mini|desno|260px|Statua Linnaeusa kao studenta na Univerzitetu u Lundu mini|desno|260px|Naslovna strana 10. izdanja Systema Naturæ (1758.) Carl Nilsson Linnaeus (nakon dobijanja plemićke titule naziva se Carl von Linné a svoja djela na latinskom potpisuje kao Carolus Linnaeus, Råshult/Småland, 23. maja 1707 – Uppsala, 10. januara 1778) švedski je botaničar.
Osnivač i prvi predsjednik švedske Akademije nauka i prirodoslovnog muzeja. Linné je jedan od najvećih deskriptivnih botaničara svih vremena. Stvorio je osnovu nomenklature životinjskog svijeta, uvođenjem binarne nomenklature, tako da svaka biljka i životinja imaju dva imena - roda i vrste. Linnéov sistem nomenklature održao se do našeg doba.
Život i djelo mini|desno|260px|Rodna kuća Carla von Linnéa (Ispred nje stoji grupa biologa sa Univerziteta u Sarajevu, 1974.) Linnaeus je rođen u selu Småland, u južnoj Švedskoj. Veći dio visokog obrazovanja stekao je na Univerziteu u Uppsali (Uppsala University), gdje je počeo držati predavanja iz botanike, u 1730. Od 1735. do 1738. živio je u Holandiji, gdje je studirao i objavio prvo izdanje svog kapitalnog djela Systema Naturae. Zatim se vratio u Švedsku, gdje je postao profesor medicine i botanike u Uppsali. Tokom 1740-tih, upućen je na nekoliko putovanja kroz Švedsku da prikuplja kolekciju i klasificira biljke i životinje. Te aktivnosti je nastavio u 1750-tim i 1760-tim, uključujući i minerale. Prikupljene rezultate istraživanja objavio je u nekoliko tomova. U vrijeme njegove smrti, bio je jedan od najpriznatijih naučnika u Evropi.
Švajcarski filozof Jean-Jacques Rousseau je poslao poruku: “Reci mu da znam da nije postojao veći čovjek na zemlji". Njemački pisac Johann Wolfgang von Goethe je napisao: "Sa izuzetkom Shakespearea i Spinoze, znam da niko među nama više ne živi neko, koji me je držao još pod tako jakim uticajem“. Švedski autor Augusta Strindberga je napisao: “Linnaeus je u stvarnosti bio pjesnik kojem se dogodilo da postane prirodnjak“. Između ostalih komplimenata, Linnaeusa je pominjan i kao Princeps botanicorum (princ botaničara), "Plinije sjvera" i "Drugi Adam". Također je smatran jednim od osnivača moderne ekologije.
U botanici, Linnaeusova autorska skraćenice je L., koja se koristi da ga označi autoritetom za imena vrsta. U starijim publikacijama, ponekad se nalazi i skraćenica Linn. Linnaeusova ostavština je i holotip (uzorak tipa) za vrstu Homo sapiens, jer nakon usvajanja Međunarodnog kodeksa zoološke nomenklature, jedini poznati primjerak bio njegov opis.Blunt (2004), pp. 15–16.Stöver (1794), p. 5.Blunt (2004), p. 16.Stöver (1794), pp. 5–6.Carl von Linnés betydelse såsom naturforskare och läkare : skildringar utgifna af Kungl. Vetenskapsakademien i anledning af tvåhundraårsdagen af Linnés födelse (source)Blunt (2004), pp. 17–18.Stöver (1794), pp. 8–11.
Biografija Linnaeus je rođen u selu Rashult u Smålandu, Švedska, 23. maja 1707. Bio je prvo dijete Nicolausa (Nilsa) Ingemarssona (koji je kasnije usvojio prezime Linnaeus) i Christine Brodersonia. Njegov brat i sestre su Anna Maria Linnæa, Sofija Juliana Linnæa, Samuel Linnaeus i Emerentia Linnæa.
Godinu dana nakon rođenja Carla Linnaeusa, njegov djed Samuel Brodersonius je umro, a njegov otac Nils postao rektor Stenbrohulta. Carl je imao jednog brata, Samuela (koji će na kraju uspjeti da, kao i njihov otac, kao rektor Stenbrohulta, napiše priručnik o pčelarstvu).
Čak i u svojim ranim godinama, činilo se da ima naklonost za biljke, posebno cvijeće. Kad god je bio uznemiren, dobio je cvijet, koji ga je odmah smirivao. Nils je provodio mnogo vremena u svom vrtu i često pokazaivao cveće i Carlu govorio njihova imena. Ubrzo je dječak dobio svoje parče zemlje, gdje je mogao gajiti biljke.
