže hlorofil "a" i "b" i tako crpe snagu. Hloroplasti zelenih algi su okruženi s dvije membrane, što sugeriše da su potekle direktno od cijanobakterija.
Isto tako je i s crvenim algama, i za dvije grupe se vjeruje da imaju zajedničko porijeklo. Suprotno tome, mnogo drugih algi ima hloroplaste s tri ili četiri membrane. One nisu u bliskom srodstvu sa zelenim algama. Zasebno sticanje hloroplasta je simbol zelenih i crvenih algi. Za razliku od embriofita i algi, gljive ne vrše fotosintezu, ali one nabavljaju svoju hranu sastavljanjem i apsorpcijom tvari iz svoje okoline. Nisu u rodu s nijednom vrstom koja vrši fotosintezu, ali su zato usko povezane sa životinjama.
Razvoj Kroz proces fotosinteze, biljke koriste Sunčevu energiju da iz zraka pretvore ugljikov dioksid u jednostavni šećer. Taj šećer se tada koristi kao materijal za gradnju i formu komponenti biljke. Biljke se pouzdaju u tlo kao glavni izvor vode, no isto tako pokušavaju se domoći dušika, fosfora i drugih važnih hranljivih tvari.
Neke vrste biljaka koriste specijalnu odbranu kao trn ili bodlje, npr. kupine. Po životnom vijeku biljke se dijele u tri grupe: jednogodišnje biljke - žive i razmnožavaju se kroz razdoblje od jedne godine dvogodišnje biljke - žive kroz razdoblje od dvije godine, većinom se razmnožavaju u prvoj godini trajnice - žive više od dvije godine i nastavljaju se razmnožavati tokom godina
Među vaskularnim biljkama u trajnice se ubraja crnogorično drvo (zimzelen - naziv za biljke koje zadržavaju svoje lišće tokom cijele godine), i bjelogorično drvo (listopadno - biljke koje gube listove u nekim dijelovima godine). U mjestima gdje vlada umjerena i sjeverna klima one većinom gube listove zimi, a mnoge tropske biljke gube svoje listove za vrijeme sušne sezone.
Raznolikost Tabela u nastavku prikazuje procjene broja vrsta različitih taksona zelenih biljaka (Viridiplantae). To sugerira da postoji oko 300.000 vrsta živih viridiplanta, od kojih su 85–90% cvjetnice. (Napomena: budući da su iz različitih izvora i različitih datuma, oni nisu nužno uporedivi, kao i sve brojnosti vrsta, a u nekim su slučajevima podložni određenom nivou nesigurnosti.)
+Raznolikost kategorija današnjih zelenih biljki (Viridiplantae) Neformalna grupa Naziv kategorije Uobičajeni naziv Broj sadašnjih vrsta Približni broj u neformalnoj grupi Zelene alge Chlorophyta Zelene alge (Chlorophyta) 3,800–4,300 Van den Hoek, C.; Mann, D.G.; & Jahns, H.M. 1995. Algae: An Introduction to Phycology. pp. 343, 350, 392, 413, 425, 439, & 448 (Cambridge: Cambridge University Press). 8,500 (6,600–10,300) Charophyta Zelene alge (Dezmide i kamene paprati) 2.800–6.000 Van den Hoek, C.; Mann, D.G.; & Jahns, H.M. 1995. Algae: An Introduction to Phycology. pp. 457, 463, & 476. (Cambridge: Cambridge University Press). Bryophyte Marchantiophyta Jetrenjače 6.000–8.000 Crandall-Stotler, Barbara & Stotler, Raymond E., 2000. "Morphology and classification of the Marchantiophyta". p. 21 in A. Jonathan Shaw & Bernard Goffinet (Eds.), Bryophyte Biology. (Cambridge: Cambridge University Press). 19.000 (18.100–20.200) AnthocerotophytaŠiljate mahovine 100–200 Schuster, Rudolf M., The Hepaticae and Anthocerotae of North America, volume VI, pp. 712–713. (Chicago: Field Museum of Natural History, 1992). . BryophytaMahovine 12.000 Pteridophyte LycopodiophytaKlupske mahovine 1.200 12.000 (12.200) PteridophytaPrave paprati, paprati sa sporama, preslice 11.000 Sjemenjače Cycadophyta Cycade 160 260.000 (259.511) GinkgophytaGinkgo 1 Pinophyta Konifere 630 GnetophytaGnetophyta 70 Magnoliophyta Cvjetnice 258,650 International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, 2006. IUCN Red List of Threatened Species:Summary Statistics
Imenovanje biljaka reguliše Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka i Međunarodni kodeks nomenklature kultiviranih biljaka (vidi taksonomija kultiviranih biljaka).
Evolucija Evolucija biljaka rezultirala je povećanjem nivoa složenosti, od najranijih praalgi uvidu prostirke preko Bryophyta , Lycopoda, paprati do današnjih složenih golosjemenjača i angiospermi. Biljke u svim tim skupinama nastavljaju napredovati, posebno u okruženjima u kojima su evoluirale.