thumb|upright=1.2|right|Zbručski idol, X vijek Slavensko paganstvo se pojavljuje samostalno i razvija se u prvom tisućljeću naše ere, kao dio drevne indoevropske religije predstavljene u drevnoindijskim, drevnoiranskim, drevnogrčkim i drevnorimskim spisima. Slavensko paganstvo, može se posmatrati, ne samo kao historijska faza Praslavena u periodu do prihvatanja kršćanstva, već i kao i tipični posebni kulturni model, čije su forme, mehanizmi i semantičke kategorije produžavale postojati i poslije prihvatanja kršćanstva.
Opis O religiji drevnih Slavena skoro ništa nije poznato: prvi kratki pismeni izvještaji o slavenskoj kulturi javljaju se poslije njihovih selidbi prema granicama Vizantijske imperije u 6. vijeku.
Ubjedljivo, jedinim općeslavenskim bogom, javlja se Perun (Perunъ), bog groma i munje. Po svemu sudeći, upravo njega je imao u vidu Prokopij, kao tvorcem munje, vladarem nad svime. To božanstvo najviše se sačuvalo kod Istočnih Slavena, a osim ovih crta koje su navedene, još su dodane i crte boga-pokrovitelja kneza i ljudi.
Kako je pokazao u svom istraživanju Leszek Moszyński, kod drevnih Slavena javljaju se takvi pojmovi kao duh, duša, nav (mrtvac), raj (drugi svijet), vukodlak, vampir, prinošenje žrtve treba.Moszyński Leszek. Die vorchristische Religion der Slaven im Lichte der Slavishen Sprachwissen schaft. Böhlau Verlag, Köln-Weimar-Wien, 1992. Takvo shvatanje duše ne treba miješati s kršćanskim. Duša nije bila apstraktna i nematerijalna, s dušom je bila sama ličnost čovjeka, koja je poslije smrti prelazila u mrtvaca, a odatle u drugi svijet (raj). Nakon pokrštavanja, kako bilježi O. N. Trubačov, kod Evropejaca koji su primili kršćanstvo, jedino kod Slavena postojao je pojam raja, a pojam pakla je posuđen.Трубачёв О. Н. Мысли о дохристианской религии славян в свете славянского языкознания // Вопросы языкознания. 1994. № 6. С. 8.
Trubačov je pokušao postaviti neke više apstraktne pojmove shvatanja drevnoslavenske religije, nalazeći njima latinske paralele. Naprimjer: i post, tišina, pokornost; i duhovi umrlih, priviđenja; i lijep, dobar odnosnogrub/nitkov i božiji zakon, grijeh.Trubačov. Мысли о дохристианской религии славян… С. 11-12.
Općenito, naučnici sasvim malo raspolažu informacijama o mitologiji drevnih Slavena, naročito se to odnosi na vrijeme općeslavenskog jedinstva. To se objašnjava mnogim faktorima, a prije svega odsustvom sopstvene pismenosti i udaljenosti od osnovnih centara gradske latinske ili grčke pismene kulture. Jedan od prvih pismenih opisa drevnoslavenske religije je opis vizantijskog historičara Prokopija Cezarinskog:
<blockquote>Plemenima, Slavenima i Antima, ne upravlja jedan čovjek, ali oni odavno žive u narodnoj jednakosti (demokratiji), i zato se kod njih sreća ili nesreća u životu shvata kao opće djelo cijele zajednice. I u svemu ostalom kod oba ta barbarska plemena sav život i svi zakoni su jednaki za sve. Oni smatraju da jedan od bogova tvorac munje, je vladar nad svime i njemu prinose kao žrtvu bikove i vrše druge svete obrede. Sudbinu oni ne priznaju i to da ona na ljude ima neku silu, kada im prijeti smrt, kada su bolesni ili ako su u bitci u opasnoj situaciji, tada oni daju obećanja, da će ako se spasu, odmah prinijeti bogu žrtvu za svoju dušu koju su obećali: izbjegnuvši smrt oni prinose na žrtvu to što su obećali i misle da je njihovo spasenje kupljeno tom žrtvom. Oni obožavaju rijeke, nimfe i sva druga božanstva, prinose im žrtve i pri pomoći tih žrtvi vrše gatanja.<ref>Прокопий Кесарийский. Война с готами. Книга VII (книга III Войны с готами)}}</ref></blockquote>
Formiranje slavenske religije Slavenska religija formirala se u toku dugog perioda u procesu odvajanja drevnih Slavena iz indoevropskog društva naroda u vremenu od 2. do 1. tisućljeća do n. e. i u miješanju s mitologijom i religijom susjednih naroda. Zato je prirodno da u slavenskoj religiji značajan uticaj ima praindoevropska religija. Pretpostavlja se da se to odnosi na lik boga oluje i bitaka (Perun), bog domaćih životinja i drugog svijeta (Veles), elementi likova božanstva blizanaca (Jarilo i Jariliha, Ivan i Marija) i božanstva Oca Neba (Stribog). Također kod indoevropejaca se javljaju sličnosti kao Majak Sira-Zemlja: kao boginja predenja i tkanja (Mokoš), božanstvo Sunca (Dažbog), i neki drugi.Об индоевропейских истоках славянской мифологии см.: Иванов Вяч. Вс., Топоров В. Н. Исследования в области славянских древностей. М.: Наука, 1974.
