Sunitski islam je najveći ogranak islama kojeg slijedi između 85% i 90% muslimana. Brzi vodič: Suniti i Šiiti (eng) BBC News. 6. decembar 2011. "Velika većina muslimana, procjenjuje se na između 85% i 90%, pripadaju sunitima." Sunitski islam: Oxford Bibliographies Online Research Guide (eng) "Sunitski islam je najveći ogranak u islamskom društvu bio i tokom cijele historije (85-90% od ukupnog broja muslimana)." Sunitski muslimani (arapski: أهل السنة والجماعة‎, fonetski: ʾAhlu-s-Sunnati wa-l-Jamāʿah), su "vjernici koji slijede sunnet poslanika Muhammeda i čine većinu ummeta." Kraće, najčešće se zovu sunitskim muslimanima, sunitima ili sunijama.

Sunitski islam se ponekad navodi kao ortodoksni oblik islama iako neki naučnici smatraju ovaj prijevod neprikladnim.An Introduction to the Hadith. John Burton. Published by Edinburgh University Press. 1996. str. 201. Cite: "Sunni: Of or pertaining sunna, especially the Sunna of the Prophet. Used in conscious opposition to Shi'a, Shi'í. There being no ecclesia or centralized magisterium, the translation 'orthodox' is inappropriate. To the Muslim 'unorthodox' implies heretical, mubtadi, from bid'a, the contrary of sunna and so 'innovation'." Galeova enciklopedija Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike (eng) "Najveći ogranak islama, nekada označen kao 'ortodoksni islam'..." Riječ sunit vodi porijeklo od riječi sunnet (arapski: سنة‎) koje označava sve ono što je govorio i radio poslanik Muhammed, a što je potvrđeno u hadisima.

Suniti metodologiju crpe iz Svete Knjige Kur'ana i hadisa sadržanih u Al-Kutub al-Sittahu. Zakoni se također donose prema ova dva osnovna izvora s dodatkom metoda pravnog obrazloženja (kijasa) i koncenzusa učenjaka (idžma). Postoji više mišljenja učenjaka po pitanju svih segmenata izučavanja vjere te su ona vremenom svrstana u jedan od četiri glavna mezheba ili se odgovori na pitanja traže u Islamskom Zakonu (idžtihad). Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u različitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika.

Razlike između sunitskih i šiitskih muslimana proizašle su iz neslaganja oko sukcesije Muhammeda i kasnije su dobile širi politički značaj, kao i teološku i pravnu dimenziju. Prema sunitskoj tradiciji, Muhammed nije ostavio nasljednika i učesnici događaja Saqifah imenovali su Ebu-Bekra kao sljedećeg na redu (prvog halifu). Ovo je u suprotnosti sa šijitskim stavom, koji smatra da je Muhammed imenovao svog zeta i rođaka Alija ibn Ebu-Taliba za svog nasljednika.

Kur'an, zajedno s hadisima (posebno onima prikupljenim u Kutub al-Sittah) i obavezujućim pravnim konsenzusom, čine osnovu cijele tradicionalne jurisprudencije unutar sunitskog islama. Šerijatske presude su izvedene iz ovih osnovnih izvora, u kombinaciji sa analognim obrazloženjem, razmatranjem javnog blagostanja i pravnom diskrecijom, koristeći principe jurisprudencije koje su razvile tradicionalne pravne škole. Što se tiče vjere, sunitska tradicija podržava šest stubova imana (vjere) i uključuje škole Ash'ari i Maturidi Kalama (teologije), kao i tekstualističku školu poznatu kao tradicionalistička teologija.