Carlov otac bio je prvi među precima koji je usvojio trajno prezime. Prije toga,u skandinavskih zemaljama, korišten je patronimski sistem imenovanja po ocu. Njegov otac je dobio prezime Ingemarsson jer je njegov otac bio Ingemar Bengtsson. Kada je Nils primljen na Universitet u Lundu, morao je da upiše ime porodice. Usvojio je latinski naziv Linnaeus, prema gigantskoj lipi (ili lipama), švedski lind, koje su rasle na porodičnom imanju. To ime je napisano sa ligaturom æ. Kad je Carl rođen, imenovan je kao Carl Linnaeus, po prezimenu njegovog oca. Sin se uvijek se pisao sa ligaturom ae, kako u rukopisanim dokumentima, tako i u publikacijama. Carlov patronimik bi bio Nilsson, tj zvao bi se Carl Nilsson Linnaeus.
Rano obrazovanje Linnaeusov otac ga je u ranoj dobi počeo podučavati u osnovama latinskog jezika, religije i geografije. Kada je Linnaeus imao sedam godina, Nils je odlučio da za njega angažira tutora. Roditelji su izabrali Johana Telandera, sina lokalnog Yeomana. Linnaeus ga nije volio, pišući u svojoj autobiografiji da je Telander "bolje znao ugasiti talente djeteta nego ih razvijati".
Dvije godine nakon što je počelo podučavanje, upućen je u Nižu gimnaziju u Växjöu, 1717. Linnaeus je rijetko učio, a često išao na selo da traže biljke. Došao je do zadnje godine u Osnovnoj školi kada je imao petnaest godina. Uočio ga je direktor, Daniel Lannerus, koji je bio također zainteresiran za botaniku. Lannerus je primijetio Linnaeusov interes u botanici i dao mu dio svog vrta.
Linnaeus je 1724. pošao u Växjö Katedralskola, gdje je studirao uglavnom grčki i hebrejski jezik, teologiju i matematiku, nastavni plan i program dizajniran za dječake koji se pripremaju za svećenika. U posljednjih godinu dana u gimnaziji, Linnaeusov otac je posjetio profesore da pita kako napreduje učenje njegovog sina. Na njegovo zaprepašćenje, većina je rekla da dječak nikada neće postati naučnik. Jedino je Rothman i inače vjerovao da bi Linnaeus mogao imati budućnost u medicini. Doktor je ponudio da Linnaeus živi sa njegovom porodicom u Växjöu i da ga podučava u fiziologiji i botanici. Nils je prihvatio ovu ponudu.
Studij Lund Rothman je ukazivao Linnaeusu da je botanika ozbiljna tema. Predavao mu je klasifikaciju biljaka prema Tournefortovom sistemu. Linnaeus je učio i o seksualnoj reprodukciji biljaka, prema Sébastienu Vaillantu. U 1727., Linnaeus, u 21. godini, upisano se na Lund University u Skånee. Bio je registriran kao Carolus Linnaeus, što je latinski oblik njegovog punog imena i prezimena, koji je i kasnije koristitio u publikacijama na latinskom.
Profesor Kilian Stobæus, naučnik o prirodi, ljekar i historičar, ponudio je Linnaeusu podučavanje i smještaj, kao i korištenje njegove biblioteke, koja je uključivala mnoge knjige iz botanike. Također je studentu dao besplatan ulaz na njegova predavanja. U slobodno vrijeme, Linnaeus je istraživao floru Županije, zajedno sa studentima koji su imali iste interese.
Uppsala U augustu 1728, Linnaeus je odlučio da ode na Uppsala University po savjet Rothmana, koji je vjerovao da će biti bolji izbor ako Linnaeus studira i medicinu i botaniku. Rothman je preporučio dva profesora koji su predavali na Medicinskom fakultetu u Uppsali: Olofa Rudbecka Mlađeg i Larsa Roberga. Iako su Rudbeck i Roberg bili nesumnjivo dobri profesori, do tada su bili stariji i nisu bili toliko zainteresirani za nastavu. Rudbeck više nije držao javna predavanja, a imao je druge koji su stajali uz njega. Predavanja iz botanike, zoologije, farmakologije i anatomije nisu bila na najboljem nivou. U Uppsali, Linnaeus je upoznao novog dobrotvora, Olofa Celzijusa, koji je bio profesor teologije i botaničar amater. On je primio Linnaeusa u svoj dom i dozvolio da skoristi njegovu biblioteku, koja je bila jedna od najbogatijih botaničkih biblioteke u Švedskoj. mini|desno|260px|Prašnici i tučkovi 24 razreda biljaka U 1729., Linnaeus je napisao tezu, Praeludia Sponsaliorum Plantarum o spolnom razmnožavanju biljaka. To je privuklo Rudbeckovu pažnju; u maju 1730., on je odabrao Linnaeusa za predavanja na Univerzitetu, iako je mladić bio samo student druge godine. Njegova predavanja su bila popularna, a Linnaeus se često obraćao publici od 300 ljudi. U junu, Linnaeus je preselio iz Celzijusove kuće kod Rudbecka da postane tutor za troje najmlađih, od njegovih 24 djece. Njegovo prijateljstvo s Celzijusom nije slabilo i oni su nastavili botaničke ekspedicije. Tokom te zime, Linnaeus je počeo da sumnja u Tournefortov sistem klasifikacije i odlučio da stvori jedan svoj. Njegov plan je bio da biljke podijele po broju prašnika i tučkova. Počeo da piše nekoliko knjiga, koje će kasnije rezultirati u, naprimjer, Genera Plantarum i Critica Botanica. Također je također napisao knjigu (Adonis Uplandicus) o biljkama koje su uzgajane u Botaničkom vrtu Uppsala.