U prvoj polovini 1. tisućljeća n. e. na mitologiju i religiju drevnih Slavena značajan uticaj imali su Kelti i stepsko iranojezični narodi (Skiti, Sarmati i Alani). Po jednoj iz verzija pod uticajem Kelta nalazilo se paganstvo zapadnih (lužičkih) slavena, a formirala se i arhitektura kultnih građevina.Кузьмин А. Г. Падение Перуна: Становление христианства на Руси. М.: Молодая гвардия, 1988. С. 181—182. Poneki istraživači postavljaju paralele između keltskih i slaveneskih bogova Dagda i Dažbog, a također Maha i Mokoša.Иванов С. В. Рец. на: Parallels between Celtic and Slavic. Proceedings of the First International Colloquium of Societas Celto-Slavica held at the University of Ulster, Coleraine, 19-21 June 2005. Od iranojezičnih naroda, Slaveni su vjerovatno preuzeli riječ bog (koje je samo imalo semantiku dio, [bog]atstvo, u[bog]ij), smijenio je općeindoevropsku oznaku za božanstvo divъ. Također isto tako je moguće što se riječ bog javlja izvornim slavenskim razvićem доля,Этимологический словарь Фасмера koje je nastalo kroz semantički iranski uticaj. U Panteonu istočno slavenskih božanstava, bogovi su vjerovatno iranskog porijekla – Hors, Semargl i drugi. Podaci o češkim paganskim bogovima također su veoma oskudni i male vjerodostojnosti. Postoje dokazi o postojanju Peruna i Velesa, kao i postojanje toponimskih fakata (naprimjer: Koji se odnose na Mokoš. Slična situacija je karakteristična i u južnoslavenskim zemljama. Zbog nedostatka prvih izvora su (prije svega u toponomastici) tragovi imena Peruna i Velesa i njihovog kulta, a također nekih drugih mitoloških likova (Mokoš, Dažbog, Trojan). Kod podjele praslavenskih zajednica počeli su se formirati i plemenska vjerovanja Slavena koja su imala značajne regionalne razlike. Posebno se religija Zapadnih Slavena, pod silom historijskih zbivanja, pred početkom pokrštavanja značajno razlikovala od svih ostalih.
Osnovne crte Osnovne crte slavenskog paganstva kao pogleda na svijet je produhovljavanje prirode (animatizam i animizam), kult predaka i nadnaravne sile, ubjeđenje u njihovo postojanje i učešće u životu ljudi, zatim, razvijena je miža mitologija, vjera u mogućnost djelovanja na položaj stvari u svijetu sredstvima primitivne magije. Zbog odsustva originalnih mitologijskih tekstova, suditi o paganstvu Slavena kao o općeslavenskoj kulturi, moguće je samo po sporednim izvorima, arheološkim i pisanim izvorima (ljetopisi, hronike itd.), stranim svjedočanstvima, crkvenim učenjima protiv paganstva (Autri: N. M. Galjkovski, J. V. Aničkov, V. I. Mansikka, D. K. Zelenin, Lubor Niederle, Henryk Łowmiański, Aleksander Gieysztor, Stanisław Urbańczyk, Veselin Čajkanovič i dr.), a također na osnovi uporedbe slavenskih podataka s podacima drugih indoevropskih (baltičkih, iranskih, germanskih i dr.) kulturnih tradicija (pogledati prije svega radove Vječeslava Ivanova i Vladimira Nikolajeviča Topolova). Najbolje pouzdanim i bogatim izvorima izučavanja slavenskog paganstva, kao kulturnog modela i rekonstrukcije drevnoslavenskih prikaza ostaju "savremena" (koja se odnose na 19–20. vijek), jezička, etnografska i folklorna svjedočanstva slavenske tradicije.