Terminologija Sunet Arapski izraz sunet, prema kojem su suniti nazvani, star je i ima korijene u predislamskom jeziku. Korišten je za tradicije koje je većina ljudi slijedila.Ess: Der Eine und das Andere. 2011, Bd. II, S. 1271. Pojam je dobio veći politički značaj nakon ubistva trećeg halife Osmana (r. 644–656). Kaže se da je Malik el-Aštar, poznati Alijev sljedbenik, ohrabren tokom bitke kod Sifina izrazom, Alijev politički rival Mu'avija ubija sunet. Nakon bitke, dogovoreno je da se "ispravni sunnet, koji ujedinjuje, a ne razdvaja" treba konsultovati kako bi se riješio sukob. Još uvijek nije poznato vrijeme kada je termin sunet postao skraćeni oblik za "Sunnet Poslanika" (Sunnet en-Nabī).Ess: Der Eine und das Andere. 2011, Bd. II, p. 1272. (German) Tokom Emevijskog halifata, nekoliko političkih pokreta, uključujući šije i haridžije, pobunilo se protiv formiranja države. Vodili su svoje bitke u ime "Božije knjige (Kur'ana) i Sunneta njegovog Poslanika".Patricia Crone und Martin Hinds: God's Caliph. Religious authority in the first centuries of Islam. Cambridge University Press, Cambridge, 1986. S. 59–61. Tokom drugog građanskog rata (680–92) termin Sunet dobio je konotacije kritičke prema šiitskim doktrinama. Bilježi ga Masruk ibn el-Adsčda (umro 683), koji je bio muftija u Kufi, potrebu da se voli prva dva halifa Ebu-Bekr i Omer ibnul-Hattab i da se prizna njihov prioritet (Fadā'il). Masrukov učenik, učenjak eš-Šabī (umro između 721. i 729), koji je prvi stao na stranu šiita u Kufi tokom građanskog rata, ali se odvratio s gađenjem zbog njihovog fanatizma i na kraju odlučio da se pridruži Emevijskom halifi Abdul Maliku, popularizirao je koncept sunneta.Abū Yūsuf Yaʿqūb ibn Sufyān al-Fasawī: Kitāb al-Maʿrifa wa-t-tārīḫ. Ed. Akram Ḍiyāʾ al-ʿUmarī. 3 Bde. Bagdad: Maṭbaʿat Aršād 1975. Bd. II, p. 813. Digitalisat. Eš-Šabi je također prenio da ga je uvrijedila mržnju usmjerena na Aišu i smatrao je kršenjem Sunneta.Šams ad-Dīn aḏ-Ḏahabī: Siyar aʿlām an-nubalāʾ. Ed. Šuʿaib al-Arnāʾūṭ. 11. Aufl. Muʾassasat ar-Risāla, Beirut, 1996. Bd. IV, S. 300. Digitalisat

Termin sunnet umjesto dužeg izraza ahl as-sunet ili ahl as-sunnah wa l-jamāʻah kao grupni naziv za sunite je relativno mlada pojava. Vjerovatno je to bio Ibn-Tejmije, koji je prvi put upotrijebio skraćenicu.Ibn Taimīya: Minhāǧ as-sunna an-nabawīya. Ed. Muḥammad Rašād Sālim. Ǧamiʿat al-Imām Muḥammad Ibn-Saʿid, Riad, 1986. Bd. II, S. 221, 224. Digitalisat Kasnije su ga popularizirali panislamski učenjaci kao što je Muhammad Rašid Rida u svojoj raspravi.Muḥammad Rašīd Riḍā: as Sunna wa-š-šiʿa au al-Wahhābīya wa-r-Rāfiḍa: Ḥaqāʾiq dīnīya taʾrīḫīya iǧtimaʿīya iṣlaḥīya. Kairo 1928/29. Digitalisat Wikisource Termin "suniti" se obično koristi u arapskom diskursu kao oznaka za sunitske muslimane, kada se namjeravaju suprotstaviti šiitima. Par riječi "Suniti-Šiiti" se također koristi u zapadnoj istraživačkoj literaturi za označavanje sunitsko-šiitskog kontrasta.So zum Beispiel bei Mohammad Heidari-Abkenar: Die ideologische und politische Konfrontation Schia-Sunna: am Beispiel der Stadt Rey des 10. – 12. Jh. n. Chr. Inaugural-Dissertation Köln 1992 und Ofra Bengo und Meir Litvak: The Sunna and Shi'a in history. Division and ecumenism in the Muslim Middle East. 1. Aufl. Palgrave Macmillan, New York, 2011.