Rudbeck i bivši pomoćnik, Nils Rosén, vratili su se na Univerzitetu Mar 1731. sa diplomom iz medicine. Rosén je počeo da drži predavanja iz anatomije i pokušao da preuzme Linnaeusova predavanja iz botanike, ali je Rudbeck to spriječio. Do decembra, Rosén je Linnaeusa privatno podučavao iz medicine. U decembru, Linnaeus je imao "neslaganja" sa Rudbeckovom suprugom i morao iseliti iz kuće svog mentora; njegov odnos s Rudbeckom se nije bio prepreka za dalju saradnju. Za Božić, Linnaeus se vratio kući u Stenbrohult da posjeti svoje roditelje, po prvi put nakon tri godine. Njegova majka je odobravala njegov propust da postane svećenik i bila je zadovoljna činjenicom da je naučio predavati na Univerzitetu.Blunt (2004), p. 18.Stöver (1794), p. 13.Blunt (2004), pp. 21–22.Stöver (1794), p. 15.Stöver (1794), pp. 14–15.Blunt (2004), pp. 23–25.Blunt (2004), pp. 31–32.Stöver (1794), pp. 19–20.
Doktorat One gradove u kojima je radio izvan Švedske, Linnaeus je posjetio samo u periodu 1735.-1738.
Po povratku u Uppsalu, Linnaeusov odnos sa Nilsom Rosénom se pogoršao, pa je rado prihvatio poziv studenta Claesa Sohlberga da provede Božićni odmor u Falunu sa Sohlbergovom porodicom Sohlbergov otac je bio rudarski inspektor, pa ga je Linnaeus posjetio u rudniku, u blizini Faluna. Sohlbergov otac je predložio Linnaeusu da povede njegovog sina u holandsku Republiku i dalje ga tamo podučava za godišnju platu. U to vrijeme, holandska Republika je bila jedno od najpoštovanijih mjesta za proučavanje prirodne historije i zajedničko mjesto Šveđana za njihove doktorske studije. Linnaeus, koji je bio zainteresiran za oba prijedloga, prihvaća ponudu.
Kada Linnaeus stigao Harderwijk, odmah je počeo raditi na sticanju diplome. U to vrijeme, Harderwijk je poznat po dodjeli "instant" akademskih zvanja, nakon svega sedam dana. Odmah je predao tezu o uzroku malarije, koju je napisao u Švedskoj, i potom je branio uz javnu raspravu. Njegova disertacija, podnijeta je 23. juna, pod nazivom Dissertatio medica inauguralis in qua exhibetur hypothesis nova de febrium intermittentium causa ("Svečana teza u medicini, u kojoj je predstavljenA nova hipoteza o uzroku prekida groznice"). Zaključio je da se malarija javlja samo na mjestima gdje je zemljište bogato s glinom. Kako je danas poznato, bio je u pravu o uzroku, ali nije imao mikroskop da dovoljno dobro vidi malarijske parazite, koje su širili komarci u vodi u lokvama u brazdama. Ali bio je u pravu u predviđanju da je tradicionalna kineska medicina, uključujući upotrebu pelina (rod Artemisia), potencijalni izvor lijeka za malariju. (Artemizinini, izvedeni iz pelina, su sada glavni lijek za malariju.)
Sljedeći korak je da bio usmeni ispit i dijagnoza za pacijenta. Nakon manje od dvije sedmice, uzeo je diplomu i postao doktor, u dobi od 28 godina. Tokom ljeta, Linnaeus je sreo prijatelja iz Uppsale, Petera Artedija. Prije odlaska iz Uppsale, Artedi i Linnaeus su odlučili da, ako jedan od njih da umre, preživjeli završi posao onog drugog. Deset sedmica kasnije, Artedi se utopio u jednom od kanala u Amsterdamu, a njegov nedovršeni rukopis o klasifikaciji riba je ostao Linnaeusu da ga završi.
Objavljivanje Systema Naturae