Kult božanstva desno|mini|Rekonstrukcija slavenskog paganskog hrama Radonim Podaci, kako arheoloških, tako i pismenih izvora svjedoče o tome, da je kod Slavena postojalo skulpturno predstavljanje bogova (idoli). Oni su mogli biti izrađeni od drveta ili kamena. Idole Istočnih Slavena odlikuje prosta i gruba izrada, a za razliku od toga, kod Zapadnih Slavena bili su izrađeni složenije i profinjenije. Osim toga zapadnoslavenski idoli odlikuju se polikefalijom (mnogoglavost).Поликефалия в своём изначальном виде связывается исследователями с общественной организацией: Трубачев О. Н. История славянских терминов родства и некоторых древнейших терминов общественного строя. : Изд-во АН СССР, 1959. С. 8-9. O izgledu slavenskih idola može se suditi po poznatom idolu Zbručskom idolu.
Slaveni su se idolima klanjali u otvorenim svetištima, (hramovima). Najčešće kao hram služila je šuma. Hramovi su obično bili izgrađeni od drveta, za razliku od hramova Zapadnih Slavena. U hramovima su se provodili obredi klanjanja idolima. Mogli su biti ograđeni ili jednostavno, kao hram mogla je poslužiti obična logorska vatra, koja je gorila stalno ili povremeno. Knez Vladimir je izgradio hram za svoj panteon, iako do danas arheolozi nisu pronašli nikakve tragove. Tu pretpostavku, B. A. Ribakova,Рыбаков Б. А. Язычество Древней Руси. Глава 9. Языческая реформа Владимира. podržavali su arheolozi P. P. Toločko i Jaroslav Borovskij, koji su navodno otkrili hram,Толочко П. П., Боровский Я. Е. Язичницько капище в городі Володимира // Археологія Київа. Дослідження і матеріали. Київ, 1979. С. 3-10. a pretpostavka se u posljednje vrijeme osporava.Клейн 2004, с. 160—164. Sudeći po podacima ljetopisa, hram Peruna je bio u Novgorodu, na Perini. Njega je navodno je pronašao sovjetski arheolog Valentin Sedov,Седов В. В. Древнерусское языческое святилище в Перыни // Краткие сообщения Института истории материальной культуры. Вып. 50. С. 92-103. a i njegova rekonstrukcija u današnje vrijeme izaziva velike sumnje. Od slavenskih svetilišta koje su arheolozi pronašli, naglasak je na nalazištu Zbručski kultni centarРусанова И. П., Тимощук Б. А. Збручское святилище (предварительное сообщение) // Советская археология. 1986. № 4. С. 90-99. U posljednje vrijeme, pretpostavlja se da su kao ulogu svetilišta na sjeverozapadu Rusije mogli ispunjavati Novgorodski brežuljci – sakralni spomenici u vidu nasipa iznad sahranjene osobe. Po krajnjoj mjeri, sam nasip, prije svega imao je veću funkciju, nego pogrebnu. Upravo takvi ostaci mogu biti pronađeni na PeriniСвирин К. М. Языческие святилища Северо-Запада Древней Руси в VIII — начале XI вв. // История и археология Новгорода. 2006. Вып. 2. Pored slavenskih idola (kao i njihovi susjedi – Balti i Ugro-finska plemena), Slaveni su se klanjali još i svetom kamenju-stijenama.
U pismu, mitropolit Makarij, 1534. saopćava Ivanu GroznomЕ. Левкиевская. Мифы русского народа o tome što loše molitve idolske sačuvale su se do carstva velikog kneza Vasilija, u molitvama se koristi šuma i kamenje i rijeke i blato, izvori i gore i brda, sunce i mjesec i zvijezde i jezera.
Sveštenstvo
thumb|220px|Svjatovita, crtež na svetom kamenu u Arkoni Ostrvo Rigen u njemačkoj pokrajini Mecklenburg Kako smatra V. V. Sedov, vođa, tj. (knez), kod drevnih Slavena imao je administrativnu, vojnu i religioznu funkciju,Седов В. В. Восточные славяне в VI—XIII вв. М.: Наука, 1982. С. 268. što je karakteristično za period vojne demokratije.