Ehli sunnet Jedan od najranijih pratećih dokumenata za ehli sunnet potiče od Basričkog učenjaka Muhameda Ibn Sirija (um. 728). Spominje se u Sahihu Muslima koji je citiran sa: "Ranije se nije pitalo za Isnad. Ali kada je počela fitna, jedan je rekao: 'Imenujte nas svojim obavještavačima'. Zatim bi im odgovarali: Ako su bili su ljudi iz Sunneta, vi prihvatate njihov hadis, ali ako su oni ljudi novotarija, hadis je odbačen."Ṣaḥīḥ Muslim, Muqaddima, Bāb anna al-isnād min ad-dīn wa-ʾanna r-riwāya lā takūn illā ʿan aṯ-ṯiqāt G.H.A. Juynboll je pretpostavio da termin fitna u ovoj izjavi nije vezan za prvi građanski rat (665–661) nakon ubistva Osmana, već za drugi građanski rat (680–692)G.H.A. Juynboll: Muslim tradition. Studies in chronology, provenance and authorship of early ḥadīṯ. Cambridge University Press, Cambridge u. a. 1983. S. 17f. u kojem je islamska zajednica podijeljena na četiri strane (Abdulah ibn Zubejr, Emevije, šiiti pod El-Muhtar i haridžije). Izraz ehli-sunnet označava u ovoj situaciji koji se držao podalje od heretičkih učenja različitih zaraćenih strana.Zaman: Religion and politics under the early ʿAbbāsids. 1997, S. 49.

Izraz ehli sunnet je uvijek bio pohvalna oznaka. Ebu-Hanifa (um. 769), koji je saosjećao s Murdšijom, insistirao je da su to "pravedni ljudi i ljudi Sunneta" (ahl al-ʿadl wa-ahl as-sunna).Abū Ḥanīfa: Risāla ilā ʿUṯmān al-Battī. Ed. Muḥammad Zāhid al-Kauṯarī. Kairo, 1949. S. 38. Digitalisat. Prema Josefu van Essu, ovaj izraz nije značio više od "časnih i pravednih ljudi koji vjeruju".Ess: Der Eine und das Andere. 2011, Bd. II, S. 1273. Među hanefijama su oznake ehli-sunnet i ehl al-adl (ljudi pravednika) dugo vremena bile zamjenjive. Tako je hanafija Abul-Kasim el-Samarkandi (um. 953), koji je sastavio katekizam za Samanide, koristio nekad jedan, a nekad drugi za svoju grupu.Ulrich Rudolph: Al-Māturīdī und die sunnitische Theologie in Samarkand. Brill, Leiden 1997. S. 66.

U jednini od ehl sunnet je bio ṣāḥib sunnet (pridržavanje sunneta).Juynboll: "An Excursus on ahl as-sunnah". 1998, S. 321. Ovaj izraz je, na primjer, koristio Abdullah ibn el-Mubarak (umro 797) za osobu koja se distancira od učenja šiita, haridžija, kadarita i murdžita.Ibn Abī Yaʿlā: Ṭabaqāt al-Ḥanābila. 1952, Bd. II, S. 40. Osim toga, pridjev sunnīt je također korišten za pojedinačnu osobu. Tako je zabilježeno, kufistički učenjak Kur'ana Abu Bakr ibn ʿAjaš (umro 809) upitan je kako je on "sunit". On je odgovorio sljedeće: "Onaj ko se, kada se spomenu heresi, ne uzbuđuje nijednom od njih."Abū l-Qāsim Hibatallāh al-Lālakāʾī: Šarḥ uṣūl iʿtiqād ahl as-sunna wa-l-ǧamāʿa. 8. Aufl. Ed. Aḥmad Saʿd Ḥamdān. Wizārat aš-šuʾūn al-islāmīya, Riad, 2003. Bd. I, S. 65. Digitalisat – Engl. Übers. bei Juynboll: "An Excursus on ahl as-sunnah". 1998, S. 319. Andaluzijski učenjak Ibn Hazm (um. 1064) kasnije je učio da onaj ko ispovijeda islam može podijeliti u četiri grupe: ehli-sunnet, muteziliti, murdžiti, šiiti, haridžije.Ibn Ḥazm: al-Faṣl fi-l-milal wa-l-ahwāʾ wa-n-niḥal. Ed. Muḥammad Ibrāhīm Naṣr; ʿAbd-ar-Raḥmān ʿUmaira. 5 Bde. Dār al-Ǧīl, Beirut 1985. Bd. II, S. 265. Mu'taziliti su ovdje zamijenili Kadarite.

U 9. vijeku se počeo širiti termin ehli sunnet sa daljnjim pozitivnim dodacima. Abu al-Hasan al-Ashari je za svoju vlastitu grupu koristio izraze kao što su ahl as-sunna wa-l-istiqāma ("ljudi sunneta i pravosti"), ahl as-sunna wa-l-ḥadīṯ ("ljudi sunneta i Hadis")Ess: Der Eine und das Andere. 2011, Bd. II, S. 1274. ili ahl al-ḥaqq wa-s-sunnaSo al-Ašʿarī: Kitāb al-Ibāna ʿan uṣūl ad-diyāna. S. 8. – Engl. Übers. S. 49. ("ljudi istine i sunneta").

Historija Nakon smrti poslanika Muhammeda, muslimani prihvataju Ebu-Bekra za svog prvog halifu (vođu). Tek kasnije pojavom šiizma oni muslimani koji su smatrali Ebu-Bekra svojim prvim vođom postaju suniti.

Suniti vrijeme vladavine prve četvorice halifa zovu vladavinom pravednih halifa. Prvi je bio Ebu-Bekr Siddik, poslije kojeg su vladali Omer ibnul-Hattab, Osman ibn Affan i Ali ibn Ebu-Talib, svi sa titulom pravedni.Tore Kjeilen. Lexic Orient.com Lexic Orient.com. 6. maj 2011. Suniti su priznavali različite vladare kao halife, iako nikoga nisu uključili na listu pravednih nakon ubistva Alija, sve dok kalifat nije ustavno ukinut u Turskoj 3. marta 1924.

Pripadnici

Suniti vjeruju da su ashabi bili najbolja generacija muslimana, jer su Bog i Muhammed prihvatili njihov integritet. Srednjovjekovni izvori čak zabranjuju njihovo psovanje ili ocrnjivanje.Coeli Fitzpatrick Ph.D., Adam Hani Walker Muhammad in History, Thought, and Culture: An Encyclopedia of the Prophet of God [2 volumes] ABC-CLIO, 2014 pp. 106–107 Svoje tvrdnje temelje na osnovu hadisa poslanika Muhammeda poput onoga kojeg prenosi Abdullah ibn Mas’ud: "Najbolji od mog ummeta su ashabi, zatim generacije poslije njih pa onda generacije poslije ovih". Potvrda ovoga stoji u Kur'anu u suri At-Tawbah, 100. ajet: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh".

Stoga se narativi ashaba također pouzdano uzimaju u obzir za poznavanje islamske vjere. Poslanik Muhammed je zadatak sastavljanja objave u Kur'an dodijelio ashabima koji su s koljena na koljeno prenijeli veliki broj hadisa koji su kasnije zapisani u velike zbirke.